Kada je Salma Sila bila djevojčica, pokušavala je da pobjegne od vreline Senegala odlazeći da spava na krovu svoje kuće. Nemirna i pregrijana, ležala bi budna i gledala u zvijezde.
Oblast gdje je živjela izvan Dakara, glavnog grada, nije imala struje i nebo je svjetlucalo. Pokušavala je da prebroji zvijezde, shvativši da ih nekim noćima ima više nego drugim.
Salma Sila, koja sada ima 37 godina, sjeća se koliko je bila intrigirana.
Ali proučavanje zvijezda u Senegalu nije lahko: srednjoškolski kursevi su ograničeni, u bibliotekama postoji tek poneka knjiga o svemiru, teleskopi su rijetki i skupi.
Sila se sjeća da joj je baka govorila kako su zvijezde nekim noćima zamračene, kako bi lovci na hijene mogli da se prikradu životinjama. Ali, ona je znala da mora da sazna pravu istinu o tome šta se događalo na nebu. Kombinirala je, koliko je mogla, studije na senegalskim institucijama sa onim u inozemstvu.
Skoro ništa se nije promijenilo od vremena kada je ona bila djevojčica; astronomska ponuda je ograničena na senegalskim univerzitetima.
Ipak, zvaničnici se nadaju da će to promijeniti u okviru svoje misije da poboljšaju znanje iz nauke, tehnologije, inženjeringa i matematike pojačavanjem programa na univerzitetima i izgradnjom naučnoistraživačkog centra.
Planovi su dio “Emerging Senegal”, razvojne strategije predsednika Mackyja Salla koja uključuje i planove za planetarijum.
Njegovi planovi su nedavno dobili podsticaj kada je Senegal ugostio više od trideset naučnika iz Sjedinjenih Država i Francuske koji su dio NASA-inog programa “Novi horizonti“.
Naučnici su se raštrkali po zemlji u nadi da će primijetiti sjenu koju baca drevna stijena koja se vrti iza Plutona dok prolazi ispred blistave zvijezde.
Posmatranje je trebalo da pomogne timu da se spremi za trenutak kada će letjelica “Novih horizonata“ proći pored Ultima Tule (Izvan poznatog svijeta) za Novu godinu.
“Ovo je najdalje istraživanje bilo čega u svemiru”, rekao je Alan Stern, vođa projekta za Nasinu misiju “Novi horizonti“. “Mi smo tamo daleko, daleko.”
Do Senegala su naučnici došli procesom eliminacije. Predjeli koji su nudili najbolji pogled zapravo se nalaze u Atlantskom okeanu. Druge opcije, poput one u susjednom Maliju, otpale su jer tim područjima patroliraju ekstremisti.
Dijelovi Senegala nemaju struju i nisu gusto naseljeni. To je bio bonus za naučnike koji su tragali za vedrim nebom bez upliva svjetlosti.
Senegal je ipak bio rizičan prijedlog. Oblaci su prijetili da spriječe događaj koji se zbio 4. augusta i trajao je manje od sekunde.
Naučnici i dalje proučavaju podatke prikupljene tom prilikom, ali je nebo bilo vedro i nadaju se da će doći do nekog otkrića.
Senegal je zapravo bio vrlo entuzijastičan domaćin.
Dvadesetak senegalskih naučnika i astronoma, uključujući i Salmu Silu koja je sada prvi doktorand iz astronomije na Univerzitetu Šeik Anta Diop u Dakaru, pratilo je tim “Novih horizonata“ na terenu.
Druge afričke zemlje prikupile su sopstvena dostignuća u svemiru. Marokanski astronomi su otkrili komete, asteroide i planete van našeg solarnog sistema. Prvi satelit Gane sada kruži oko Zemlje. Studenti u Tunisu organizovali su javna posmatranja neba.
“Astronomija je popularna u Africi kao i drugdje u svijetu”, kaže David Baru, predsjedavajući Afričke inicijative za planetarne nauke i svemir, sa sjedištem u Francuskoj.
Najveća prepreka je novac. Sjedinjene Države troše više na svoj svemirski program od ukupne vrijednosti cijele senegalske ekonomije.
Dvadeset i jedan moćni teleskop koji je tim “Novih horizonata“ kupio gotovo je dvostruko više od broja svih teleskopa u cijelom Senegalu.
Tim “Novih horizonata“ nada se da će teleskopi u Senegalu i nekoliko njih u Kolumbiji uz pomoć Huubblea odgovoriti na pitanja o onome što se naziva Ultima Tule prije nego što njihova letjelica stigne.
Da li je oblika krompira ili su to zapravo dva tijela koja kruže jedno oko drugog?
Na noćnoj probi posmatranja, Dijara Dijeng, studentica primijenjene fizike u Dakaru, čeprkala je nešto po teleskopu NASA-e vrijednom 3.500 dolara.
“Ovo je nevjerovatno”, rekla je, pokušavajući da usmjeri teleskop ka pravoj zvijezdi.
Instruktori u njenoj gimnaziji ohrabrili su je da se bavi naukom, ali je ona na početku bila prilično skeptična.
“Nisam vjerovala da se mogu ovim baviti”, kaže ona.
NASA-in tim rasporedio se po travnjaku konferencijskog centra kako bi sredili eventualne probleme sa opremom pre posmatranja. Najveći problem bio je kada je neko slučajno uključio prskalice.
Naučnici su svima koji su se u tom trenutku našli na obližnjem parkingu omogućili da vide Saturn i Mars. Studenti koji uče astronomiju preko online kurseva stali su u dugi red. Očevi su doveli malu djecu da virnu.
Ministrica visokog obrazovanja Meri Teuv Nijane takođe je bila tu.
“Mmm” – to je bilo sve što je jedna žena mogla da kaže, odmahujući glavom u nevjerici.
(TBT, NYT)
