Vladari Saudijske Arabije većinu svog legitimiteta i prestiža u muslimanskom svijetu oslanjaju na njihovu kontrolu i održavanje Velike džamije i Kabe u Meki i džamije poslanika Muhammeda u Medini. Kralj Salman, kao i vladari prije njega, nosi titulu “Khadim al-Ḥaramayn as-Sarifayn”, što se prevodi kao “čuvar Dviju svetih džamija” ili, preciznije, “sluga Dvaju plemenitih svetišta“.
Uprkos poniznosti kraljevske titule, saudijska monarhija ima dugu povijest iskorištavanja harema Velike džamije u Meki pomoću svojih imama koji hvale, blagosiljaju i brane vladare i njihove postupke.
Nakon ubistva novinara Jamala Khashoggija, dok je optužujući pogled svijeta fokusiran na princa Mohammeda bin Salmana, saudijska monarhija ponovo koristi Veliku džamiju kako bi odbranila i glorificirala princa na način koji čini njegov legitimitet i kontrolu Meke i Medine moralno zabrinjavajućim kao nikada ranije.
19.oktobra šejh Abdulrahman al-Sudais, službeno imenovan imamom Velike džamije i najviši vjerski autoritet u kraljevstvu, održao je hutbu nakon džuma namaza pročitavši je s dopisa. Hutbe u Velikoj džamiji emitiraju se uživo na kablovskim mrežama i društvenim medijima, milioni muslimana ih prate s uvažavanjem jer nose veliki moralni i vjerski autoritet.
Imam Sudais održao je zabrinjavajuću hutbu, prekršivši svetost prostora na kojem se nalazio. Pozvao se na izjavu koja se pripisuje Poslaniku Muhammedu da svaki vijek Bog pošalje mudžtehida, velikog reformatora, da vraća ili oživljava vjeru. Objasnio je da je mudžtehid potreban za rješavanje jedinstvenih izazova svakog perioda. Počeo je veličati princa Mohammeda bin Salmana kao božanski dar muslimanima i nagovijestio da je krunski princ mudžtehid kojeg je Bog poslao da oživi islamsku vjeru u naše doba. “Put reformacije i modernizacije u ovoj blagoslovljenoj zemlji … kroz brigu i pažnju njenog mladog, ambicioznog, uzvišenošću nadahnutog reformatora, krunskog princa, nastavlja ići naprijed vođen njegovom vizijom inovativnosti i pronicljivog modernizma uprkos svim neuspjelim pritiscima i prijetnjama,” izjavio je imam iz harema gdje je poslanik Muhammed održao svoju posljednju hutbu.
Pozivajući se na polemike nakon Khashoggijevog ubistva, imam Sudais je upozorio muslimane da ne vjeruju u zlonamjerne medijske glasine i insinuacije koje imaju za cilj navući sumnju na velikog muslimanskog lidera. Opisao je zavjere protiv krunskog princa kao osmišljene s namjerom da unište islam i muslimane, upozoravajući kako “sve prijetnje protiv njegovih modernizirajućih reformi ne samo da će propasti, već će ugroziti međunarodnu sigurnost, mir i stabilnost”.
Upozorio je da su napadi na “ovu blagoslovljenu zemlju” provokacija i uvreda za više od milijardu muslimana. Imam Sudais upotrijebio je riječ “muhadis” ili “jedinstveno i posebno nadaren” kako bi opisao princa Mohammeda. “Muhadis” je ime koje je poslanik Muhammed dao Omaru Ibn al-Khattabu, njegovom bliskom prijatelju i drugom halifi islama. Imam je implicitno uporedio krunskog princa s halifom Omarom.
Imam Sudais molio je Boga da zaštiti princa Mohammeda od međunarodnih urota koje protiv njega vode neprijatelji islama, kukavice i licemjeri, te je zaključio da je sveta dužnost svih muslimana da podržavaju i slušaju kralja i vjernog krunskog princa, zaštitnike i čuvare svetih mjesta i islama.
Saudijski imami nikad tako bezočno nisu zloupotrebljavali harem poslanika u Velikoj džamiji u korist monarhije. Nijedan imam Velike džamije nikada nije nekog saudijskog vladara proglasio mudžtehidom niti se čak to usudio implicirati.
Hutbe u Meki i Medini su pisane, a prije ih odobre saudijske sigurnosne snage. Dok kralj imenuje glavnog imama Velike džamije i Poslanikove džamije u Medini, svaki imam ima nekoliko službeno imenovanih zamjenika koji se rotiraju u predvođenju namaza i držanju hutbi.
Decenijama su hutbe u Meki i Medini pobožničke, dogmatske i predvidljive. Uvijek se zaključi s molitvom za članove saudijske kraljevske porodice, ali imami im ne bi pripisivali odlike uzvišenosti niti inzistirali na tome da vladarima čovjek treba biti poslušan u mjeri u kojoj je poslušan Bogu.
Mnogo se promijenilo otkako je princ Mohammed došao na vlast. Krunski princ zarobio je stotine istaknutih saudijskih imama koji su pokazali čak i malo otpora – uključujući i vrlo istaknute i utjecajne pravnike kao što su šejh Saleh al-Talib i šejh Bandar Bin Aziz Bilila, bivši imami Velike džamije. Saudijski tužitelji tražili su smrtnu kaznu za Salmana al-Awdaha, istaknutog reformistu i vjerskog službenika koji je uhapšen prošlog septembra. Neki navodi tvrde da je drugi istaknuti imam, šejh Suleiman Daweesh, koji je uhapšen u aprilu 2016., umro u jednom saudijskom zatvoru nakon mučenja.
Izgleda da su jedini imami kojima je dozvoljeno voditi molitve i držati hutbe u Velikoj džamiji u Meki i Poslanikovoj džamiji u Medini oni koji su pristali na sve što krunski princ želi. Neki utjecajni saudijski učenjaci poput šejha Abda al-Aziza Al Rayesa otišli su tako daleko kazavši u jednom predavnju da ako saudijski vladar “pola sata svaki dan čini blud javno i na televiziji, i dalje morate okupljati ljude oko njega, a ne okretati ih protiv njega.”
Nedavna hutba imama Sudaisa dovela je muslimane pred ključnu prekretnicu: prihvatite krunskog princa kao božanski nadahnutog reformatora islama i vjerujte i prihvatite njegove riječi i djela ili ste neprijatelj islama. Muslimanski učenjaci reagirali su na hutbu prvenstveno na društvenim mrežama s prijezirom i bijesom. Brojne emisije na arapskom jeziku te na YouTubeu reagirale su podsmijehom i osudom.
Kada imam Velike Džamije poziva muslimane da pokorno prihvate besmislenu priču princa Mohammeda o ubistvu g. Khashoggija; da prihvate njegove otmice, zatvorske kazne i mučenje neistomišljenika, uključujući i zatvaranje nekoliko uglednih islamskih učenjaka; zanemare njegov nemilosrdni i okrutni rat u Jemenu, podrivanje demokratskih snova u arapskom svijetu, njegovu podršku tlačiteljskoj diktaturu u Egiptu, sasvim je nemoguće prihvatiti imamovu kategorizaciju krunskog princa kao božanski nadahnutog reformatora. Sveti hram Poslanika u Meki se skrnavi i sramoti.
Kontrola Meke i Medine omogućila je establišmentu imama i monarhiji da koristeći novac od nafte šire svoje doslovno i kruto tumačenje islama van granica kraljevstva. Većina muslimana uvijek će preferirati tolerantan i etički savjestan islam od one verzije koju zagovaraju krunski princ i poslušni saudijski imami.
Koristeći Veliku džamiju kako bi prikrio djela despotizma i ugnjetavanja, princ Mohammed doveo je u pitanje legitimitet saudijske kontrole i čuvanja svetih mjesta u Meki i Medini.
(TBT)