Evidentno je da su dva stuba moći aktuelnog režima u Federaciji BiH – a to su (1) enormni kapital namijenjen projektima promjene fizionomije bh. društva i države i (2) apsolutna kontrola vlasti od režima koji upravlja tim procesima – samo dio regionalnog paketa iz mnogo većeg, strateškog projekta prekomponiranja interesnih sfera u svijetu. Preciznije, redefiniranje interesnih sfera u svijetu neminovno zahvata i Balkan, a ono što se nas tiče u tom kontekstu jeste da se oživljavaju velikodržavni projekti čiji se tvorci i realizatori nastoje uklopiti u svjetske trendove i projekte velikih igrača na „šahovskoj ploči“.
Strategija SDA režima – „mala muslimanska Bosna“ !
Tako danas reaktivirani i velikosrpski, i velikohrvatski projekt (kao i evropski desničari) obilato koriste svjetsku histeriju protiv muslimana, islamofobiju, strah Evrope od terorizma, migrantsku krizu itd. da bi sa tim globalnim prijetnjama što uvjerljivije povezali bosanske muslimane, Bošnjake a zatim stekli image „evropskih saveznika u borbi protiv islamskog radikalizma“ te možda i alibi za neku buduću akciju protiv Bosne i Hercegovine. Opstojnost BiH danas najupornije brane upravo Bošnjaci (ali i probosanski dijelovi ostalih nacionalnih korpusa). Najveća nesreća Bosne i Hercegovine i Bošnjaka u tome je što su saveznici njihovih dušmana upravo iz bošnjačkih redova! To su akteri režima čija se vizija Bosne i danas svodi na redukciju sadašnje BiH na „muslimanski dio koji se može efikasno kontrolirati“, kako je to svojedobno definirao Alija Izetbegović, prilikom pokušaja da promovira i dobije podršku za ideju podjele Bosne kao „jedinu moguću i najbolju opciju za Bošnjake“ (Bošnjački sabor u Holiday Innu 1993.).
Analiza koja slijedi dovodi u vezu dva već identificirana stuba režima (oba usko vezana uz Stranku demokratske akcije) sa centrima moći izvan BiH, bilo da se radi o susjednim Beogradu i Zagrebu ili planetarno raširenim militantnim vjersko-političkim pokretima, postkolonijalnim silama ili masonskim i nezvaničnim svjetskim autoritetima. U prethodnim brojevima već je bilo riječi o vezama Hasana Čengića, Alije Izetbegovića i kruga „mladomuslimana“ oko njih sa TWRA, čiji direktor je bio Elfatih Ali Hassanein, a pored njega i vrlo uticajna grupa koja je manipulirala milijardama doniranih dolara. U proteklom periodu u javnost je procurilo više dokumenata iz Tužilaštva BiH i obavještajnih službi koji o tome govore.
Čengić u dokumentima hrvatskih i američkih službi
Hrvatska Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) je intenzivno istraživala veze bosanskih i hrvatskih građana sa teroristima, a posebno sa napadom 11.9.2001. godine u New Yorku. Utvrđeno je da su prilikom napada pojedini državljani BiH i RH sudjelovali u logističkoj podršci teroristima Al Qaide! Tragovi su istražitelje odveli do dvojice Bošnjaka: Muradif Pajt i Edib Zilđo. U vrijeme kad SOA utvrđuje njihovu vezu sa teroristima direktor ove agencije bio je Tomislav Karamarko, koji, međutim tada ne pokreće ozbiljniju istragu po tom tragu? Razlozi za to će biti jednostavni. Dvojica imenovanih povezuju se sa kriminalom i švercom oružjem i vojnom opremom još od devedesetih godina, a povremeno je u svemu imao ulogu i Karamarko obavljajući razne funkcije u vrhu vlasti u Zagrebu te je zataškavanjem štitio sebe. No, intersantne su veze Pajta i Zilđe. Oni su naime još početkom rata u Hrvatskoj i BiH bili terenski operativci za pronalaženje, kupovinu, transport oružja za potrebe Armije Republike Bosne i Hercegovine. Obojica su živjela u Zagrebu. Prema podacima SOA-e, početkom devedesetih hrvatske službe su evidentirale njihove veze sa Khalidom Sheikom Mohammadom (u istrazi o 11. septembru označen kao „mozak operacije“) i Fatihom Hassaneinom (TWRA) i drugim osobama usko povezanim s međunarodnim terorizmom.
U povjerljivoj informaciji SOA-e posebno je naglašeno da je “sa njima surađivao Hasan Čengić. On je zajedno sa Salimom Šabićem, poznatim islamskim ekstremistom i krojačem u Zagrebu, uzimao novac koji je bio dopreman u diplomatskoj pošti iz Saudijske Arabije za pomoć BiH. Uzimali su novaca koliko su htjeli. Sa njima je bio povezan i Husein Živalj.” Informacija hrvatske službe nadalje nedvosmisleno navodi da su Pajt, Zilđo i Čengić, a u pozadini operacije i hrvatski general Zagorac, imali veze sa logisticiranjem Al Qaide uoči napada na nebodere u New Yorku! Za Muradifa Pajta zanimljiv je još jedan podatak – u vrijeme dok je bio dobavljač naoružanja i vojne opreme za ARBiH u njegovom zagrebačkom stanu u Ulici Drage Gervaisa 10 boravila je Sebija Izetbegović. Da li je zaista bila samo na „ubrzanom specijalističkom kursu“ ginekologije ili se radilo o njenom aktivnom učešću u tajnim poslovima koji su se obavljali iza zidova zagrebačke Ambasade BiH i „živom nadzoru“, ostaje da se istraži.
S druge strane američke istražne agencije, bar prema podacima koji su nakon donošenja „Patriotskog zakona“ kontrolirano pušteni u medije, otkrile su da je šeik Onah Abdel Rahman, radikalni imam osuđen zbog organiziranja napada na Svjetski trgovački centar još 1993. godine imao bliske veze sa TWRA. I u njihovim dokumentima pojavljuju se imena: Irfan Ljevaković, navodno čovjek kojega je prvi predsjednik RBiH imenovao za koordinatora za dolazak mudžahedina u BiH; Alija Izetbegović koji je kod Erste Bank u Austriji kao jamac garantirao pokriće za jedan kredit TWRA, omogućavajući na taj način toj organizaciji da proširi svoju financijsku mrežu u Europi; Hasan Čengić i Husein Živalj koji su kasnije bili na dužnostima izvršnih direktora TWRA iFaris Nanić, savjetnik Alije Izetbegovića. Američki izvori otkrivaju da su ovi ljudi 1993. isposlovali u bosanskoj ambasadi u Beču izdavanje diplomatskog pasoša Osami Bin Ladenu. Iako je ambasador BiH u Beču tada bio hudi Hadžo Efendić, dokumente o prijemu Bin Ladena u bh. državljanstvo i izdavanju pasoša potpisao je Hasan Čengić! Njihove veze datiraju i od ranije, ali se ne prekidaju u narednim godinama pa je nekoliko godina poslije rata Čengić bio počasni gost na ženidbi Bin Ladenovog sina!
Za dolazak mudžahedina znalo se i prije rata !?
Koje su posljedice dolaska islamskih boraca u Bosnu i Hercegovinu ? Kroz BiH je od 1992. pa do kraja rata prošlo nekoliko hiljada mudžahedina AA porijekla (afro-azijskog), ali njihov broj niti u jednom trenutku nije bio veći od 800 – 1.000 boraca i to raspoređenih u manje jedinice. Dakle, na bh. ratištu dali su jedva dva bataljona što je nebitan broj u ljudstvu naspram više od 200.000 bosanskih boraca. Efekti njihove borbe bili su taktičkog značaja, ali sve osim toga bila je čista politička šteta po BiH.
Kao prvo, zbog njihovog prisustva, izgleda, ikonografije i zastava te ritualnih zločina, a što je tolerirao i Alija Izetbegović, kao i državni i vojni vrh pod kontrolom SDA – stvoren je negativni image Armije RBiH kao „muslimanske vojske koja se bori za džamahiriju“. Takva slika stvorena je vještački, medijskim eksponiranjem, a dodatno od mudžahedina i smišljenim, javnim ritualnim zločinima odsijecanja glava i slavljenja borbe na Allahovom putu. Kao drugo, otvorena i jasna agresija Srbije i Crne Gore radi njih se počela kvalificirati kao „vjerski rat“ pa su u tom kontekstu agresori na BiH postali „zaštitnici kršćanstva“, a upravo sada se negiranje genocida nad Bošnjacima u srpskim krugovima i medijima nastoji pravdati i kvalificirati kao „borba protiv islamskog ekstremizma“! I da naglasimo, kao treće, najmanje četvorica oficira Armije RBiH našla su se na optuženičkim klupama u Haagu isključivo zbog zločina stranih mudžahida (Rasim Delić, Enver Hadžihasanović, Amir Kubura), a moguće je da ova lista neće biti konačna (Sakib Mahmuljin).
Ovdje je pravo vrijeme za pitanje – zašto su mudžahedini uopće došli u Bosnu i Hercegovinu, čiji su oni projekt i čemu on vodi? Dio odgovora nalazi se u detalju sa dogovora Tuđmana i Miloševića 1991. godine u Karađorđevu. Naime, prema svjedočenju Dušana Bilandžića (član Tuđmanovog tima) tokom razgovora u Karađorđevu kao argument za opciju podjele BiH Smilja Avramov (članica Miloševićevog tima) iznijela je informaciju da „…Alija Izetbegović namjerava u Bosnu naseliti 500.000 Arapa i mi moramo zaštititi srpski dio zemlje i prije toga mora se znati šta je srpsko!“
Od tada do danas su prvo stigli islamski borci. Zatim je posijan i ojačan selefijsko-vehabijski pokret, sasvim nespecifičan za predratnu BiH još od dolaska islama u 15. stoljeću. Danas imamo i trend rasprodaje zemljišta u BiH arapskim kupcima nepoznatog identiteta i karaktera. I na koncu,imamo rast broja migranata AA porijekla koji ostaju u BiH i također su nepoznatog identiteta i karaktera. Nakon što su Mađarska i Hrvatska zatvorile granice, val AA migranata, koji prirodno teže ka EU, zapeli su u Srbiji. U sadašnjaj fazi krize karakteristično je da ih srbijanske vlasti organizirano krijumčare u BiH koristeći propusnost granice, a oni zatim ostaju zaglavljeni kod nas gdje će prije ili kasnije sebi početi organizirati život i trajni boravak! RS je toga svjesna i organizirano se tome opire tako da migranti ostaju među bošnjačkim stanovništvom, a Banjaluci to postaje novi argument za stari zahtjev za otcjepljenjem jer „ne žele živjeti u džamahiriji“.
Radi li se o procesu o kojem je govorila Smilja Avramov? I kome je i za šta potreban takav neperspektivni i kompromitirajući image BiH ? Za početak odgovora neophodno je priznati da već postoje promjene bh. društva koje ga udaljavaju od onoga što ono jeste i koje neprijateljima BiH postaju argument za kritiku i napad.
Politički, ideološki, vjerski i kulturni aspekti promjene karaktera bh. društva
Sve globalne pojave mi u BiH vidimo samo fragmentarno, ono što nas pogodi direktno, ali često ne razumijemo uzroke i smisao našeg stradanja i nečijeg višeg interesa. Naravno da čitav globalni plan nije došao iz glava regionalnih lidera. Svjedoci smo da je došlo do nove raspodjele interesnih sfera u svijetu, gdje je BiH možda prepuštena novom rusko-turskom savezu pri čemu Ankara treba bošnjačke auroatlantske ambicije svesti na mjeru ruskih interesa. U svemu tome Bakir Izetbegović i SDA su marginalni izvršioci. SDA i (opet) Izetbegović ispiru mozak narodu da je to „pravi put za BiH, da je Turska pravi prijatelj BiH“, dok to Turska otvoreno sprda ulažući višestruko više kapitala u Srbiju, inače agresora na BiH. Bakir Izetbegović se sveo na Erdoganovog vazala, a bošnjački narod na trećerazrednu bivšu kolonijalnu populaciju. Konkretna politička šteta je da se vezivanjem za Tursku u sukobu Turske i EU smanjuju šanse BiH na putu ka EU, a istovremeno raste uticaj Rusije koja preko Srbije i RS djeluje na BiH tako što opstruira pristupanje NATO-u.
Nadalje, promjena sekularnog karaktera i tolerantnog duha bosanskog društva vidljiva je na svakom koraku, bar pojavno. Reći ćete da se sitnicima daje prevelik značaj, ali je činjenica da nekadašnja građanska, sekularna i ateistička fizionomija bosanskog društva, sa religijskim elementima u intimnoj sferi pojedinca, dobija sve više atributa i uvezenih oblika života tipičnih za orjentalne sredine (šiša-barovi, prohibicija, stil oblačenja). Pri tome, spontani otpori većine akademske i građanski orjentirane populacije naporima manjine, koja slijedi diktat SDA i njenih prišipetlji, ne znače da je ta većina protiv bilo koje vjere, nego da je protiv političke instrumentalizacije religije u svrhu društvenih promjena prilagođenih samo uskom krugu kvazi-oligarha i novom skorojevićkom kriminalnom staležu.
Jedan od generatora tog procesa promjena je Hasan Čengić, ali uz njega je i cijela plejada saučesnika vezanih porodično i formalno (ali ne više idejno) mladomuslimanskom biografijom. To je ono što ih povezuje, ali naglasak povezanosti sada je na kriminalnom manipuliranju ukradenim kapitalom, njegovim pranjem i legaliziranjem kroz „investicije“ u BiH. Stoga, ono što se danas naziva „islamizacija društva“ zapravo nema veze sa ovom religijom, čije bi iskreno prakticiranje društvu donijelo prosperitet. Ne, ovdje se radi o „arabizaciji društva“ odnosno stvaranju zajednice kojom upravlja nekolicina moćnih porodica po uzoru na bogati istok.
Kakva omladina treba režimu ? Školski sistem je po svim nivoima u znaku redukcije znanja koje se daje mladima. Režimska oligarhija stvara društvo podanika ograničenog obrazovanja, a time i mogućnosti spoznavanja problema i bunta. To je namjera u pozadini i nekih odrednica Zakona o visokom obrazovanju, te najnovijeg pokušaja „uniformiranja“ mladih na fakultetima kroz tzv. kodeks oblačenja, a već dugo kroz sistem nastave vjeronauka u školama. Ovo posljednje može se spočitati i katoličkoj i pravoslavnoj crkvi, da nastoje „pokrstiti“ aspekte društva gdje možda vjeri i nije mjesto. Međutim, u slučaju islamskih uticaja, u BiH je na sceni naturanje oblika islamske tradicije koja dosad nije bila tipična za bh. podneblje iako je islam ovdje prisutan i prihvaćen još od 14. stoljeća.
Zaključimo – osim ugrožavanja državnosti i političkog subjektiviteta BiH, ovdje se simultano radi i na razgradnji bosanskog društva kakvo ono jedino može opstati sa svojim multietničkim sastavom stanovništva. To je pokušaj potpune razgradnje građanskih i sekularnih oblika života, slobodne volje građana pa i u odnosu prema religiji. Slijedilo bi ukidanje i svih drugih sloboda zagarantiranih poznatim konvencijama (govora, medijskog obraćanja, mišljenja…). Kada bi se u tome uspjelo, neprijatelji Bosne bi sasvim lahko zadali posljednji udarac za razbijanje Bosne i u tome uspjeli. Da tragedija bude potpuna, Bosnu bi kao kurban na žrtvovanje priveli zapravo oni što se danas nazivaju „prvim u Bošnjaka.“
Memorandum II i „trojanski konji“ među nama
Već je rečeno da promjene koje nas zahvataju potiču iz tradicionalnih evropskih i svjetskih centara moći. Ali zanimljivo je kako se na regionalnom, balkanskom planu elite uklapaju u britanske, ruske, američke, EU… planove. Za aktuelnu bošnjačku političku elitu može se reći da je upregnuta u uzde susjeda i tako vođena vodi strategiju samožrtvovanja (naroda). Memorandum SANU iz 1984. godine praktično je apsolviran u mogućoj mjeri ratovima 90-tih godina. Na sceni je dovršenje planova političkim sredstvima. Još prije nekoliko godina, za života Dobrice Ćosića, objelodanjen je (greškom ili namjerno?) dokument SANU-a nazvan „Memorandum 2“. Nasuprot opširne elaboracije „srpskog problema u SFRJ“ iz prvog dokumenta, u ovom dokumentu se daju konkretna uputstva za djelovanje. Zanimljive su neke odredbe, a koje se odnose na ponešto već ovde rečeno. Npr. ovaj dokument instruira srpske političare: „…uvek i na svakom mestu uz muslimane iz BiH isticati islamski fundamentalizam, ekstremizam i posebno terorizam.“ Ovo imamo svakodnevno u medijima, a povod su mudžahedini, selefije, vehabije, bezbroj puta prikazane odsječene srpske glave…
Zatim, „Memorandum 2“ upućuje srpske političare i medije: „… nastojati podmićivanjem ili ucenama angažovati što veći broj muslimana da govore o islamskom fundamentalizmu i terorizmu u BiH, jer njihove izjave imaju veću snagu u odnosu na izjave Srba.“ Uz ovu odredbu odmah pomislimo npr. na „eksperta za terorizam“ Dževada Galijaševića koji za sitne pare pravi mnogo veću štetu istini o Bosni, nego npr. Miroslav Lazanski sa čitavom obaveštajno-bezbjednosnom strukturom Srbije iza sebe.
Po istom principu, „podmićivanjem ili ucenama“ Bošnjaka, Srbija je planirala i provela i neke obavještajne operacije prema BiH, a da danas još nismo svjesni posljedica, niti su one konačne. Obavještajna služba Vojske Federacije otkrila još 2003. godine postojanje obavještajne operacije srbijanske Bezbednosno-informativne agencije koja je po principu „trojanskog konja“ imala za cilj ubacivanje vrbovanih i posebno pripremljenih kadrova u Bosnu i Hercegovinu. Oni su se zatim uz podršku političara iz RS, ali i Srbije, te djelovanjem i već instaliranih predratnih kadrova SDB Srbije, gradili karijere i kroz parlamentarne stranke ulazili u organe vlasti BiH i razne institucije. Ono što je posebno zanimljivo jeste da se radi o visoko obrazovanim osobama, koje su lako ostvarivale prodor u društveno relevantne krugove (privredne, kulturne, političke, sigurnosne), a ključna „maskirna“ karakteristika je da se radi o – Bošnjacima iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske i zapadnih zemalja ! Saznanja o tome imala je i Federalna obavještajno-sigurnosna služba (FOSS), što znači da je ovaj dosije naslijedila i OSA BiH. Javnosti do danas, međutim, nije poznato da li je ikad poduzeta ikakva kontraobavještajna operacija razotkrivanja ovih „trojanaca“. Vrlo je moguće da nije, jer se danas na svakom koraku po devastaciji akademske zajednice, gušenju njenog razvoja, mišljenja i nauke može jasno vidjeti djelovanje ove „pete kolone“. Počevši od UNSA !
Srbijanski režim i njegove službe, također, raspolažu desetinama dosijea bh. političara, kako bivših, tako i sadašnjih. Nije lako zaključiti i ko je sve bio ozbiljno obrađivan od SDB-a i KOS-a, ko su bili evidentirani saradnici (takvi spiskovi već su objavljivani potvrđujući neke sumnje u naše „autoritete“ uključujući i Aliju Izetbegovića), a po nekim sumnjivim odlukama još je lakše zaključiti koji su političari bili „ucenjeni“ kompromitirajućim materijalima i natjerani da donose pogubne odluke po BiH. Ovo je još jedan razlog zbog kojeg je neophodno (umjesto neobavljene lustracije) demokratskim putem odstraniti iz vlasti nosioce projekta devastacije Bosne i Hercegovine, a to je sadašnji režim oličen u SDA.
Bosanski „emirat“ u režiji SDA
Bosna i Hercegovina i njeni evropski, slavenski muslimani – Bošnjaci danas imaju problem neželjenog identificiranja sa ekstremizmom, radikalizmom i terorizmom koji nosi predznak „islamski“, iako te pojave imaju malo veze sa suštinom islama. Također, i Bošnjaci imaju malo ili nimalo veze sa tim spornim, destruktivnim oblikom „islama“, ali je on ipak postao meta na njihovim leđima. Selefizam i vehabizam u historiji su već zabilježeni kao ideološki pravac, ali i kao metod razaranja društava i osvajanja vlasti. Dakle, vehabizam su promovirali Britanci u nastojanju da razbiju eventulano jedinstvo i efikasnost uvijek brojnijih muslimana, koje bi zatim porobljavali mnogo manjim snagama, ekonomijom i vještom politikom. Vehabije su kreirani kao ubačeni ili proizvedeni unutrašnji neprijatelj koji napada domaću muslimansku zajednicu, tako je slabi i omogućava kolonizatoru da porobi razjedinjeno domicilno stanovništvo i elite (uvijek potkupljujući najpogodniju frakciju). Primjenjeno na BiH, ovaj princip prepoznajemo u podvaljivanju mudžahedina u ratu, a zatim čitavih projekata i procesa kojima se stvara pogodno tlo za selefijsku ekspanziju i potiskivanje tradicionalnog islama i sistema vrijednosti. To je otprilike pravac koji počiva na spornom kapitalu i na djelovanju muslimanskih ekstremista tipa Hasana Čengića i kruga oko njega.
Bakir Izetbegović na političkom planu, a kroz učešće SDA u vlasti, svojim činjenjem ili nečinjenjem stvara i održava pogodno tlo za to, dok Sebiju Izetbegović možemo posmatrati kao eksponenta centara moći iz regije koji putem „živog nadzora“ nastoje imati uvid u situaciju i kontrolirati zbivanja na terenu. Dakle, Beogradu, ali i Zagrebu jako je bitno da ne dozvole jačanje političkih snaga koje bi poremetile tendenciju nacionalne i vjerske triobe BiH čijim se završetkom ostvaruju velikodržavne ambicije susjeda, ali i feudalno-etnički koncept tzv. muslimanske elite (SDA i dio IZ) čiji je cilj „mala muslimanska državica“.
Da bi to ličilo na nekakav evropski muslimanski emirat, potrebni su veliki novci te su stoga Izetbegovići, Čengić & co. posljednje dvije i po decenije preusmjeravali, sakrivali, pljačkali ogroman novac koji se donirao za odbranu i obnovu BiH. Ako je i tada uopće prikupljan za tu namjenu. Imajući u vidu da čitav taj plan ima dimenziju i snagu strateškog nivoa i značaj jedne od faza geopolitičkog preslagivanja sfera uticaja u svijetu, jasno je da autorstvo potpisuje stara kolonijalna sila sa Zapada, a nikako bošnjački mazlumi koji se predstavljaju nacionalnom elitom. U tom kontekstu i Memorandum(i) SANU tek su poglavlja sa nižeg, regionalnog značaja, ali kompatibilni sa geopolitikom „velikih“. Dakle, šta se provocira i projicira u BiH i šta se može dogoditi jačanjem selefističkog pokreta, a šta sadašnji režim ohrabruje i usmjerava.
„Palestinizacija Bošnjaka“
Lokalni političari tipa Dodika, Vučića, Čovića, Grabar-Kitarović kažu da ne žele živjeti pored takvog susjeda, pored radikaliziranih muslimana, a pogotovo ne u istoj državi. Ovdje se vidi sprega Bakirovog režima i srpsko-hrvatskih separatista. Svi žele svoj dio Bosne, pri čemu Bakir posjeduje naslijedjenu spremnost na prihvatanje “teritorije koja se može braniti“, a to je zamišljena „mala muslimanska državica Bosna“. Nije slučajno da se baš ovih dana objavljuje fragment iz knjige Mate Granića koji tvrdi da mu je Haris Silajdžić tokom pregovora 1994. priznao da je značajan dio u SDA ustvari bio „za bošnjačku republiku utemeljenu na islamu!“
Aktuelna režimska klika oko Izetbegovića i Čengića ne razumije ili ne mari za moguće posljedice. A njih nije teško dokučiti pogledaju li se sudbine svih režima što su ih razrovali islamski ekstremisti vehabijsko-selefijskog tipa. Zapad, prvenstveno britanski faktor koristeći vehabizam i selefizam (dakako i ostale lokalne ekstremizme) kao „daljinski upravljač“ postepeno razara multietničko bosansko društvo, njegov sekularizam i tradicionalni umjereni islam, pretvarajući ga postepeno (medijski i incidentalno) u nekakvu ekstremističku muslimansku enklavu u Evropi. Vremenom bi Zapad, ako bi priskrbio argumente da je takva remetilačka enklava u Evropi neprihvatljiva, mogao imati povod za posljedni križarski pogrom kršćanske Evrope nad posljednjom muslimanskom zajednicom.
Zbog čega država sa muslimanskom većinom smeta kršćanskoj Evropi ? Razlozi su iracionalni i tradicionalni i sežu do mitologije srednjovjekovnog perioda postepenog oslobađanja Evrope od osmanskih osvajača. Uz tu historijsku mantru vrlo vješto pristaju i istočni, i zapadni susjed BiH naglašeno dijeleći sa Evropom istu sudbinu krvavog oslobađanja od davnog zavojevačasa istoka.
Drugi razlog geopolitičkog je karaktera i po njemu bi eliminiranje muslimanske zajednice po želji kršćanske Evrope bio samo ulog u bipolarnom sučeljavanju i dogovaranju između sila – SAD i Rusije, koje bi preko Bosne i Hercegovine jedni drugima pravili ustupke na nekon važnijem teritoriju. Tu su u svakom slučaju, interesi BiH i balkanskih naroda velikim silama sporedni, odnosno „mali narodi“ su ostavljeni da ih ostvaruju uklapajući se u igre „velikih“. Srpska i hrvatska politička elita to sada upravo čine, dok bošnjačka pod liderstvom SDA i Izetbegovića i Čengića zapravo nema jasnu političku niti nacionalnu strategiju. Politiku vode „igrači“ nedorasli protivnicima gurajući pogubnu opciju za BiH. Istovremeno je probosanska intelektualna elita ušutkana u svakom pokušaju da javnosti objasni šta se događa. Ipak, slobodnomisleći pojedinci povremeno uspiju upozoriti da je najcrnji scenario koji bi mogao zadesiti BiH, ustvari raspad zemlje i „palestinizacija Bošnjaka“ te se nešto mora činiti!
Slaba tačka režima – ekstremizam se „ne prima“
Slabe tačke vehabijsko-selefističke doktrine i Izetbegović-Čengić strategije su: uski krug pristalica, tradicija sekularizma i ateizma. Ateizam nije nikakav kvalitet društva, ali je apsurdno da je ovdje poželjan taj sirovi ne-kvalitet koji ne dozvoljava prevlast pseudoislamskog radikalizma. Jednostavno, selefizam se „ne prima“ na mase generacijama oblikovane građanskim, anacionalnim, nereligioznim oblicima života i ideologijom koja jednostavno nije dopuštala konkurentne poglede na svijet. S jedne strane niču šiša-barovi, lokali bez alkoholnih pića („Ni pivo… ne, ni bezalkoholno pivo…“), butici i frizeraji za pokrivene žene, restorani s halal ponudom, agencije sa natpisima na arapskom, vjeronauk je ušao u škole pa se među omladinom omasovljava pozdravljanje vjerskim pozdravima i pominjanje Allaha i kad nije mjesto i vrijeme za to. Međutim, s druge strane i istovremeno u velikoj većini među Bošnjacima se može vidjeti da se i dalje puše rakijski kazani, mnogo su brojniji lokali bez prohibicije, nakon ukidanja obaveznosti vjeronauka u školama broj polaznika je u padu, u javnosti je među građanima u apsolutnoj većini vjerski neobilježeni stil odijevanja… Ukratko, mnogi oblici komuniciranja među većinom imaju karakteristike prakticiranja vrijednosti sekularnog, građanskog, ateističkog liberalnog društva i prozapadnih tendencija.
Kako rekosmo, nakon 25 godina vrlo agresivnog, bogato finansiranog, politički podržanog apliciranja vehabizma/selefizma u bosanskohercegovačko društvo – taj se pseudoislamistički pravac jednostavno nije masovno proširio kako bi akteri projekta htjeli čak ni među vjernike muslimane, a posebno ne među agnostike, ateiste, sekulariste, bivše i sadašnje komuniste, neopredjeljene… Takvih u BiH ima kritična masa dovoljna za neuspjeh projekta !
A šta je najslabija tačka projekta promjene karaktera bh. društva ? Trenutno je to aktuelni režim oličen u SDA i postavljen na opisana dva stuba moći – Hasan Čengić i Izetbegovići sa Sebijom na čelu. Dakle, ovaj režim koji bi bio spreman potpisati dokumenta koja bi izmijenila politički subjektivitet i kapacitet, suverenitet, administrativni izgled i potencijal BiH, uključujući površinu zemlje, stanovništvo… i sve što čini cjelovitu BiH… taj režim je upravo pred padom i raspadom.
Alternativa i spasonosna opcija ?
Građani BiH danas jednostavno moraju prepoznati opasnost od daljeg opstanka režima pod liderstvom SDA i jednostavno ga moraju smijeniti. Radi sebe i opstanka zemlje moraju svojom demokratskom voljom dati legitimitet političkim snagama koje nemaju veze sa ovim zločinačkim projektom promjene karaktera bh. društva. Bez namjere da se sugerira glasački izbor ka bilo kojoj stranci – SUŠTINA PATRIOTSKE IZBORNE AKCIJE GRAĐANA BiH JESTE – NE GLASATI ZA NACIONALNE STRANKE, NEGO GLAS DATI POLITIČKIM SNAGAMA LIJEVE, GRAĐANSKE I PROEVROPSKE ORJENTACIJE I NEZAVISNIM POJEDINCIMA. A SUŠTINA POSTIZBORNE POLITIČKE AKCIJE JESTE KOALIRANJE I USPOSTAVA EFIKASNE VLASTI UPRAVO PARTIJA NAVEDENE ORJENTACIJE.
Naravno, autori i akteri antibosanskog projekta izbornim porazom neće odustati. Stoga je neophodno, osim rušenja režima, da građani BiH nakon ovih izbora budno prate svaki potez nove vlasti (Inshallah) i na svaku devijaciju na štetu države i društva reagiraju buntom, protestom i nasilnom akcijom ako treba. Jer, pokazalo se da se svaki režim, čak i ovaj potpuno bešćutni, boji i reagira na glas kritične mase.
(TBT – Istraživački tim)
U NASTAVKU:
- Tajna snimaka iz ćelije fočanskog kazamata ili… zašto je za sudbinu BiH bitan na smrt osuđeni ubica i konobar iz Sarajeva Milan Kolak ?!
- Transkripti audio zapisa razgovora Duška Zgonjanina i njegovih gostiju u vikendici i kancelariji u SDB BiH… Čiji su glasovi koji nam se čine poznatim?
