Afera Jamal Khashoggi je jedan od najbeznačajnijih zločina MBS-a, ali će vjerovatno biti njegov posljednji. Porodica Saud nije zaštićena Quincyjevim paktom, koji se odnosi samo na kralja, analizira Thierry Meyssan.
Khashoggi afera je jedan od višestrukih primera zapadne etike promenljive geometrije.
Arabija porodice Saud
Već sedamdeset godina ignoriramo činjenice, vičući: “Saudijska Arabija nije država kao i ostale. To je privatno vlasništvo kralja, a svi ljudi koji tamo žive nisu ništa više nego kmetovi. Zato se ona opisuje kao rezidencija njenih vlasnika, porodice Saud, drugim riječima “Saudijska“ Arabija.“
U 18. vijeku, pleme beduina, Saudijevi, su se povezali sa sektom vehabija i pobunili se protiv Osmanskog carstva. Uspjeli su da stvore kraljevstvo u Hedjazu, regionu arapskog poluostrva koji uključuje svete gradove islama, Medinu i Meku. Otomani su ih brzo ugušili.
Početkom 19. vijeka, preživjeli iz plemena Saud je podigao novu pobunu. Međutim, njegova porodica je počela međusobno da se bori i ponovo su izgubili. Konačno, u 20. vijeku, Britanci su se pridružili porodici Saud kako bi srušili Osmansko carstvo i iskoristili resurse na tom arapskom poluostrvu. Uz pomoć Lorensa od Arabije, oni su osnovali sadašnje kraljevstvo.
Ideja Ministarstva vanjskih poslova je bila da Saudovi i vehabije treba da budu omraženi od strane njihovih kmetova i nesposobni za održavanje dobrih odnosa sa svojim susjedima. Zbog disproporcije vojnih snaga – između Saudovih sablji i modernog oružja Britnaca – ova porodica nikada ne bi mogla da se okrene protiv svojih zapadnih gospodara.
Međutim, na kraju Drugog svjetskog rata, SAD su iskoristile priliku koja se ukazala zbog oslabljenih britanskih snaga, i zauzele su njihovo mjesto. Predsjednik Franklin Roosevelt je zaključio Quincyjev pakt sa osnivačem kraljevstva. SAD su se obavezale da će zaštiti Saud porodicu u zamjenu za njihov ugljovodonik. Osim toga, porodica Saud se ne bi suprotstavila stvaranju jevrejske države u Palestini. Ovaj dokument je obnovio predsjednik George W. Bush.
Osnivač vehabizma, Muhamed bin Abdelvehab, smatrao je da svi oni koji se nisu pridružili njegovoj sekti treba da budu istrijebljeni. Mnogi autori su ukazali na blizinu vehabijskog načina života i načina života određenih pravoslavnih jevrejskih sekti, kao i na sličnosti između razmišljanja vehabijskih teologa i razmišljanja odreženih puritanskih kršćanskih pastora.
Međutim, kako bi zadržali svoj uticaj na Bliskom istoku, Britanci su odlučili da se bore protiv arapskih nacionalista i da podrže Muslimansko bratstvo. Zbog toga su 1962. godine zatražili od Sauda da stvore Svjetsku muslimansku ligu, a 1969. godine ono što mi danas zovemo Organizacijom islamske saradnje. Vehabizam je priznao sunitski islam, koji je do tada uvijek bio osporavan. Vehabije su se zatim predstavile kao zaštitnici sunizma, ali su se i dalje suprotstavljali svim drugim oblicima islama.
U želji da izbjegne bratstva koja su obilježila historiju njegove porodice u 19. vijeku, Ibn Saud je pokrenuo sistem sukcesije između braće. Osnivač kraljevstva je imao 32 žene koje su mu podarile 53 sina i 36 kćerki. Najstariji od preživjelih, kralj Salman, sada ima 82 godine. Da bi spasio svoje kraljevstvo, Porodični svijet je 2015. godine odlučio da okonča ovu bratsku vladavinu i odredi djecu princa Najefa i novog kralja Salmana kao buduće nasljednike trona. Konačno, Muhamed bin Salman je svrgnuo Najefovog sina i postao jedini prestolonasljednik Saudijske Arabije.
Moral porodice Saud
U antici, riječ “Arap“ je definisala Arameje koji su živjeli na sirijskoj strani Eufrata. U tom smislu, Saudovi nisu Arapi. Međutim, pošto je Kur'an sastavljen od strane Kalife u Damasku, riječ “Arap“ danas opisuje ljude koji govore jezik Kur'ana, drugim riječima, ljude Hejaza. Ovaj generički termin maskira veoma različite civilizacije pustinjskih beduina i ljudi iz gradova u geografskim područjima koji se protežu od Atantskog okeana do Persijskog zaljeva.
Nakon što su naglo evoluirali sa upotrebe kamila do privatnog aviona, porodica Saud 21. vijeka je očuvala arhaičnu kultruru pustinje. Na primjer, njihova mržnja prema historiji. Uništavaju bilo kakve historijske ostatke u svojoj zemlji. Vidjeli smo da sa ovakvim mentalitetom funkcioniraju džihadisti u Iraku i Siriji. Ne postoji drugi razlog za uništavanje kuće Mehmeta od strane Saudovih, ili sumerskih administrativnih ploča od strane ISIL-a.
Baš kao što su zapadne sile iskoristile Saudove kako bi prisilili Osmanlije da se povuku – što niko ne osporava danas – iskoristili su i džihadiste, finansirane od strane Saudovih i nadgledane od strane vehabija, da unište Irak i Siriju.
Ovo je zaboravljeno, ali na početku agresije protiv Sirije, kada je zapadna štampa izmišljala “Arapsko proljeće,“ Saudijska Arabija je tražila samo odlazak predsjednika Bašara al Asada. Rijad je prihvatio da Sirija zadrži svoje kancelare, svoju vladu, svoju vojsku i svoje tajne službe, sa kojima uopće nisu imali sporove. Željeli su samo Asadovu glavu jer on nije sunit.
Kada je princ Muhamed bin Salman (iliti “MBS“) postao najmlađi ministar odbrane na svijetu, on je zatražio eksploataciju naftnih polja u “Praznoj četvrti,“ zoni koja obuhvata njegovu zemlju i Jemen. Suočen sa odbijanjem Jemena, on je pokrenuo rat da se pokrije u slavi, kao i njegov deda. U stvarnosti, niko nikada nije uspio da uspješno okupira Jemen, ništa više od Afganistana. Ali kako god… prestolonasljednik je pokazao svoju moć tako što je 7 miliona ljudi lišio hrane. Iako su svi članovi Saveta sigurnosti izrazili svoju zabrinutost zbog humanitarne krize, niko od njih se nije usudio da kaže išta o hrabrom princu MBS.
Savjetujući svog oca, kralja Salmana, MBS je predložio da se eliminira šef unutrašnje opozicije, šeik Nimr Bakr al-Nimr. Taj čovjek je bio miroljubiv, to je istina, ali sa vehabijske tačke gledišta, on je bio nevjernik, šiit. On je bio obezglavljen što nije izazvalo nikakav metež na Zapadu. Onda je MBS naredio uništenje Musavare i Čouveikata u regionu Katif. Sve Šiiti! I ovdje, Zapad je propusio da vidi gradove uništene od strane tenkova i masakrirane kmetove.
S obzirom na to da se do tada nije suočio sa protivljenjem, u junu 2017. godine, MBS je pritisnuo svog oca da prekine sa Katarom, koji se usudio da zauzme stranu Irana protiv Saudijske Arabije. Pozvao je sve arapske države da prate njegovo vodstvo i uspjeo da primora Emirate da se povuku – privremeno.
Kada je ušao u Bijelu kuću, predsjednik Trump je napravo neka dopuštenja. On bi ostavio Jemence u njihovoj agoniji pod uslovom da Rijad prestane da podržava džihadiste.
Tada je savetnik predsjednika Trumpa, Jared Kushner, imao ideju da oporavi novac od nafte kako bi dopunio američku ekonomiju. Ogromno bogatstvo porodice Saud nije ništa drugo do novac koji su im zapadne sile, naročito SAD, automatski plaćale za ugljovodonik. To nije plod njihovog rada, već samo kirija za njihovu imovinu.
Zbog toga je ovaj mladi čovjek organizirao državni udar u novembru 2017. godine. 1.300 članova kraljevske porodice je stavljeno u kućni pritvor, uključujući i libanskog premijera Saad Haririja. Neki od njih su obješeni za noge i mučeni. Svi oni su bili obavezni da “ponude“ polovinu svog bogatstva Prestolonasljedniku. Tako je “MBS,“ u svoje ime, reketirao najmanje 800 milijardi dolara i akcija. Fatalna greška!
Bogatstvo Saudovih, koje je do tada bilo dijeljeno među svima njima, sada je bilo koncentrisano u rukama čovjeka koji nije bio kralj, i stoga nije bio predstavnik države. Sve što je trebalo učiniti jeste zavrnuti prinčevu ruku i zgrabiti plijen.
MBS je također prijetio Kuvajtu sa istom sudbinom kao kod Jemena, ako odbije da mu ponudi svoje granične naftne rezerve. Ali vrijeme leti…
Operacija Khashoggi
Trebalo je samo da sačekamo. 2. oktobra 2018. godine, u suprotnosti sa članom 55 Bečke konvencije o konzularnim odnosima, MBS je naredio ubistvo jednog od sljedbenika princa Al-Valed Bin Talala u saudijskom konzulatu u Istanbulu, novinara Jamala Khashoggija.
Jamal Khashoggi je bio unuk ličnog ljekara kralja Abdula Aziza. On je bio nećak trgovca oružjem Adnana Khashoggija, koji je opremio saudijske vazduhoplovne snage, a onda je, u ime Pentagona, snabdijevao šiitski Iran protiv sunitskog Iraka. Njegova tetka Samira Khashoggi je majka trgovca oružjem Dodija Al-Fayeda (uklonjenog sa svojom saputnicom, britanskom princezom Lady Dianom).
Jamal je bio povezan sa državnim udarom koji je stari princ Al-Valed pripremao protiv MBS-a. Plaćenici su mu odsijekli prste i raskomadali ga prije nego što su njegovu glavu predali svom gospodaru MBS-u. Operaciju su pažljivo zabilježile turske i američke tajne službe.
U Washingtonu, američka štampa i parlamentarci su zatražili od predsjednika Trumpa da nametne sankcije protiv Rijada.
Jedan od savjetnika MBS-a, Turki Al-Dahil, odgovorio je da ako SAD sankcioniraju kraljevstvo, Saudijska Arija bi bila spremna da desabilizira svjetski poredak. Po tradiciji pustinjskih beduina, za sve uvrede se moraju osvetiti po svaku cijenu.
Prema riječima Al-Dahila, kraljevstvo je pripremalo nekih tridesed mjera, od kojih su najznačajnije:
– Smanjenje proizvodnje nafte na 7,5 miliona barela dnevno, izazivajući povećanje cijena na oko 200 dolara po barelu. Kraljevstvo bi zahtijevalo plaćanje u drugim valutama a ne u dolaru, što bi dovelo do kraja američke hegemonije;
– Udaljavanje od Washingtona i približavanje Teheranu;
– Kupovina oružja od Rusije i Kine. Kraljevstvo bi ponudilo Rusiji vojnu bazu u Tabuku, na sjeveroistoku zemlje, drugim riječima, blizu Sirije, Izraela, Libana i Iraka;
– Odmah početi podržavanje Hamasa i Hezbolaha.
Svjesni štete koju bi ovaj divlji top izazvao, Bijela kuća je izmjerila napad. Sjećajući se malo kasnijeg govora o “ljudskim pravima,“ zapadne sile su izjavile da one više ne zastupaju ovog srednjovjekovnog tiranina.
Jedan po jedan, svi njihovi ekonomski lideri su se povinovali instrukcijama Washingtona i otkazali svoje učešće na Formu u Rijadu. Kako bi primiro njihov bijes, i sjećajući se da je Khashoggi bio “američki stanovnik,“ predsjednik Trump i njegov savjetnik Kušner su predvidjeli konfiskaciju njegove imovine u korist SAD-a.
U Tel-Avivu je vladala panika. MBS je bio najbolji partner Benjamina Netanjahua, i zatražio je od njega da kreira zajednički generalštab u Somalilandu kako bi srušili Jemence. On je takođe posjetio Izrael krajem 2017. godine. Američki bivši ambasador u Tel Avivu, Danijel B. Shapiro, upozorio je svoje izraelske istovjernike da sa takvim saveznikom Netanjahu dovodi zemlju u opasnost.
Quincyjev pakt štiti samo kralja, a ne pretedente na njegov tron.
(TBT)