Igrači su drugu pobjedu u regionalnom turniru u kriketu proslavili igranjem i uzvicima na paštunskom. Ovakva scena bila bi uobičajena za Afganistan ili Pakistan, ali ne i za sjevernu Francusku.
Saint-Omerov klub zvezda kriketa, poznat kao “Čarape”, upravo je pobijedio na domaćem terenu, novom terenu za kriket odmah pored pašnjaka za krave. Za njihovog kapetana Jawada Ahmajaija, najslađa pobjeda je negdje drugdje.
“Najbolja pobjeda je van terena”, kaže 32-godišnji Ahmaji koji je stigao iz Afganistana 2005. “Kada u lokalnim školama pokazujemo djeci kako se igra kriket a ona ne žele da odemo ili kažu roditeljima: Vidiš mama, migranti nisu zli.”
Oživljavanje kriketa u Saint-Omeru je više od sporta za Ahmajaija i njegove kolege iz tima. To je prilika da postanu dio zajednice. Nije uvijek bilo lahko. Tokom evropske migrantske krize 2015, izbjeglice koje su se nadale da će stići do Britanije skupljale su se u kampovima na sjeveru Francuske i živjele u mjestima poput “Džungle” u Calaisu, udaljene pedesetak kilometara od Saint-Omera.
Marine Le Pen, liderka ultradesničarske, antiimigrantske stranke u Francuskoj i predsjednička kandidatkinja, tvrdila je da zemlji šteti “masovna imigracija” i često je u svojim napadima pominjala te kampove.
U prvom krugu predsjedničkih izbora prošle godine više stanovnika Saint-Omera je glasalo za Le Pen nego za ijednog drugog kandidata.
Pa ipak, dvije godine pošto je vlada raščistila “Džunglu” u oktobru 2016, policijske racije na migrantske kampove su česte i životi mnogih su stali. Broj migranata u okolini Calaisa je sa 8.000 spao na 400 i mnogi su odlučili da ostanu u Saint-Omeru.
Studiraju, rade ili pokušavaju da nađu posao i kao što je slučaj sa “Čarapama”, nadaju se da će im njihov sport pomoći da se uklope u grad od 16.000 stanovnika. Saint-Omer je primio više od 5.600 migranata od 2015, većinu u centru za maloljetne izbjeglice.
“Kad god mladi Afganistanac stigne u Saint-Omer, jedna od prvih stvari koju ga pitaju jeste da li igra kriket”, kaže Jean Francois Roger, regionalni direktor organizacije France Terre d'Azil koja pomaže izbjeglicama. “Čarape im organiziraju raspored.”
Francuska nije baš poznata kao zemlja kriketa, sporta koji se mahom igra u bivšem Britanskom carstvu. Oko 1.800 igrača kriketa i 50 klubova u Francuskoj je ništa u poređenju sa 2,2 miliona registriranih igrača. Pa ipak, sa dolaskom migranata iz Afganistana, broj timova u sjevernoj Francuskoj je sa dva porastao na devet.
“Čarape” su među njima. U ljeto 2016, Ahmadzai i drugi Afganistanci igrali su kriket sa priručnom loptom u javnom parku u Saint-Omeru kada se lokalni biznismen koji je izašao na trčanje Cristoff Silvie zaustavio da ih pita za igru. Nekoliko mjeseci kasnije, Silvie i Ahmajai su osnovali klub.
Danas, tridesetak igrača iz Saint-Omera i okoline, starosti između 15 i 33 godine, pretvorilo je grad u centar kriketa.
Ali ksenofobične poruke su se pojavile na društvenim medijima kada je gradonačelnik rekao da bi klub mogao da izgradi teren za kriket na neiskorištenom komadu zemlje na ivici grada. Neki postovi sadržali su prijetnje da će teren biti uništen a drugi su širili glasine da će se tu zapravo izgraditi džamija.
Gradonačelnik kaže da napori da se izbjeglice uklope “na lokalnom nivou i u odgovarajućem obimu” kroz inicijative poput sporta, mogu pomoći u borbi protiv predrasuda.
Klubu i dalje nedostaje sredstava i volontera da bi igrao u nacionalnoj kriket ligi iako su zahvaljujući pobjedama na regionalnom nivou kvalificirani za to.
Možda je još kritičnije privući lokalne igrače, kažu neki igrači.
Samo je jedan u 30 igrača rođen u Francuskoj.
“Ne možemo da igramo samo sa strancima. Potrebni su nam novi francuski regruti”, kaže Tazim Abas, igrač iz Pakistana. “U protivnom, ko će voditi klub kada ovdje imam posao i život?”
(TBT, NYT)
