Nakon sedam godina građanskog rata u Siriji, koji je ostavio više od 350.000 mrtvih, predsjednik Bašar al-Assad je nadohvat konačnoj pobjedi nad pobunjenicima koji ga žele zbaciti.
Koja je bila taktika kojom je Assad došao tako blizu pobjede?
Novinarsko istraživanje BBC-ja Arabic i BBC Panorame pokazuje, po prvi puta, razmjere u kojem je korišteno hemijsko oružje koje je najvažnije za Assadovu strategiju dobivanja ratova.
Prvo što je sigurno jest da je korištenje hemijskog oružja bilo rašireno.
BBC zaključuje kako ima dovoljno dokaza da se bude sigurno u to kako se odvilo barem 106 napada hemijskim oružjem u Siriji od septembra 2013. godine, kada je predsjednik potpisao međunarodni ugovor CWC (Chemical Weapons Convention) i pristao uništiti zalihe hemijskog oružja.
Sirija je ratificirala CWC mjesec dana nakon što su izvedena dva napada na predgrađe glavnog grada Damaska, koja su uključivala Sarin i stotine su umrle. Užasne slike žrtava koje se grče u agoniji, piše BBC, šokirale su svijet. Zapadne su sile rekle kako je napad mogla izvesti samo vlada, no Assad je krivio opoziciju.
Amerika je zaprijetila vojnim odgovorim no odustala kada je Assadov ključni saveznik, Putinova Rusija, navodno predsjednika uvjerila da eliminira hemijski arsenal. Usprkos uništenju preko 1.300 tona hemijskog oružja (pod nadzorom Organizacije za zabranu hemijskog oružja (OPCW) i Ujedinjenih nacija), no napadi su se nastavili.
“Hemijski su napadi jezivi. Bomba barem ubija bez da osjetite, a od ovog se gušite, kao da se utapate dok vam koža gori, kaže Abu Jaafar koji je živio u opozicijskom središtu Aleppu.
Assad, naravno, tvrdi kako njegove sile nikada nisu koristile hemijsko oružje.
“Nemamo više hemijskog arsenala otkada smo ga se odrekli 2013. godine. OPCW je već to istraživao, i dosta je jasno kako nemamo ništa”, rekao je Assad.
Šta je to hemijsko oružje?
Hemijsko je oružje, kaže OPCW, svaka vrsta oružja u kojem su hemikalije bilo koje vrste korištene kako bi se nanijele ozljede ili smrt uz pomoć toksičnosti supstanci.
Međunarodni zakoni zabranjuju korištenje hemijskog oružja neovisno o tome jesu li u pitanju vojni ciljevi, jer ih je nemoguće dovoljno kontrolirati te uzrokuju nepotrebnu patnju.
OPCW je došao do zaključka da je 37 incidenata u Siriji vezano uz korištenje hemijskih oružja između 2013. i 2018., a s time se slaže i komisija za ljudska prava pri UN-u.
Panorama i BBC Arabic su istražili 164 navodna izvješća o napadima koja su se dogodila otkada je Sirija potpisala dogovor o ne-korištenju hemijskog oružja. Tim je uvjeren kako ima sasvim dovoljno dokaza da je hemijsko oružje korišteno u 106 od 164 incidenata.
Rijetki su od tih incidenata završili na naslovnim stranicama medija, no to ne znači kako ne postoji matrica stalnog korištenja zabranjenog oružja.
“Korištenje hemijskog oružja pokazalo se, po efikasnosti, vrijedno rizika korištenja međunarodnoj zajednici usprkos jer, eto, dobivaju rat”, kaže Julian Tangaere, nekadašnji šef OPCW misije u Siriji.
Otkuda BBC-ju podaci koje analiziraju?
Riječ je o 164 izvještaja od izvora koji se smatraju većinski objektivnima i nisu uključeni u borbe. Uključuju internacionalna tijela, grupe za ljudska prava, medicinske organizacije i think tankove.
Uz to BBC je ostvario suradnju s nezavisnim analitičarima koji su prije ere rata u Siriji surađivali s OPCW-jem, a korištene su i svima dostupni, otvoreni izvori o svakom napadu, koji uključuju i izjave žrtava, svjedoka te fotografije i videe.
Tim je specijalistima dao na uvid i svoju metodologiju.
Isključili su sve incidente gdje je uključen samo jedan izvor, ili gdje su zaključili da naprosto nema dovoljno dokaza. Sve u svemu, došli su do zaključka da postoji dovoljno dokaza da se potkrijepi teza o 106 incidenata.
Timu nije dozvoljeno da snima na terenu u Siriji, ili da posjete mjesta gdje su se odvili navodni incidenti pa ne mogu kategorički verificirati dokaze, kaže BBC.
Najveći broj navodnih napada dogodio se na sjeverozapadu provincije Idlib. Bilo je mnogo incidenata i u pokrajnji provincijama Hama i Aleppo, te na istoku Ghouta regije kraj Damaska.
Sva su ta područja, u nekom trenutku u ratu, bila centri opozicije.
Lokacije gdje je bilo prijavljeno najviše žrtava su Kafr Zita u provinciji Hama, te Douma na istoku provincije Ghoute.
Oba su grada bila mjesta gdje su se žestoko borili Assadovi vojnici i pobunjenici.
Ako je suditi prema izvještajima, najsmrtonosniji incident dogodio se u gradu Khan Sheikhounu, u provinciji Idlib, 4. aprila 2017. Opozicija kaže kako je taj dan umrlo osamdesetak ljudi.
Iako su hemijska oružja smrtonosna UN-ovi eksperti kažu kako je većina incidenata gdje su stradali civili zapravo rezultat vrlo konvencionalnih oružja, kao što su klaster municija i eksplozivna oružja.
Većina dokaza upućuje u smjeru Sirijske vlade
Inspektori koji su 2014. nadgledali uništavanje materijala imali su, kažu, “samo informacije koje im je dala vlada, i sve za što smo znali ili vidjeli se uništilo”.
Sve se to, naime, bazira samo na povjerenju.
OPCW međutim jest pronašao nešto što naziva “rupama, inkonzistentnostima i greškama” i deklaracijama i izjavama od sirijske strane.
Unatoč svemu tome, sudeći po dokazima i javljanjima s terena, napadi hemijskim oružjem se nastavljaju.
Abdul Hamid Youssef izgubio je suprugu, 11-mjesečne blizance, dva brata, rođaka i vojsku susjeda u napadu na Khan Sheikhoun u aprilu 2017. godine.
“Počeli su se tresti, pjena im je počela izlaziti na usta i samo su svi u isto vrijeme popadali na pod. Po tome sam znao da je riječ o napadu hemijskim oružjem”, kaže Youssef.
“Nakon 15 minuta, donesena su mi mrtva tijela. Izgubio sam sve”, kaže.
Istraga koju su zajedno vodili OPCW-UN zaključila je kako je veliki brij ljudi izložen otrovu sarinu taj dan.
Sarin se smatra 20 puta smrtonosnijim nego cijanid. Kao i sa svim nervnim agensima, inhibira djelovanje enzima koji deaktiviraju signale koji uzrokuju ljudske živčane ćelije da se “probude”. Srce i drugi mišići, uključujući i one koji su uključeni u disanje, se zgrče. Dovoljno je biti izložen nekoliko minuta da nastupi smrt.
Gotovo je sigurno i kako je sirijska vlada to izvela tako što je sarin ispustila iz aviona na grad u obliku bombi.
Assad kaže da je cijeli incident insceniran, dok je Rusija tvrdila kako je sirijska vojska slučajno bombardirala “neprijateljsko skladište municije koje je bilo prepuno hemijskog oružja koje se onda nehotično oslobodilo”.
No Stefan Mogl, član OPCW tima koji istražuje napad, kaže kako su pronašli dokaze kako je sarin koji je korišten u Khan Sheikhoun napadu potjecao od Sirijske vlade.
“Sve se to vidi na uzorcima otrova, one kao da imaju svoj vlastiti žig nastajanja”, kaže Mogl.
Izvještaj kaže kako je Sarin iz tog incidenta napravljen s baznom hemikalijom imena methylphosphonyl difluoride iz sirijskih baznih zaliha.
“To definitivno znači da nije sve uklonjeno”, kaže Mogl i tvrdi kako je materijal dio zalihe koja nije prijavljena tokom uništavanja.
No što je s ostalih 105 prijava napada koje je mapirao BBC-jev tim. Ko stoji iza njih?
Dva su napada, s iperitom, izvedena od strane Islamske države, a postoje dokazi i kako su još barem dva napada izvedena od strane Islamske države.
Opozicija tj. pobunjenici, sudeći po dokazima, čini se nisu izveli napade hemijskim oružjem.
No sirijska je vlast skupa s Rusijom optužila opozicijske borce da su koristili hemijska oružja u brojnim situacijama i da su ih prijavili OPCW-u koji je navode istraživao. Pobunjenici negiraju korištenje ili pristup hemijskom oružju.
Dokazi ukazuju na to da je 51 od 106 napada izvedeno iz zraka, a BBC je uvjeren kako su zračni napadi isključivo djelo sirijske vlade. Također nema indicija da su Rusi u bilo kojem trenutku koristili hemijsko oružje u ratu (u koji su se, kao Assadov saveznik, uključili 2015. godine).
“Pobunjenici nemaju infrastrukture da izvedu takve napade iz zraka, Assadov je režim jedini faktor koji može to izvesti”, kaže Tobias Schneider iz Global Public Policy Institutea.
“Većina hemijskog oružja, kada se analiziralo, pokazuje kako je izvorište Assadov režim, a ne pobunjenici”, kaže Lina Khatib iz think tanka “Chatham House”.
Sarin je bio korišten u većini najsmrtonosnijih od 106 napada, no dokazi ukazuju na to da je najčešće korišten hlor.
On je korišten u 79 od 106 napada, a riječ je o hemikaliji koja ima mnoge legitimne civilne svrhe no zabranjena je kao oružje.
Napada hlorom je možda bilo i mnogo više, no problem je u tome što je izrazito teško dokazati njegovu prisutnost jer vrlo brzo nestaje.
“Ako odete na teren gdje se dogodio napad hlorom gotovo je nemoguće dokazati sa uzoraka sa terena da je riječ o hloru, osim ako tamo niste gotovo odmah nakon napada”, kaže Tangaere.
Matrica vremena i mjesta gdje su napadi izvedeni pokazuje unaprijed smišljeni plan o tome kako se i zašto nešto radilo. Napadi su se događali u klasterima – na gotovo istom području unutar krakog perioda vremena. Oni se poklapaju i sa vladinim ofenzivama – Hama i Idlib 2014., Idlib 2015. i Aleppo krajem 2016. te istočna Ghouta krajem 2018.
“Hemijska se oružja koriste kada god režim želi lokalnoj populaciji poslati poruku o tome da tamo nisu poželjni, te o tome kako im je bolje da se ne miješaju u rat”, kaže Khatib.
“Uz to što su ultimativna kazna, koja unosi nevjerovatan strah među ljude, hemijsko je oružje i vrlo jeftin i lagan način da se režim obračuna s neprijateljima. Rijeko što plaši ljude više od hemijskog oružja i kada se god to negdje koristi, građani se vrlo rijeko tamo vraćaju”, kaže Khatib.
Tako je ispražnjen i, danas grad duhova, Aleppo. Borci opozicije i civili zapeli su u okruženoj enklavi gdje je vlada lansirala finalnu ofenzivu kako bi, jednom zauvijek, zauzela grad.
Prvo su sve dijelove koje je držala opozicija bombardirali konvencionalnom municijom. Onda je došla serija hemijskih napada koja je uzrokovala stotine žrtava. Aleppo je uskoro “pao”. U dijelovima grada koje je Assad smatrao strateškima važnim korišteno je i hemijsko oružje, posebno kako bi lokalna populacija pobjegla.
U posljednja dva mjeseca 2016. godine, tokom finalnih sedmica napada na Aleppo, zabilježeno je 11 napada hlorom. Pet od njih je bilo u zadnja dva dana ofenzive, prije nego li su snage pobunjenika potpuno zgažene.
Abu Jafaar, koji je radio za opoziciju kao forenzičar, bio je u Aleppu tokom zadnjih dana opsade. Pregledao je tijela mnogih žrtava navodnih napada hemijskim oružjem. “Išao sam u mrtvačnicu i osjetio vrlo prepoznatljivi miris hlora koji je dolazio od izgladnjelih tijela. Kada sam ih pregledao, vidio sam vrlo jasne simptome gušenja hlorom”, kaže Jafaar.
Kada se tekući hlor oslobodi on se vrlo brzo pretvori u plin. Plin je teži od zraka i tone, pa su ljudi koji se sakrivaju u podrumima i skloništima posebno ranjivi. Kada hlor dođe u dodir s h tkivom sluznica kao što su oči, grlo i pluća uništava to tkivo, a kada ga se udahne, hlor uzrokuje da pluća ispuštaju tekućinu pa se žrtve, de facto, utope/udave.
“Ako odu na površinu, ubiju ih bombe, ako odu dolje, ubije ih hlor. Ljudi su bili apsolutno histerični”, kaže Abu Jaafar.
Sirijska je vlada rekla kako apsolutno nikada nisu koristili hlor kao oružje, ali od 11 prijavljenih napada svi su izvedeni iz zraka i dogodili su se u dijelovima gdje je na snazi bila opozicija. Više od 120.000 civila napustilo je Aleppo u finalnim sedmicama bitke za grad, što je bio trenutak hemijskim oružjem barem četiri puta tokom četiri mjeseca.
Najsmrtonosniji se incident dogodio 7. aprila kada je žuti industrijski cilindar bačen na balkon stambene zgrade. Pobunjenici su se predali jedan dan kasnije. Videi koje objavljuju aktivisti koji su prevage u ratu.
Douma je najveći grad u istočnoj Ghouti, i bila je napadnuta otvoreno za pobunjenike pokazuju tijela više od 30-ero djece, žena i muškaraca koji su se sklanjali u podrum stambene zgrade.
Yasser al-Domani, aktivist koji je posjetio poprište zločina te večeri, rekao je kako su umrli imali pjenu oko usta i činilo se da imaju hemijske opekotine. Svjedok kaže kako su djeca i ostale žrtve, tj. njihova mrtva tijela, prebačena u obližnje bolnice.
Dva dana nakon napada ruski su specijalisti posjetili blok i rekli kako nisu našli niti jedan dokaz hlora ili nekog drugog hemijskog agensa. Rusi su rekli kako je incident insceniran od strane pobunjenika uz pomoć Velike Britanije, što su Britanci nazvali “grotesknom i apsurdnom glupošću”. OPCW misija tamo je došla gotovo dvije sedmice kasnije te uzela uzorke sa cilindra na balkonu, a njihovo izvješće kaže kako je čitav niz hloriniranih organskih kemikalija nađen na uzorcima.
Sedam dana nakon tog incidenta SAD, Velika Britanija i Francuska su iz zraka bombardirali tri zgrade za koje tvrde da su “skladišta hemijskog oružja”. Sirijska vlada odbila je odgovoriti na pitanja BBC-ja na temu jesu li ili ne koristili hemijsko oružje tokom ratovanja. Ekipi Panorame su zabranili da putuju u Damask, te pregledaju teren u Doumi, te su odbili dati intervjue.
Upitan misli li da je međunarodna zajednica iznevjerila narod Sirije, OPCW inspektor Julian Tangaere rekao je “da, mislim da jest”.
“To je, za Assadov režim, bila bitka na život ili smrt. Nije bilo više povratka, ali metode koje su korištene, barbarizam nad vlastitim narodom, meni je to neshvatljivo”, kaže Tangaere.
Je li se predsjednik Assad izvukao sa zločinom posve nekažnjeno? Karen Pierce, britanska ambasadorica pri UN-u, ne misli tako. “Dokazi se skupljaju. Jednog će dana biti pravde, napravit ćemo sve što možemo da se to i ostvari”, zaključuje.
(TBT)