Rak je bolest mutacija. Ćelije tumora pune su genetskih mutacija koje se ne mogu naći u zdravim ćelijama. Naučnici vjeruju da je potrebno pet do 10 ključnih mutacija da zdrava ćelija postane kancerogena.
Neke od ovih mutacija rezultat su promjena okruženja u kome živimo, ultraljubičastih zraka ili duhanskog dima. Druge su posljedica štetnih molekula koje same ćelije proizvode. Stručnjaci se sada podrobnije bave tim mutacijama u pokušaju da razumiju kako se pojavljuju u zdravim ćelijama i šta dovodi do toga da te ćelije postanu rak.
Istraživanje je dovelo do nekih iznenađenja. Veliki dio ćelija kod zdravih ljudi ima više mutacija nego što se mislilo, uključujući i mutacije za koje se vjerovalo da su glavni pokretači raka. Zbog njih ćelije rastu brže nego kod drugih, zbog čega se postavilo pitanje zašto rak nije rasprostranjeniji.
“To je fundamentalno biološko pitanje koga nismo bili svjesni”, kaže dr Inigo Martinokorena, genetičar u Velgom Sanger institutu u Cambridgeu, Engleska. Ove mutacije prošle su neprimijećene jer su alatke za istraživanje DNK bile primitivne.
Ali sa sve sofisticiranijim sekvenciranjem DNK, Inigo Martinokorena i drugi su razvili načine da otkriju veoma rijetke mutacije, pa su se zapitali da li je moguće da one budu sakrivene u zdravim ćelijama.
Počeli su sa kožom jer su njene ćelije svakodnevno napadnute ultracrvenim zracima koji podstiču mutacije. “Mislili smo da je to najniže voće”, navodi dr Martinokorena.
U studiji iz 2015, naučnici su prikupili kožu poslije kozmetičkih operacija na očnim kapcima. Odvojili su gornje slojeve ćelija, epitele, od potkožnog tkiva.
Tim je uzeo DNK sa zdravih epitelnih ćelija i sekvencirao 74 gena poznata da igraju ulogu u razvoju raka. Mutacije koje su uobičajene u genima za rak bile su iznenađujuće prisutne i u ovim zdravim ćelijama. Svaka četvrta epitelna ćelija imala je mutaciju na genu povezanu sa rakom koja je ubrzavala rast ćelije.
Moguće je da je ta koža bila posebna. Možda unutar tijela, daleko od dopiranja ultraljubičastih zraka, zdrave ćelije nisu nosile ove ključne mutacije.
Stručnjaci su onda proučili ista 74 gena povezana sa rakom u tkivu jednjaka. Nove mutacije pojavile su se sporije nego na koži ali kad su se jednom pojavile, podstakle su da se ćelije u jednjaku razviju brže od onih normalnih.
S vremenom, te otpadničke ćelije su se proširile po cijelom ždrijelu, formirajući kolonije mutantskih ćelija, poznate kao klonovi. Iako ti klonovi nisu rak, oni imaju jednu od karakteristika raka: brzi razvoj.
“Ovi mutantski klonovi do srednjeg doba osvoje više od polovine vašeg ždrijela”, kaže dr Martinokorena. “To mi je otvorilo oči.”
Čini se da su mutacije rezultat najobičnijeg starenja. Kako se ćelije iznova dijele, njihov DNK se oštećuje. Drugim riječima, porast broja tih mutacija možda je neraskidivi dio starenja.
Skot Kenedi, biolog specijalizovan za rak sa Univerziteta Washington, kaže da je studija također dovela u pitanje napore da se rak otkrije u ranim fazama, kada su ćelije raka rjeđe.
“Samo zato što neko ima mutacije povezane sa rakom ne znači da su one maligne”, rekao je on.
S obzirom na obilje mutacija raka kod zdravih ljudi, zašto rak nije rasprostranjeniji? Zdravo tijelo je kao ekosistem gdje postoje klonovi sa različitim mutacijama koji se bore za prostor i izvore i kontrolišu se međusobno, kaže dr Martinkorena.
Ako je to stalno, borba protiv raka bi jednog dana mogla da bude pitanje pomaganja bezopasnim klonovima da poraze loše koji mogu da izazovu smrtonosne tumore.
“To otvara nove puteve”, kaže Inigo Martinkorena. “Mislim da je znanje uvijek oružje.”
(TBT, NYT)
