Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Svi su realni politički pokazatelji da će vladajuća stranka SDA biti veliki gubitnik na izborima. No, međutim, ipak je moguće da preživi i opstane na vlasti. Kako?
„LEĐA UZ LEĐA“
Možda i ne bih pisao kolumnu, zato sam je naslovio vanrednom, da nisam uočio jedan paradoks na kojem bi se mogli odrediti pobjednici nakon Općih izbora u Bosni i Hercegovini.
Nema nikakve sumnje da će rezultati biti takvi da bi eventualna postizborna koalicija, koju sam zagovarao od samog početka kampanje, a čiji bi nositelji bile dvije najjače opozicione stranke (SBB i SDP) mogla formirati vlast u svim kantonima pa tako i na federalnom i državnom nivou bez SDA. Ovo moje uvjerenje bi bilo još ubjedljivije da su lideri ovih stranaka tokom kampanje jasnije isticali tu mogućnost i da su snažnije jedan drugom stajali „leđa uz leđa“ u napadima kojima su bili izloženi od strane režimskih medija i lidera.
Ostaje vrlo delikatna situacija sa nosiocima i „glavnim junacima“ cjelokupne priče koga će Bošnjaci izabrati za člana, ili članove u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Ako bi bilo po dojmu same kampanje, Željko Komšić je bio najbolji i vjerovatno je sebi osigurao pobjedu uprkos zaista teškim preprekama jer se našao u makazicama između Dragana Čovića i Denisa Bećirovića. Komšić je tokom kampanje imao vrlo jasnu politiku i vrlo razumljivu temu za građane. Onda je zbog te svoje teme i sam postao tema, pa su se o njegovoj politici oglasili sam reis Husein Kavazović kao i premijer Plenković. Time je polučio izvanredan efekat da su građanima bile pune uši Željka Komšića. Ako se to desi najavljeni su teški problemi za formiranje vlasti u BiH. Jednostavno prijeti se političkim haosom u BiH. Taj strah je jedini mogući faktor koji može uticati na ishod Komšićeve utrke i da ga Čović prestigne u samom foto-finišu.
Drugi problem nije ništa manje dramatičan, naprotiv! Radi se o paklenoj utrci između Šefika Džaferovića i Fahrudina Radončića koja će sigurno biti odlučena u samom foto-finišu!
Kao što nije za očekivati da odustane Denis Bećirović u korist Komšića, još manje je za očekivati da bi eventualno Senad Šepić ili Mirsad Hadžikadić mogli odustati u korist Džaferovića ili Radončića. Tako da bi oni kolebljivi glasači koji bi glasali za autsajdere poput Šepića i Hadžikadića trebali još jednom razmisliti ima li smisla dati glas u bescjenje.
Ovoga bi možda više trebao biti svjestan sam Radončić, nego Džaferović i potruditi se da ubijedi ovu šačicu kolebljivih bošnjačkih glasača i pridobiti ih za sebe, a na osnovu toga što bi njihov glas mogao osnažiti uvjerenja da bi opozicija u postizbornoj koaliciji mogla formirati vlast na svim nivoima bez SDA.
Mnogo je toga već rečeno i svi znamo skoro pa sve o vladajućoj stranci SDA. Međutim, previše toga znamo, na primjer, o Radončiću što nam je servirala SDA. Mnogo toga je zaista beskrupulozna laž i u neku ruku smo se ogriješili o njega vjerujući, na primjer, da je imao veze sa ubistvom rahmetli Ramiza Delalića Ćele i sl. Dalje, oni upiru prstom u njegov toranj ukazujući tek sad da se obogatio jer mu je u tome pomogla SDA, itd. Jasno je da se Radončićevo bogastvo vidi i ono nije sporno. Sporno je da SDA-ovi lider, i to samo nekoliko porodica, kontrolira milijarde, ali su oni svoje bogatsvo sakrili. Čak im i Milorad Dodik ukazuje da zna ko i koliko od njih ima bogatsva u Turskoj itd. Također su njihvoi tajkuni pokrali milione u kriminalnoj privatizaciji firmi i opuhali radničke fondove da bi stvorili privatno bogastvo i u njemu uživale samo njihove familije dok radnici gladuju.
GDJE SU NADVIJENI TAMNI OBLACI ISLAMOFOBIJE?
Taj kontrast nije dovoljno uočen kod birača i možda bi ga trebali imati u vidu kad se opredjeljuju između bošnjačkih kandidata.
Ono što je bila najcrnja propaganda jeste da samo SDA vodi računa o islamu i islamskoj tradiciji. Možda opozicioni lideri, pa ni sam Radončić, nisu dovoljno posvetili pažnje da tretiraju ovaj problem iako su imali dosta argumenata na svojoj strani. Ako bosanski muslimani pogledaju današnju mapu Evrope vidjet će da su najtamniji oblaci islamofobije nadvijeni nad muslimanima u onim zemljama gdje vladaju autokrate poput Viktora Orbana, inače prijatelja omiljenog lidera esdeaovih glasača Tayipa Erdogana, dok su muslimani najzaštićeniji tamo gdje vladaju socijalisti i umjereni demokršćani.
I posljednji faktor koji bi eventualno mogao odlučiti ove izbore u BiH mogli bi biti ti glasači spavači. Prema ozbiljnim analizama izlaznost glasača u procentu od 57% sigurno daje pobjedu opoziciji. Što bude slabija izlaznost to je veća šansa da SDA ostane na vlasti.
Ako svemu tome dodamo da se na biračkim spiskovima nalazi mnoštvo mrtvih glasača koje stare stranke, poput SDA, (pre)poznaju kao svoje i po pravilu ukradu za sebe, onda ne može biti morbidnija poruka od one koja već kruži na društvenim mrežama „zašto i mrtvi glasaju za SDA, a neki živi nikad ne iziđu na izbore?!“.
Dodamo li tome i svijest da velika većina džematlija i patriota, koji ne vole Bakira, kaže da će glasati dok su živi za „Alijine mrtve kosti“, onda dolazimo do jezive spoznaje da mrtvi određuju (ovakvu!) sudbinu živima.
(TBT)