Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Znao sam da ću razočarati čitatelje, ili svoje fanove, kako vole reći oni kojima je do popularnosti stalo, sa prošlom kolumnom u kojoj sam pledirajući na Nerimina Nikšića i Fahrudina Radončića da ukoliko budu razmišljali o vladi nacionalnog jedinstva radije koaliraju sa SDA-om nego sa DF-om.
ALIJA NIJE BIO BRUTALAN OSVETNIK
Ovo su mi bili možda i najdraže kritike jer pokazuju koliko je bošnjački režim omrznut i SDA-ova vladavina dojadila narodu. Ali ponekad, da li samo ponekad – možda i češće, trebamo se pokušati izdići iznad osobnih osjećanja, bar kad je politika u pitanju, i pokušati dati priliku da razum progovori iz nas. Znam da nas bosanske muslimane ubi više taj apel da ne budemo kao oni drugi, jer nama nije baš dopušteno da se razbaškarimo ni u sopstvenoj kući a kamo li državi. Ali ostajem dosljedan i pokušavam ne biti kao „oni“. Valjda ja, kao malo ko drugi, imam osnova i razloga da ih prezirem, posebno onu režimsku paščadiju iz režimskih portala koju su pucikali na mene. Zar ja da ikad oprostim, na primjer, Bakiru Izetbegoviću što je prešutio, pa tako i zaštitio mog nesuđenog ubicu, kojeg vehabije i „zeleni termiti“ proglašavaju herojem i „gazijom“?! Vjerujem da je Bakiru došlo „iz guzice u glavu“ šta znači taj čin njegove šutnje dok je čitao o ubistvu saudijskog novinara Jamala Khashoggija, u kojoj mjeri on osobno nema političke kulture i svijesti šta znači zloupotreba političke moći. Eto, zbog tog slučaja se trese tron jednog od najmoćnijih vladara na svijetu. Moj slučaj, još (!), nije uzdrmao Bakirov tron, ali sigurno zbog toga on nema kud pred Dragog Allaha. Ja razumijem da nikad napade na mene neće osuditi licemjerne zapadne diplomate, jer me smatraju opasnijim islamistom od svih vehabija, samo zato što me nisu uspjeli opsjeniti svojom moći, korumpirati i staviti „pod kontrolu“ kao većinu vehabijskih vođa. Te glupe i nezahvalne vehabije se ne sjećaju da sam jedini u Sarajevu digao glas protiv deportiranja 5-6 muslimanskih humanitaraca u Guantanamo i da je moja slika sa jednog protestnog skupa, sa crvenom kukuljicom na glavi i lancima na rukama obišla svijet kao neka vrsta promotivne „post-card“ Amnesty Internetionala.
Ne znam, zaista, kakva i kolika je uloga Bakira Izetbegovića u napadu na mene, ali bez sumnje, on je sklon opakom revanšizmu i osveti. Zbog takvog dojma nazvao sam ga baršunastim diktatorom. On je kao dugogodišnji nacionalni bošnjački lider pokazao neke autokratske manire koji su za svaku osudu. I za razliku od njegovog babe, rahmetli Alije, prelazio je mjere i granice dozvoljenog u političkim obračunima. Pogledajte odnos Alije Izetbegovića prema njegovim ljutim oponentima od Fikreta Abdića, Adila Zulfikarpašića, Muhameda Filipovića, Rusmira Mahmutćehajića, Harisa Silajdžića itd.
Pouzdano znam da su 1992. godine neki sarajevski „žestoki momci“ tražili milion eura u Centrali SDA da likvidiraju Fikreta Abdića, ali da niko od funkcionera nije smio taj prijedlog reći samom predsjedniku Aliji i stoga taj čin nije ni odobren. Jednom sam imao dogovoren sastanak sa predsjednikom Izetbegovićem u zgradi Predsjedništva i čekao sam haman dva sahata dok nije iz njegovog kabineta izišao akademik Muhamed Filipović. To je bilo pri kraju njegovog mandata u Predsjedništvu. Znam ja kao što znaju svi drugi da je posjetio Bošnjački institut, faktički otišao „Begu na noge“, da bi se sastao sa Lagumdžijom i Cerićem i time pokazao na potrebu bošnjačkog jedinstva.
Kada je Haris Silajdžić, kao lider Stranke za BiH, bio potučen do nogu na izborima, on ga javno predlaže za mandatara sastava Vijeća ministara BiH, i ovaj je to prihvatio.
HODŽA ZA ŽELJKU
E, za razliku od Alije, Bakir je „guzicom zatvorio vrata“ i sada moli Željka Komšića da „slomi“ Nermina Nikšića da pregovara s njim i uđe u koaliciju (i) sa SDA-om. Nekoliko Komšićevih vehementnih poteza zaista i ukazuje na to. Zato su se u kuloarima pojavile špekulacije da Komšić mora vratiti dug zbog finansiranja kampanje. Navodno je živinički tajkun Abdurahman Hodžić Hodža, vlasnik građevinske firme „HiH“ donirao DF-u većinu novca za kampanju, a po nagovoru vrha SDA. Ja ipak mislim da iza DF-a stoji bivši lobi koji je podržavao Harisa Silajdžića, poput Muje Selimovića, kome su se svi poslovi za koje je lobirao Silajdžić izjalovili, poput fabrike vode u Libiji.
Ali, slučaj Komšić je hrvatsko nacionalno političko pitanje i veoma je glupo i štetno što su se u taj problem uvukli Bošnjaci. To je, mogu reći na moje iznenađenje, vrlo dobro uočio Nermin Nikšić kad se po cijenu frontalnog sukoba na ljevici, distancirao od njega i vodio potpuno nezavisnu stranačku kampanju. Očito je Izetbegović sebe smatrao lukavijim pa je upao u klopku i „ispod žita – da se vlasi ne dosjete“ podržavao Komšićevu kampanju.
Sve to na stranu, Bošnjaci se kao najmalobrojniji narod u Evropi moraju boriti sa najtežim nedaćama kako evropskim (islamofobija) tako i lokalnim poput neimaštine i secesionizma. Kako? Pa tako što će izabrati put formiranja vlasti da zaista bošnjačke ruke u parlamentima budu samo „ruke“, a da u izvršnu vlast uđu najsposobniji kadrovi.
Vrlo je glupo pozicioniranje stranačkih lidera u Dom naroda, što je postao adet od Sulejmana Tihića. Stranački lideri bi morali voditi vlade, na način da budu premijeri ili ministri u njima. Tako bi na primjer bilo veoma dobro da Nermin Nikšić bude zamjenik premijera u Vijeću ministara BiH, a Fahrudin Radončić ministar sigurnosti, dok bi Bakir Izetbegović morao biti ministar saobraćaja, što mu i jeste struka. Radončić, bio toga svjestan ili ne, zaista ima problema ne samo sa domaćim dušmanima infiltriranim u sigurnosno-policijske strukture, već i sa nekim međunarodnim moćnicima koji imaju utjecaja na njih i to bi mu bila prilika da to raščisti. Izetbegović trubi o turskim investicijama kojima će se graditi putevi prema Srbiji i Sandžaku. Eto mu šanse, nek’ uz pomoć Erdogana gradi „zelenu transferzalu“ od Zagreba, Sarajeva, Prištine do Skoplja i Istanbula… tako nekako bih mogao opravdati koaliciju sa SDA-om, ali samo na državnom nivou.
Ali, od toga nema ništa jer su odnosi među liderima takvi da je pitanje ko će koga nadmudriti; Željko i Bakir Nikšića i Radončića, ili obrnuto. Na svu sreću „lopta je pod Nikšićevim nogama“ i za sada je, bar se tako stiče dojam, odlično kontrolira. I što je još važnije Nikšić „ima dobar pregled igre“. To što se DF za sada pokazuje kao „SDA-ov uljez“ treba shvatiti da Izetbegović ne smije bez Komšića ni ući u vlast. Jer se boji da bi njemu Nikšić, a posebno Radončić, radili ono što je i on njima kad su koalirali sa njim. Sigurnija mu je opcija da ostane lider moćne opozicije!
(TBT)
