ANALIZA
Zašto još niko u Hrvatskoj i BiH nije na
adekvatan način postavio pitanje zašto je ISIL pogubio Salopeka i da li se
sprema nešto slično Bosancima?!
FOTO: Muhić (Arhiv)
Državljani BiH koji borave na Bliskom
istoku gdje svakodnevno raste opasnost od terorista ISIL još ne napuštaju te
zemlje rizikujući živote zbog posla, izvještavaju mediji.
Ne mare previše ni za preporuke
Ministarstva inostranih poslova (MIP) BiH da zbog opasnosti ne putuju u te
zemlje, a nije ih pokolebalo ni odsijecanje glave Tomislavu Salopeku iz
Hrvatske kojeg su, dok je u Egiptu zarađivao hljeb u jednoj francuskoj firmi,
oteli teroristi Islamske države.
– MIP je na osnovu procjena diplomatsko-konzularnih
predstavništava za one koji borave ili putuju u Siriju, Irak, Egipat, Libiju
ili Tunis dao upozorenja i preporučio mjere kojih treba da se pridržavaju
prilikom boravka u tim zemljama zbog lične bezbjednosti. Preporuke i upozorenja
o opasnosti putovanja i boravka u tim zemljama date su uglavnom još 2010.
godine i zbog tamošnje situacije nije bilo argumenata da budu mijenjani – dao
je izjavu za medije načelnik Kancelarije za odnose s javnošću MIP-a BiH Nebojša
Regoje.
Kaže da broj državljana BiH u tim zemljama
nije veliki i da do sada nije bilo većih problema s njihovim boravkom i
povratkom u BiH.
Potvrdilo se to upravo na primjeru
Salopeka, koji je otet 22. jula na području Kaira dok je službenim automobilom
putovao na posao.
Svjetski mediji pišu da je ubistvo
Tomislava Salopeka uzdrmalo zajednicu stranih radnika u Egiptu.
– To pokazuje da militanti imaju kapaciteta
za sprovođenje svojih planova uprkos masovnoj kampanji koju protiv njih
sprovode egipatske sigurnosne snage – navode mediji.
MIP je izdao slijedeća upozoranje koja su
još na snazi;
Sirija: Postoje posebni sigurnosni rizici
za putovanje u Siriju. Preporučuje se evakuacija i odustajanje od putovanja u
tu zemlju
Irak: Uvjeti su veoma složeni, postoje
posebni sigurnosni rizici za putovanje. Preporuka građanima koji se nalaze u
Iraku je napuštanje zemlje
Libija: Sigurnosni uvjeti veoma složeni,
nesigurne zone Zintan, Ben Velid, Derna, krajnji jug Libije. Pozivamo građane
koji se tamo nalaze da se vrate
Tunis: Sigurnosni uvjeti veoma složeni
Egipat: Građani ne treba do daljeg da putuju
u Egipat zbog složene sigurnosne situacije. Preporučujemo onima koji su tamo da
napuste zemlju zbog prijetnje od Muslimanskog bratstva
Jemen: Državljani BiH ne treba do daljeg da
putuju u tu zemlju zbog pojačanog sektaškog nasilja i pogoršanja sigurnosne
situacije
Nakon što su džihadisti objavili snimak
ubistva hrvatskog državljanina u Egiptu, mnogi će se zapitati da li da putuju u
države gdje pretiji slična opasnost, piše B92.
Ova televizija je istraživala da li možda
takva opasnost prijeti u Srbiji od ekstremnih islamista i povratnika sa ratišta
na Bliskom istoku.
Odnos Hrvatske sa ISIL-om
Ovo su vrlo, vrlopovršni osvrti na problem
sa kojim se Balkan suočava nakon jezivih poruka koje je ISIL odaslao prilikom
varvarskog smaknuća hrvatskog mladića.
Ni svjetski mediji nisu ponudili ništa
bolju analizu, niti percepciju problema koji je iskrsnuo nakon ubistva
Salopeka.
Motiv njegov ubistva svjetski mediji su
vidjlei na slijedeći način.
Prvo, smatra se da je Salopek greškom
kidnapiran jer je bijalac i jer je radio za Francusku firmu. Navodno su
ISIL-ovci željeli uloviti Francuza.
Zatim se tvrdi da je ISIL ucjenjivao
Hrvatsku zbog toga što je članica koalicije za borbu protiv ISIL-a.
I na koncu ključni motiv ISIL-a da
kidnapira, a potom likvidira jednog stranca je osveta predsjedniku AL Sisiju u
vrijeme kad se sprema pompezno otvaranja Sueskog kanala.
A što se tiče samog ISIL-a on je navodno
tražio novac, a zvanično je tražio da se oslobode uhapšene djevojke koje čame u
egipatskim zatvorima.
Ni hrvatske vlasti nisu dalje ovoga
tretirale ovaj problem. Osim nekih katoličkih sveštenika kojima je ovaj slučaj
bio povod i prilika da iskažu već povijesnu islamofobiju, cijela nacija je bila u šoku i teškom bolu.
Ipak, bez dvojbe, sigurnosne nacionalne
službe u Hrvatskoj, možda u najdubljoj tajnosti u najozbiljnijoj formi
istražuju ovaj zločin da bi dobile odgovor na pitanje zašto je ISIL pogubio baš
Hrvata. Jer obavještajne službe Hrvatske imaju itekako dugo iskustvo sa
radiklanim islamistima od vehabija, tzv. mudžahedina pa do simpatizera ISIL-a.
Jer Hrvatska je bila tranzitna stanica za strane ratnike koji su se borili u BiH.
Ali isto tako Hrvatska je u geopolitičkom kontekstu bila nosilac ključnih
aktivnosti vezanih za radikalne islamiste kako u samoj Hrvatskoj, tako i u BiH,
pa i šire. Kao članica NATO saveza, a potom i članica EU, koja jedina graniči
sa BiH, postala je zemlja od najvećeg povjerenja na Zapadnom Balkanu. Shodno
tome je i preuzela ulogu, prije svega iz obavještajno-sigurnosnih oblasti,
radi zaštite interesa NATO snaga, koje su stacionirane u BiH, a potom i članica
EU.
Iz ovog domena može se uzeti “insajder
izvještaj” kojeg je objvaio hrvatski list Globus prošlog mjeseca a koji se
odnosi na prisustvo osoba sumnjivih da simpatiziraju ili surađuju sa ISIL-om.
Navodno su sigursne službe u Hrvatskoj registrirale stotinjak takvih osoba, a
da ih u BiH ima oko 4 hiljade.
No međutim, hrvatski problem sa svim onim
što danas simbolizira ISIL, kao teroristička skupina, datira iz vremena rata u
BiH. Preko Hrvatske u BiH stiglo je stotine humanitarnih radnika od kojih se
većina priključila odredu El Mudžahid u Zenici. Navodno mnogi od tih
humanitarnih radnika nikad nisu stigli do Zenica jer su ih opljačkali, a potom
ubili pripadnici HVO-a na punktovima u Hercegovini.
O ovome su vrlo iscrpno pisali hrvastki
mediji, posebno treba izdvojiti feljtonizirane tekstove Jasne Babić u sedmičnom
listu Nacional. Ova veteranka hrvatskog novinarstva došla je do infromacija da
je pokojni Gojko Šušak izravno kontrolirao prolazak “afro-azijskih” građana i
grupa kroz Hrvastku do BiH. Čak se tvrdilo da je njegova supruga Đurđa, kao
službenica HV-a uzimala, odnosno naplaćivala tim Arapima basnosnovne sume novca
da bi im se osigurao prolaz kroz tzv. Herceg Bosnu.
Bošnjački političari, svi odreda su optužili
Hrvatsku da je šurovala sa zapadnim obavještajnim službama, posebno sa
britanskom službom, radi instaliranja mudžahedina u BiH.
Nek sve to i ostane u domenu informacija iz
obavještajnog podzemlja. Bar tri situacije ili slučaja koja su se desila u
vrijeme rata na relaciji hravstke vlasti – “mudžahedini” mogu biti uzrok ili
motiv za osvetu islamskih militanata.
Prvo, najmanje destak arapskih državljana,
navodnih humanitaraca, bilo je zarobljeno u Busovači. Zloglasna vojna jedinica
“Džokeri” kojom je komandovao izravno ratni zločinac Dario Kordić, vršila je brutalne
torture nad ovim zarobljenicima kojih se ne bi “zastidio” ni sam ISIL. Jednom
čovjeku su prerezali žile iznad peta, na primjer.
Potom se desio slučaj hapšenja šejha Talta
u Zagrebu, tada vrlo poznatog proislamskog lidera iz Holandije, kojeg je proganjao
egipatski režim Hosnija Mubaraka jer je navodno pripadao nekoj od zabranjenih
radikalnih islamističkih organizacija u Egiptu.
Iako je šejh Talat imao politčki azil jedne
od članica EU, Hrvatska ga je mimo svih konvencija o ljudskim pravima izručila
Egiptu iako je znala da će biti obješen.
Potom su bojovnici HVO-a na punktu u Žepču
iz zasjede ubili četvericu vođa odreda El Mudžahid iz Zenice i to tačno u
vrijeme protokolarnog potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Dakle, mnogo
kasnije nego je potpisano primirje između HVO-a i Armije BiH.
Odnos Srbije i ISIL-a
Što se Srbije tiče po pitanju odnosa sa
ISIL-om, ona je u dijametralno drugačijem položaju u odnosu na Hrvatsku i BiH.
Prvo, kroz Srbiju nisu prolazili
“mudžahedini” niti su djelovali u Sandžaku, gdje je dominatno muslimansko
stanovništvo da bi eventulano vrbovali svoje sljedbenike.
Zatim, iako je Srbija također članica
alijanse za borbu protv ISIL-a, ova teroristička skupina nigdje ne ugrožava
sprske geopolitičke interese, pa čak ne ugrožava interese ni političkih
saveznika Srbije.
Jer ISIL se primarno bori i ratuje protiv
zapadnih sila, odnosno NATO članica.
Tako da Srbija više koristi prisustvo
radikalnih islamista, koje srpski mediji vide u vehabijama, za propagandu u
(dnevno) političke svrhe.
Ipak, akon što su džihadisti objavili snimak ubistva hrvatskog državljanina u Egiptu, mnogi će se zapitati da li da putuju u države gdje pretiji slična opasnost, piše B92.
Ova televizija je istraživala da li možda takva opasnost prijeti u Srbiji od ekstremnih islamista i povratnika sa ratišta na Bliskom istoku.
Njihove procjene su da vehabija, dakle u Srbiji je u fokusu vjerska skupina za koju se smatra da propagira islamski radikalizam – vehabije, u Srbiji ima nekoliko stotina, naročito u beogradskim predgrađima, ali najveći broj onih koji odlaze da ratuju za Islamsku državu je iz Novog Pazara.
Stručnjaci u Srbiji se slažu da je najveći regrutni centar ua ISIL u Srbiji u Novom Pazaru, ali je glavni centar smješten u Beču. Kako kažu naše sigurnosne službe nadgledaju sve aktivnosti vezane za ISIL.
Oni za koje se dokaže da su ratovali na nekom stranom ratištu predviđena kazna je od šest do deset godina zatvora. U Novom Pazaru postoje, navodno, mesdžidi u kojima se propagira radikalni islamizam i gdje se može napraviti konekcija sa ljudima koji ratuju za ISIL-ovu državu.
Odnos ISIL-a prema Kosovu
Mnogo složeniji problem ima Kosovo po ovom
pitanju, iako je i na Kosovu u vrijeme rata bilo mnogo manje stranih ratnika
nego u BiH. Tako da se čini da su kosovske vlasti protekle godine vrlo
razolutne prema radikalnim islamsitima, čak mnogo oštrije reagiraju na tu
pojavu od bosanksih vlasti.
Odnos BiH prema ISIL-u
Iako su mediji u BiH puni napisa o problemu
islamskog radikalizma, ekstremizma i fundamentalizma, te iako su se u BiH
desili teroristički akti, zločini i ubistva za koje se sumnja, pa je čak i
sudski procesuirano nekoliko osoba po osnovu inkriminacija za terorizam, još
uvijek izgleda da bosanske, posebno bošnjake vlasti, spavaju kad je u pitanju ovaj
problem.
Čak ih ni jezive slike smaknuća mladog
Salopeka nije probudilo iz ovog sna. Ima tu nekoliko vrlo ozbiljnih razloga za
takvo ponašanje političkih i vjerskih struktura i institucija. I ti uzorci sežu
do rata u BiH, pa su nastavljeni do dana-današnjeg.
Milijarde dolara, najviše “prljavog” novca
unazad dvije decenije prispjelo je kroz humanitarne, vojne i religijske kanale
u Sarajevo. Nikad niko ni po kakvom osnovu nije referirao državi ni naciji za
realizaciju tog novca.
Bosanske vlasti su reagirale na pojavu
“negativnih pojava” proislamskih grupacija koje su djelovale u BiH kroz vidove javnih osuda, distanciranja od vjerksog fanatizma i radikalizma, pa i do
hapšenja i procesuiranja nekih osoba zbog terorizma.
Neke strance kao naturalizirane Bosance,
poput Hamze Durme, odnosno Imada El Misrija izručili su egipastkim vlastima i on je osuđen kao pripadnik radikalnih islamskih organizacija.
Potom je uhapšena tzv. Alžirska grupa i
deportovana u Gvantanamo. Zbog svega ovoga imidž Bosne i njenih građana u arapsko-islamskom
svijetu se rapidno promijenio u negativnom smislu.
Ako se bošnjačkim liderima i moglo
progledati kroz prste blagonaklon i tolerantan odnos prema islamskim
militantima prije “11 septembra” i pojave Al Qaide, jer u komunističkom
zatvorenom društvu nisu ni mogli (sa)znati o procesima u islamskom svijetu,
pojava ISIL-a im je jasna kao i svim drugim nacijama i državama u Evropi.
Zaključak
Čim je stupio na jugoslvensku političku
scenu Slobodan Milošević i brutalno se obračunao sa Kosovarima, tada najrespektabilniji
sarajevski intelektualac i polemičar prof. Fuad Muhić je naslovio svoj tekstu u
Zagrebačkom listu “Danas” sa pitanjem: ”Jesi lu na redu Muslimani”. Odgovor na
to pitanje je bio tragičan i po bosanske muslimane i po Muhića. Nad bosanskim
muslimanima je izvršen genocid, a profesora Muhića je ubio agent KOS-a u
njegovoj seoskoj kući nadomak Sarajeva. Tadašnji mediji koji su bili pod
kontrolom Udbe izvijestili su da je “Muhić izvršio samoranjavanje” što mu je
bilo uzrokom smrti.
(The Bosnia Times)