Dok je kuga koja je pogodila Evropu u 14. veku pokosila više od trećine populacije regiona, glečer na Alpima je zabilježio taj potres u srednjovijekovnom društvu.
Dok su desetine miliona ljudi umirali, polen sa biljaka, drveća i usjeva koji su rasli u zapadnoj Evropi vjetrovi su pokupili i odnijeli ka Alpima.
Tamo su ih zarobile sniježne pahulje i snijeg je pao na najvišu planinu regiona, masiv Monte Rosa. S vremenom, snijeg se pretvorio u slojeve leda čuvajući tako sjećanje na promjene u prirodnoj sredini.
Vijekovima kasnije, polen biljaka zarobljen u ledu otkrio je kolaps poljoprivrede koji je povezan sa pandemijom. Loše vrijeme je dovelo do loših žetvi i zapuštenih polja jer niko nije ostao da radi na njima.
Glečer Kol Gnifetti, u blizini švajcarsko-italijanske granice, sa centralnom lokacijom na kontinentu, gotovo 10.000 godina prikuplja prašinu Evrope.
Sandra Brugger, klimatski naučnik na Institutu za nauku biljaka u Eschker centru za istraživanje klimatskih promjena na Univerzitetu u Bernu, razvila je tehniku proučavanja polena, gljivičnih spora, uglja i ugljenih čestica zarobljenih u ledu koji je izvađen iz švajcarskog glečera koji na nekim mjestima leži na visini od 4.500 metara.
Ona pokušava da otkrije načine na koje su ekstremno vrijeme, inovacije, propali usjevi i zagađenje oblikovali Evropu od 1050, kada je Macbeth vladao Škotskom.
Nivoi polena rastu i padaju tokom jednog vijeka, ali njihovi najveći (i najniži) nivoi koincidiraju sa poznatim događajima.
Evropa je tokom 14. vijeka bila pogođena nizom nesreća.
Prije “crne smrti“, Evropu je pogodila Velika glad.
Historijski izvještaji govore o kišama koje su u dijelovima Evrope od 1315. do 1317. uništile žetvu za žetvom i vjerovatno podstakle razvoj kuge.
Bruggerova je proučavala polen žitarica i konoplje, njihov uspon i pad. Početkom 14. vijeka, nivo polena žitarica je znatno opao.
“Ljudi su gladovali a gotovo da i nije bilo poljoprivredne aktivnosti”, rekla je ona.
“Crna smrt“ je čvrsto stisla Evropu od 1347. do 1351. ubivši 75 miliona ljudi i polen je nestao sa nestankom poljoprivrednih aktivnosti.
“Ne postoji ništa u periodu od pet do 10 godina”, rekla je ona. Onda, kako su se sela oporavljala, i nivo polena je rastao.
Ledena kora otkriva mnogo više od poljoprivredne krize 14. vijeka u Evropi. Ona je i hroničar povećanja plodnog zemljišta, sve veće globalizacije ekonomije, nagovještaja industrijalizacije, ali i pojavljivanja ogromnih požara.
Rezultati, predstavljeni na sastanku Polar 2018 u Švajcarskoj ovog juna, možda predstavljaju i prvu sveobuhvatnu studiju polena i sporta u evropskom ledu.
Polena trave je bilo u velikim količinama u segmentima koji odgovaraju periodu od 1100. do 1200. Tokom srednjovijekovnog toplog perioda, temperature u Evropi i obližnjem sjevernom Atlantiku bile su tople ili toplije nego sada i usjevi i šume su cvjetali. Vrhunac u koncentraciji polena trave poklapa se sa širenjem otvorenih prostranstava, prelazom sa šuma na pašnjake.
“Bilješke” u glečeru postaju kompleksnije 1750. kada dolazi do širenja evropske ekonomije i početka industrijske revolucije. Historijski izvještaji nam govore da je Kolumbo donio kukuruz u Evropu 1493. ali se polen kukuruza pojavljuje u ledu tek sredinom 18. veka, što je znak da proizvodnja na velikom nivou nije odmah počela.
Negdje u to vrijeme je evropsko društvo počelo da biva u većoj mjeri industrijalizovano i urbano. To se ogleda u ledu sa prvim tragovima malih sferičnih čestica ugljenika koje su dokaz prelaska grijanja sa drveta na ugalj u centralnoj Evropi.
Iako su hroničari zabilježili te historijske događaje, ručno bilježenje može da bude nesavršeno i ograničeno geografijom. Dopunjavanje historijskih podataka podacima iz ledene kore pruža “nivo uvida koji ne može da se poredi ni sa jednim drugim”, rekao je Alexander Mor, historičar i klimatski naučnik sa Harvarda.
Mnogi naučnici, uključujući dr Margit Schwikovski, atmosfersku hemičarku sa Instituta Pol Perer i Eschger centra, koja vodi studiju ledene kore, brinu o sudbini glečera u vrijeme sadašnjih klimatskih promjena. Kol Gnifetti je, zasada, pošteđen zbog visine.
“Postaje sve teže i teže pronaći glečer koji se ne topi i koji može da se koristi za istraživanje”, rekla je Margit Schwikovski. “Predmet našeg istraživanja se topi.”
(TBT, NYT)