Proteklih 40 godina, zahvaljujući satelitskim mjerenjima, naučnici znaju da se površina mora prekrivenog ledom na Arktiku smanjuje. Globalno zagrijavanje je u posljednjih deset godina za 13% smanjio površinu leda u ovoj oblasti tokom ljeta, kada je na najnižem nivou. To je navelo neke istraživače na pomisao da bi Arktik do sredine vijeka tokom ljeta mogao biti bez leda.
Ali naučnici isto tako žele znati i debljinu ledene kore jer, zajedno sa njenom provršinom, to im govori kolika je ukupna zapremina leda na Arktiku.
Prosječna debljina se također smanjila a topljenje višegodišnjeg leda ostavlja sve više površina prekrivenim tanjim, jednogodišnjim ledom. Vjetrovi i struje također pomjeraju stariji led van Arktika.
Mjerenje debljine leda je komplikovanije od mjerenja njegove površine. Tu pomaže evropski satelit Cryosat-2 koji koristi radar kako bi utvrdio izdignutost leda i samim tim i njegovu debljinu. Ali satelit najbolje radi zimi. Ljeti, kada se led topi on teško razlikuje led od otvorenog mora. ICESat2, NASAin satelit koji je lansiran u septembru omogućit će još preciznija mjerenja debljine leda ali će i on imati slična ograničenja ljeti.
Da bi ispunili tu razliku u podacima, neke vlade i druge grupe su sprovele kampanje ljetnih mjerenja iz aviona. Najnovije su u julu i augustu sproveli stručnjaci Instituta Alfred Vegener sa sjedištem u Bremerhavenu, Njemačka.
Iz Stanice Nord, male danske vojne i naučne ispostave na Grenlandu, udaljene oko 925 kilometara od geografskog Sjevernog pola, stručnjaci su mjerili debljinu leda na Arktičkom okeanu i u Pojasu Fram koji odvaja Grenland od norveškog arhipelaga Svalbarda.
Program Vegener instituta, koji vodi Tomas Krumpen, stručnjak za morski led, koristi elektromagnetnu napravu koju koristi da proučava razliku u električnoj sprovodljivosti morske vode i leda i poredi je sa preciznim podacima o izdignutosti dobijenim uz pomoć lasera da bi proračunala debljinu ledene kore.
Počev od 2011, ova naprava u obliku torpeda nazvana EM-Bird se koristi iz aviona. Zakačena na kabl ona visi nekih 20 metara od površine dok avion, prerađeni i modifikovani DC-3, leti 100 metara više kako bi premjerili mnogo širu oblast.
Ali nisko letenje iziskuje mnogo planiranja i dobru vidljivost. Zbog toga Vegener tim – koji je ovog ljeta angažirao dva pilota, inženjera, mehaničara i još jednog naučnika uz dr Krumpena – mnogo vremena provodi pričajući o vremenu.
„Za ovakvu vrstu letenja od suštinske važnosti su dobri meteorološki podaci“, rekao je on. „Potrebno je pronaći dobro mjesto kako bi cijela operacija bila što sigurnija“.
Stanica Nord ima šest vojnika na dvogodišnjim turnusima. Oni su sami i izolirani od oktobra do marta sa dva psa, koji su nekada vukli sanke, da im prave društvo.
Kao i kod svake udaljene ispostave, i ovdje postoje čudna pravila i rituali uključujući i godišnje pripremanje svinjskog pečenja poslije koga slijedi arktička verzija srednjovekovnih igara, a tu je i obaveza da svi nose odijelo i kravatu za večeru subotom uvečer.
U roku od petnaestak dana, tim dr. Krumpena izveo je devet istraživačkih letova.
Preliminarne analize podataka pokazuju da se trend topljenja nastavlja. Prosječna debljina netaknutog leda u oblastima koje su ovog ljeta proučene je oko jedan i po metar, što je pad sa oko dva metra koliko je bilo sredinom dvijehiljaditih.
„I dalje je mnogo tanji nego što je bio“, kaže dr. Krumpen.
(TBT, NYT)