Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Sa velikom dozom srkleta i srdžbe odgledao sam emisiju na HRT3 posvećenu Meši Selimoviću u kojoj je urednica i voditeljica Karolina Lisak razgovarala s književnim znanstvenikom, uz to i franjevcem, dr. Ivanom Majićem.
BOŠNJAČKI ŠOVENI
“Pisac uvijek dijeli sudbinu svojeg podneblja, njegova lutanja i zablude”, govorio je to Meša Selimović. Ni on sam nije od toga mogao pobjeći. Bio je pisac kojem su osporavali da je pisac, i komunist i disident, i vjernik i ateist, i Musliman i Srbin, čovjek između Istoka i Zapada, pravi pisac paradoksa“, konstatirala je voditeljica i stoga je postavila pitanje kako ga čitati danas i zašto je on veliki pisac.
Dr Majić je ustvrdio da je Meša bosanski Kafka i da je prvi unio islamski element u našu savremenu književnost.
Uz arhivske dijelove televizijskog i radio intervjua samog Selimovića na kraju emisije prikazana je baletska izvedba „Derviša“ u dubrovačkom narodnom kazalištu.
Bože, pomislim, zar da na hrvatskoj televiziji gledam i slušam ovakve hvalospjeve o najvećem bosanskom piscu i, zasigurno, najvećem književnom ostvarenju na bosanskom jeziku – romanu „Derviš i smrt“, a nakon što sam se svih ovih poratnih godina načitao bljuvotina bošnjačkih šovinista koji su sa najostrašćenijom inkvizicijskom mržnjom pisali o Meši i njegovim romanima??!
Dobro, dr Majić je franjevac, a davno sam ustvrdio da niko n(ij)e voli(o) Bosnu kao franjevci i derviši. I očito, što je ostalo od tog iskonskog bosanskog duha zapretano je pod franjevačke mantije i derviške hrke tamo oko Fojnice – u tekiji na Oglavku i samostanu u Fojnici.
Ista ta bulumenta bošnjačkih šovena okomila se nedavno i na Danila Kiša, a ne znam i ne vjerujem da je neko od njih pročitao njegovu „Legendu o spavačima“ koja se oslanja na biblijska i talmudska, i kur'anska kazivanja – sura Kehf. Ne znam da li se u medresama bar preporučuje čitanje ove Kišove antologijske pripovijetke, ali ako ne, ne znam šta bi im se drugo, bolje i ljepše književno djelo moglo preporučiti kako bi ti mladi umovi i eventualni književni talenti mogli naći inspiraciju da se i sami odvaže pisati lirske uratke po uzoru na Kiša. A nakon pogroma na Kiša kao pisca kojeg je predvodio osobno bivši reis Mustafa Cerić sumnjam da će se bar ova Kišova pripovijetka/roman smjeti naći na đačkim klupama medresa.
„OSVIJEŠTENI BOŠNJACI“
Nažalost ovo je dominantan kulturološki diskurs režimskih medija koji su pod kontrolom SDA, kao i mnogobrojnih proislamističkih portala. I ovakvim šovinističkim anticivilizacijskim đubrivima gnoje farme botova koje raznose taj smrad po društvenim mrežama.
U političkoj sferi probošnjačkog medijskog prostora stanje je još groznije, još mračnije. Najilustrativniji primjer je naslov na režimskom sedmičnom listu „Stav“, kojeg su već neki intelektualci definirali kao profašističko glasilo, kojim se novi opozicioni blok stranaka tretira kao „udruženi antibošnjački poduhvat“, a sama koalicija naziva „mrskom osmorkom“ i „frankenštajn koalicijom“.
Nema u tom tekstu ama baš ništa vrijedno pažnje i rasprave osim tvrdnje da su samo SDA-ovi glasači „osviješteni Bošnjaci“, a svi drugi njihovi dušmani. Ono što stvarno zavrjeđuje pažnju jeste da ova anonimna osoba riga i bljuje kontinuirano, skoro svakodnevno, bjesomučno sije mržnju među Bošnjacima. Postoje razna nagađanja ko se krije iza pseudonima Mustafe Drnišlića. Nema dvojbe da se radi o SDA-ovom agitpropovskom štabu kojeg sačinjava više lica. Neki čak sumnjaju da se radi o grupi bivših urednika i novinara listova „Ljiljan“ i „Preporod“ koji su se uhljebili u Rijasetu IZ-e kao savjetnici samog reisu-l-uleme.
Pošto osobno poznajem svu tu bulumentu, vjerujem da im basta ovakav oblik licemjernog djelovanja, iako ne mogu sa sigurnošću tvrditi da je ovo njihovo rukodjelo. Međutim, i da nije, oni su već bili pozvani da reagiraju na ovu pojavu u najmanju ruku što je anonimni autor uzeo Poslanikovo ime za pseudonim. Naime, Mustafa je jedno od Poslanikovih imena, a stvarno je turska verzija, odnosno sinonim arapskog imena Muhammed. Zato smatram da je korištenje Poslanikovog imena za izljev mržnje prema neistomišljenicima, a najčešće svojim sunarodnjacima, uvredljivo i blasfemično. Mustafa Drnišlić, ma ko on bio, ružnija je spodoba ili stvor od psa, ili bilo kojeg lika sa karikatura koje su se pojavile u zapadnim listovima o poslaniku Muhammedu, s.a.w.s.. Velika većina zapadnog civiliziranog, dakle kršćanskog svijeta se ogradila, izvinula i osudila te karikature kao islamofobične, uvrijedljive i blasfemične. Nek’ profašističko glasilo „Stav“ piše šta hoće, nek’ mrzi koga hoće, ali nek’ svoju mržnju i fašizam ne krije iza časnog Poslanikovog imena! Eto mu tamo, nek’ se potpisuju kao Denis ili Bakir…
(TBT)
