Već i „vrapci na grani „znaju da ova pirova pobjeda koju je statistički ostvarila SDA. Čak znaju i kako – džilkoškim prevarama birača i brutalnom krađom i uništavanjem glasačkih listića od strane hordi aktivista SDA. Zbir od pola miliona pokradenih i uništenih listića, kojeg je čak i sama CIK-ova garnitura smutljivaca morala priznati, vjerovatno će ući u Guinnessovu knjigu rekorda po krađi glasova u omjeru na broj glasača, odnosno stanovnika jedne (demokratske) zemlje.
Zbog toga se glavne „zvijezde“ cjelokupne ujdurme, bračni par Bakir i Sebija Izetbegović, još uvijek nisu pojavili u suncem okupanom gradu nakon proglašenja pobjede koju su proslavili uz vatromet i tekbire.
Već gutaju knedle i kisele krastavce nakon što je Elmedin Konaković obznanio da kao lider najmlađe stranke Narod i pravda da može od nekoliko mandata iz opozicionog bloka imati skupštinsku većinu i, vjerovatno, postati premijer KSA. A to znači, vjerovatno, smjenu Sebije Izetbegović sa pozicije direktorice KSCU.
Bilo kako bilo, nema tog znaka na vidiku da bi se politička situacija u BiH mogla razvijati tako da Bakir Izetbegović osjeti slast pobjede svoje stranke. A ostat će upamćen za sva vremena kao lider jedne stranke koja je izvršila pljačku glasačkih listića i postavila Guinnessov rekord. Kakva je to sramota za čovjeka koji vjeruje u Svetu knjigu i na osnovu toga što zagovara islamske vrijednosti kao osobne životne ideale i dodvorava vjernicima da mu vjeruju i glasaju za njega?! Šta može primorati čovjeka u politici da posegne za brutalnom krađom da bi opstao na vlasti? Mnoga moralna pitanja se odavno roje oko harizme Bakira kao sina jednog od najomiljenijih lidera kojeg su Bošnjaci ikada imali. Zato će i ova hipoteka ostati kao povijesna na njegovoj stranci, a mrlja na (prez)imenu Izetbegovića.
(TBT)
