Arhitekturu su dugo zvali “džentlmenskom profesijom”, što je možda bilo tačno ako ste pod tim mislili na profesiju iz koje su najvećim dijelom žene isključene. Prije Drugog svjetskog rata mogli ste prstima jedne ruke da izbrojite značajne žene-arhitekte. Do kraja devedesetih procenat arhitektonskih firmi koje su bile u vlasništvu žena u Sjedinjenim Državama i dalje se izražavao jednocifrenim brojem.
Danas, manje od trećine članova Američkog instituta arhitekata čine žene, a istraživanje 100 najvećih arhitektonskih firmi na svijetu pokazalo je da žene zauzimaju svega 10 procenata najviših položaja. Prvi put je 2014. žena osvojila Zlatnu medalju AIA, najveće priznanje Instituta. Dobitnica Julia Morgan bila je tada mrtva 57 godina.
Postoje znaci poboljšanja. Nacionalni savjet arhitektonskih registracionih odbora i Udruženje koledža arhitekture navode da broj žena u ovoj profesiji raste: žene sada čine gotovo polovinu studenata arhitekture u Sjedinjenim Državama i oko 40 procenata onih koji izlaze na stručni ispit – što je skok od gotovo 50 procenata u posljednjih 20 godina.
Biroi koje vode žene ili su u vlasništvu žena osmišljavaju javne zgrade koje se na nov i inovativan način bave arhitekturom i urbanizmom.
Arhitekta Manuelle Gautrand iz Pariza željela je da stvori urbano mjesto okupljanja sa svojim novim Belroy hotelima, mješovitim projektom u francuskom gradu Montpellier. Gautrand je konferencijski centar, hotel, radnje i stanove spakovala u petospratnu javnu terasu koja gleda na grad. “Pitanje od suštinske važnosti je kako ćemo učiniti da naši gradovi sa dobrodošlicom dočekaju novu populaciju”, rekla je ona. “Ovaj prostor se time bavi.”
Arhitekta Amanda Levete i umjetnik Anish Kapoor, oboje iz Londona, tragaju za sličnim ciljem kroz svoje podzemne pijace koje su stvorili u jednom kvartu Napulja u Italiji. Dvije masivne, kontrastne skulpture – jedna u aluminijumu a druga u korten čeliku – sada označavaju dva ulaza na stanicu Monte St Angelo. Ispod je Amanda Levete inkorporirala lukove ranije, propale tranzitne stanice u svoj dizajn. Projekat površine 7400 kvadratnih metara trebalo bi da bude otvoren početkom 2019.
U oktobru kada se škola koju je Toshiko Mori besplatno projektovala za udaljeno senegalsko selo Fas otvori, ona će biti funkcionalno i arhitektonski važna.
To je prva škola u regionu gdje živi 30.000 djece školskog uzrasta. Dizajn Morijeve, zidovi od blata prekriveni gipsom i slamnati krov moderan su pristup lokalnim tradicijama izgradnje kuća i pokušaj da se zgrada učini prijemčivom za 200 učenika starosti od šest do deset godina.
“Fascinirana sam time da uklopimo tradicionalne načine gradnje sa savremenim aplikacijama”, rekla je Mori.
Maggie Peredo i njen partner Salvador Masias, direktori Studija Masias Peredo u Gvadalahari, Meksiko, elegantno su reinterpretirali meksičke građevinske tradicije debelih zidova i unutrašnjih hodnika u zgradi Gonzales Luna.
“Zidovi su postojani aspekt meksičke kulture generalno i preciznije, našeg rada”, rekla je Maggie Peredo. “Luis Bargan, koji je bio odavde, koristio je zidove kako bi kritikovao tankoću stakla, njegovu netrajnost. Za nas, pitanje je bilo kako izraziti zid u vertikalnoj zgradi.” Njihovo rješenje je da betonsku strukturu probodu otvorima koji joj daju vizuelnu dubinu a stvaraju i privatne terase za stanove.
Stvaranje konteksta nije bilo pitanje za Huang Wenjing i Li Hu, glavne arhitekte pekinškog biroa Otvorena arhitektura, sa njihovim projektom ” Tank Shanghai”.
Projekat pretvara stare tankere za gorivo na bivšem vojnom aerodromu u muzej i kulturni centar u Zapadnom umjetničkom distriktu, oblasti koja je u posljednje vrIJeme procvjetala.
U jednom tankeru je tradicionalni muzej, dok su u drugim restoran, noćni klub, konferencijska dvorana.
Projekat na 10.000 kvadratnih metara uključuje i tanker sa otvorom na vrhu, koji može da se koristi za izlaganje velikih umjetničkih predmeta.
Više od svih, Zaha Hadid je odvojila savremenu arhitekturu od njenih sklonosti ka pravim uglovima i muške dominacije. Prva žena dobitnik Prickerove nagrade (2004) umrla je na vrhuncu stvaralačkih moći 2016. Dva njena kasnija projekta bit će najvećim dijelom izgrađena krajem ove godine i na taj način će se njena zaostavština produžiti. Prvi, Muzejski toranj 1000 je zgrada od 84.000 kvadratnih metara u Miamiju sa strukturalnim sistemom koji je izložen pogledu i koja sa svoja 62 sprata izgleda kao mladica ogromne, vanzemaljske stabljike graška.
Sjedište Be'ah korporacije od 6500 kvadratnih metara koje je Hadid uradila za konsultantsku firmu koja se bavi zaštitom prirodne okoline i koje se nalazi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima ima 20 metara visoku, dinastu kompoziciju koja izgleda kao da ju je tu nanio pustinjski vjetar.
Kada je Zaha Hadid otvorila svoj biro 1979, postavilo se pitanje šta je radikalnije: njen rad ili ideja da žena može da vodi biro u kome će s vremenom raditi više od 400 ljudi. Danas, samo njen rad nastavlja da zadivljuje ljude.
(TBT, NYT)