Piše: Jeffrey D. Sachs, thebosniatimes.ba
Američki zvanični narativ nastoji prikriti obim i pogubne posljedice njihovih nastojanja da svrgnu sirijskog predsjednika Bashara al-Assada. To je razumljivo, jer američki napori apsolutno krše međunarodni zakon, koji zabranjuje članicama UN-a da podržavaju vojne akcije kojima se ruše vlade drugih zemalja članica.
Veći dio krvoprolića koje je poharalo Siriju tokom proteklih sedam godina posljedica je djelovanja Sjedinjenih Država i njihovih saveznika na Bliskom istoku. Sada, suočeni s alarmantnim rizikom ponovne eskalacije borbe, vrijeme je da Vijeće sigurnosti UN-a okonča masakr, na temelju novog okvira koji su dogovorili stalne članice Vijeća.
Ovdje su osnove. U 2011. godini, u kontekstu arapskog proljeća, američka vlada, u suradnji s vladama Saudijske Arabije, Katara, Turske i Izraela, odlučila je srušiti režim sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, iako je rušenje vlade druge zemlje očito kršenje međunarodnog prava. Znamo da je predsjednik Barack Obama 2012., ako ne i ranije, ovlastio CIA-u da surađuje s američkim saveznicima u pružanju podrške pobunjeničkm snagama sačinjenim od neprijateljskih sirijskih i nesirijskih boraca. Američki političari očigledno su očekivali da će Assad brzo pasti, kao što se dogodilo s vladama Tunisa i Egipta u prvim mjesecima arapskog proljeća.
Assadov režim vodi manjinska šiitska sekta alevita u zemlji u kojoj oni čine samo 10% stanovništva, sunitski muslimani 75%, kršćani 10%, a 5% drugih, uključujući Druze. Regionalni moćnici koji stoje iza Assadovog režima uključuju Iran i Rusiju, koja ima pomorsku bazu na sirijskoj obali na Sredozemlju.
Dok je američki cilj u pokušaju rušenja Assada bio uglavnom smanjivanje iranskog i ruskog utjecaja, motiv Turske bio je proširiti svoj utjecaj na bivše osmanske zemlje i, u novije vrijeme, suprotstaviti se kurdskim ambicijama za teritorijalnu autonomiju, ako ne i državu, u Siriji i Iraku. Saudijska Arabija htjela je potkopati utjecaj Irana u Siriji, istodobno šireći vlastiti, dok je Izrael također imao za cilj suprotstaviti se Iranu koji prijeti Izraelu preko Hezbolaha u Libanu, Siriji u blizini Golanske visoravni i Hamasa u Gazi. Katar je, u međuvremenu, htio na vlast dovesti sunitski islamistički režim.
Oružane skupine uz podršku SAD-a i saveznika od 2011. godine okupile su se pod zastavom Slobodne sirijske vojske. Zapravo, nije postojala niti jedna vojska, već oružane skupine s različitom podrškom, ideologijama i ciljevima. Među borcima je bilo svega: Sirijaca disidenata i Kurda koji traže autonomiju do sunitskih džihadista koji su imali podršku Saudijske Arabije i Katara.
Dok su ogromni resursi bili posvećeni rušenju Assada, napori su naposljetku propali, ali ne prije nego su izazvali krvoproliće ogromnih razmjera i protjerivanje miliona Sirijaca. Mnogi su pobjegli u Evropu, potičući evropsku izbjegličku krizu i porast političke podrške evropskoj anti-imigrantskoj ekstremnoj desnici.
Četiri su glavna razloga što rušenje Assada nije uspjelo. Prvi, Assadov režim je imao podršku ne samo alevita nego i sirijskih kršćana i drugih manjina koji su se plašili represivnog sunitskog islamističkog režima. Drugi, koaliciji predvođenoj SAD-om suprotstavili su se Iran i Rusija. Treće, kada se frakcija džihadista okrenula formiranju ISIL-a, SAD je preusmjerio znatna sredstva sa svrgavanja Assada na poražavanje ISIL-a. I posljednji, snage suprotstavljene Assadu su suštinski i hronično podijeljene; npr. Turska je u otvorenom sukobu sa kurdskim borcima koje podržava SAD.
Svi ovi razlozi neuspjeha vrijede i danas. Rat se našao u pat poziciji, samo se krvoproliće nastavlja.
Američki zvanični narativ nastoji prikriti obim i pogubne posljedice američkih nastojanja – protivnih međunarodnom zakonu i povelji UN-a – da svrgnu Assada. Dok se SAD neumorno žali na ruski i iranski utjecaj u Siriji, Amerika i njezini saveznici iznova narušavaju sirijski suverentitet. Američka vlada pogrešno označava rat kao građanski rat među Sirijcima, a ne posrednički rat između SAD-a, Izraela, Rusije, Saudijske Arabije, Irana i Katara.
U julu 2017., američki predsjednik Donald Trump najavio je kraj CIA-ine podrške sirijskim pobunjenicima. U praksi, međutim, američki angažman se nastavlja, iako je sada očito više usmjeren na slabljenje Assada a ne njegovo puko svrgavanje. Kao dio kontinuiranog američkog zakuhavanja, Pentagon je u decembru najavio da će američke snage ostati u Siriji neodređen period, vjerovatno kako bi podržale pobunjeničke snage u područjima koje je okupirao ISIL, i naravno bez službenog pristanka sirijske vlade.
Sada je tu nova opasnost od ponovnog kruga eskalacije rata. Kada je Assadov režim nedavno napao pobunjenike, američka koalicija je pokrenula zračne napade u kojima je ubijeno 100 sirijskih vojnika i nepoznat broj ruskih boraca. Nakon ove demonstracije sile, američki sekretar odbrane Jim Mattis je prijetvorno izjavio: „Jasno je da se ne uključujemo u sirijski građanski rat.“ Uz to, Izrael je nedavno napao iranske pozicije u Siriji.
SAD i njegovi saveznici trebali bi se suočiti sa stvarnošću i prihvatiti opstanak Assadovog režima, koliko god im bio odbojan. Vijeće sigurnosti UN-a, uz podršku SAD-a, Rusije i drugih velikih sila, trebalo bi poslati svoje mirovnjake da povrate sirijski suverenitet i neophodne javne usluge istovremeno onemogućavajući pokušaje osvete Assadovog režima bivšim pobunjenicima ili njihovim pristalicama među građanima.
Da, Assadov režim bi ostao na vlasti, i Iran i Rusija bi zadržali svoj utjecaj u Siriji, ali zavaravanju službenog SAD-a da Amerika može odlučivati o Siriji tako što će ona birati ko će vladati i s kojim saveznicima, treba doći kraj. Davno je prošlo vrijeme za realističniji pristup u kojem Vijeće sigurnosti vrši pritisak na Saudijsku Arabiju, Tursku, Iran i Izrael da uspostave praktičan mir kojim će se okončati krvoproliće i dozvoliti sirijskom narodu da obnove svoje živote i krenu dalje.
(TBT, Proyect Syndicate, Prevela Jasmina S. Drljević)
