TEL TAL, Sirija – Penzionisani naftaš sjeća se sela u Siriji gdje je odrastao. Kapele u kojoj se vjenčao. Crkve u čijoj je izgradnji pomogao i koja je bila puna vjernika tokom praznika. Kršćanskih porodica koje su živjele tu generacijama.
Danas, selo naseljavaju samo duhovi.
Crkva je srušena, njen zvonik i krst su oboreni. Zemljani putevi zarasli su u šipražje i njima idu samo psi lutalice. Većina kuća je prazna a njihovi vlasnici su sada u Njemačkoj, Australiji, Americi…
“Sve ove kuće su nekada bile pune”, kaže naftaš Isak Nisan (79). “U mojoj ulici živimo samo ja i moj susjed.”
Slična sudbina zadesila je i druga sela gde su asirski kršćani, jedna od brojnih vjerskih manjina u Siriji, dugi niz godina obrađivali zemlju i gajili stoku duž obale rijeke Habur na sjeveroistoku zemlje.
Islamska država je 2015. napala ovu oblast i otela više od 220 stanovnika. Džihadiste su nekoliko mjeseci kasnije istisnuli kurdski i lokalni borci i oslobodili većinu zarobljenika za koje su dobili otkup.
Ali su ekstremisti uništili većinu crkava prije nego što su otišli, a gotovo svi bivši zarobljenici su sa porodicama i susedima pobjegli.
“Život je ovdje lijep ali nema ljudi”, kaže Ramina Noja (23), lokalna zvaničnica. Ona je ostala ali je većina njene porodice u Sjedinjenim Državama.
Sedam godina rata u Siriji dovelo je do rasijanja polovine populacije zemlje, a milioni izbjeglica su pobjegli u inostranstvo. Dok vlada predsjednika Bashara al Assada osvaja teritoriju od pobunjenika, neke izbjeglice će se možda i vratiti.
Ali druge zajednice poput Tel Tala toliko su traumatizovane da se možda nikada neće oporaviti, ostavivši rupe u društvenom tkanju Sirije.
Broj kršćana širom Bliskog istoka decenijama opada jer odlaze zbog progona i siromaštva. ISIS kršćane smatra nevjernicima i nameće im specijalne poreze, a taj trend sve je izraženiji u Siriji i Iraku. U ovom dijelu Sirije, egzodus je bio brz.
Oko 10.000 sirijskih kršćana živjelo je u više od 30 sela prije početka rata 2011. i imali su više od dvadesetak crkava. Sada je oko 900 ljudi ostalo a samo jedna crkva redovno drži službu, kaže Šlimon Barham, crkveni zvaničnik.
Neka sela su potpuno prazna. U jednom žive petorica muškaraca koji čuvaju ruševine Crkve Djevice Marije.
Marham ne vjeruje da će se mnogi vratiti. “Svi oni pričaju kako žele da se vrate, ali ne vjerujem da će to uraditi”, kaže.
Asirci su starosjedilačka manjina sa Bliskog istoka čiji korijeni sežu do drevnog Asirskog carstva. Njihove glavne moderne zajednice su u Iranu, Iraku, Siriji, Turskoj i nekoliko zapadnih zemalja. Pripadaju brojnim crkvama uključujući Asirsku crkvu istoka i Kaldejsku katoličku crkvu i govore na aramejskom dijalektu.
Kada je Islamska država počela svoj pohod po Iraku i Siriji, džihadisti su ubili ili porobili šiitske muslimane i Jezide, ali su tražili novac od Asiraca vjerujući da će njihova rodbina iz inostranstva platiti otkup.
Prije dolaska ISIS-a, Asirci su decenijama odlazili sa Bliskog istoka i mnogi u dijaspori su se okupili kako bi pomogli zarobljenoj braći u Siriji, organizujući prikupljanje sredstava i šaljući novac za otkup. Mnogi misle da je crkva platila više od milion dolara ISIS-u.
Nisu svi spašeni. Tri taoca u narandžastim odijelima ubijeni su a snimak pogubljenja su džihadisti koristili kako bi izvukli novac za ostale. Jedna oteta žena se nikada nije vratila. Seljani misle da je bila primorana da se uda za borca ISIS-a.
Ti dani straha i nasilja su prošli ali su njihovi ožiljci svuda vidljivi.
Dok sjedi sam ispred kuće u Tel Talu, Ošana Kašo Ošana (81) kaže da su ga borci ISIS-a oteli i držali zarobljenog 30 dana dok je njegova porodica pregovarala sa njima i na kraju im platila oko 13.000 dolara.
Mnogi članovi njegove porodice su već bili u inostranstvu i on je također otišao, pridruživši se dvojici sinova u Njemačkoj. Sada, od njegovih sedmoro djece, samo jedno je ostalo u Siriji ali ne živi u selu.
Ošana se i dalje vraća kući iz Njemačke bar jednom godišnje, čak i ako to znači da bude sam u kući u mahom praznom selu.
“Ovo je poput grada duhova, ali nama je naše selo vrijedno i ne možemo da ga napustimo”, kaže.
U drugom selu Tel Šamiran, ostala je samo Samira Nikola (65) sa odraslim sinom.
I nju je sa suprugom i četvoro rođaka otela Islamska država. Kada su je pustili, vratila se u poharan dom. Sredila je kuću i sa sinom gaji kokoške, krastavac, grožđe i masline u bašti oko njihove kuće od blata. Druga djeca su joj u Australiji i Njemačkoj, ali ona ne želi da ode.
“Samo držite zle ljude dalje od nas”, kaže.
Njen sin Nabil Juhana (35) ostao je da bi bio sa njom, ali nije siguran koliko će to trajati.
“Ostali smo, ali koliko dugo?”, kaže on. “Ako hoćemo da se oženimo, djevojaka nema.”
Lokalna asirska milicija patrolira krajem i rastjeruje pljačkaše, ali Juhana kaže da više ne vjeruje Arapima u obližnjim selima jer misli da su pomagali Islamskoj državi.
“U staro doba, sreli bismo se na putu i pozdravili”, kaže. “Sada niko ništa ne progovara.”
(TBT)