Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Jedan veoma folkloran i tradicionalan vjerski islamski praznik poznat samo kao Jevmi-ašura krije u sebi neke od najznačajnijih datuma i događaja islamske civilizacije. I bosanski muslimani ga obilježavaju na vrlo bezazlen način pravljenjem čorbe ili slatke kaše sastavljene od mnogobrojnih plodova voća, povrća i žitarica. A u stvari na taj dan muslimani se prisjećaju spasenja Nuha, alejhis-selam i iskrcavanja njegove barke na kopno, navodno planine Ararat, nakon sveopćeg potopa koji se desio u to davno vrijeme. Pošto je Nuh, alejhis-selam, na svoju barku ukrcao plodove svih poznatih žitarica, voća i povrća od njih je skuhao čorbu čime je priredio gozbu i proslavio svoje spasenje. Eto to bi bilo to praznovanje poznato kao (h)ašura koje se praznuje deseti dan nakon nove hidžretske godine.
KAD JE KRENULO PO ZLU?
Međutim, na taj dan se zbio i jedan vrlo delikatan događaj u novijoj povijesti islama i on se, s obzirom na njegovu tragičnost, ne slavi baš u svim islamskim sredinama. Bosanski muslimani su znali za njega, i očito su ga obilježavali pjesmama tužbalicama. Danas to čine malobrojni derviši dok oficijelna ulema pokušava zaobići njegovu tematiku. Radi se o danu kada su na Kerbelu pobijeni unuci poslanika islama Muhammeda, alejhis-selam, Hasan i Husejn, te još sedamdesetak njihovih pristalica. Taj masakr je izvršio Jezid, sin Muavije, osnivača Umejevića dinastije. To se desilo svega pola stoljeća nakon smrti poslanika Muhammeda, alejhisselam, odnosno ubistva četvrtog halife Alije. Ovo nabrajanje govori da je borba za vlast u islamu otpočela vrlo krvavim sukobima unutar frakcija. Implikacije te krvave borbe za vlast najdirektniji su odraz današnjih sektaških sukoba i ratova u islamskom svijetu. Kako iranski šiiti kao sljedbenici imama Alije i njegovih sinova i danas slave i uz žalopojke obilježavaju taj masakr, proglasivši Kerbelu svojim svetištem, tako saudijski suniti, odnosno selefije kao direktni potomci i sljedbenici Muavije s prezirom gledaju na ta šiitska svetkovanja.
Bez obzira na to zločin na Kerbeli se desio i žrtve i počinilac su poznati kako islamskoj tako i svjetskoj javnosti. Vrlo je znakovito kako i zbog čega je došlo do tog zločina. Jednostavno, riječ je o bitci za nasljeđe; kako su pristalice halife Alije smatrale da je on kao Poslanikov zet trebao i ranije biti izabran za halifu, nakon atentata na njega postali su opozicija koja se okupila oko njegovih sinova, odnosno Poslanikovih unuka Hasana i Heuseina. S druge strane Muavija kao halifa prvi je u islamskoj povijesti koji se drznuo da svog sina Jezida ostavi kao nasljednika trona.
Drama je tim veća jer je sam Poslanik, alejhis-selam, svoju porodicu označio kao ehlibejt i kao takvu je izdvojio kao blagoslovljenu koju vjernici blagosiljaju salavatima dok je Jezid bio poročan čovjek, koji je živio raskalašeno da se čak i alkoholizirao, što se smatra jednim od velikih grijeha u islamu.
Iako je halifa imao šuru, savjetodavno tijelo koje je imalo funkciju današnjeg parlamenta ili kongresa, te se morao konsultirati o svim važnim odlukama za državu, on je, kako tvrde povjesničari, zloupotrijebio svoj autoritet halife i nametnuo svoju volju prilikom izbora sina za nasljednika. Veliki iranski pjesnik Hafiz Širazi navodno je svoje najčuvenije djelo „Divan“ napisao inspiriran ovom dramom. Tvrdi se da je Muavija ovo pitanje stavio na dnevni red na zasjedanju šure i da su svi umni starci šutjeli. On je čak prozvao jednog od njih pitanjem zašto šuti, a ovaj mu je odgovorio jednom arpskom poslovicom koja govori kako je preča glava od istine. Tim prije, jer bi njegovo protivljenje bilo uzalud ako je halifa već bio donio pogrešnu i sebičnu odluku.
Ako bismo pošli od pretpostavke da se povijest ponavlja, te da nam ona treba biti učiteljica života, svakako bismo kao muslimani trebali promišljati ovaj nemili događaj kad nam je, očito, krenulo po zlu.
Kada su osnivali stranku SDA, tadašnji veliki duhovnjaci, poput Halida Salihagića, pa i hafiza Halid ef. Hadžimulića, preporučivali su nam da biramo moralne ljude na čelo stranke. On su vjerovatno veoma dobro razumjeli Hafiza Širazija i dramu koja je nastala nakon što je Muavija postavio nedostojnog sina Jezida za svog nasljednika.
Bosanski muslimani su se stoljećima odupirali da upadnu u klopku sektaških sukoba šiija i selefija. Zato trebaju biti zahvalni Bogu da su islam upoznali preko Turaka koji su prakticirali sunijsko-hanefisjki mezheb. Međutim, nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, bosanski muslimani su pokleknuli i teško uspijevaju suzbiti radikalan upad selefističkih da'ija koji siju otrov i mržnju prema šiijama. Tako da sadašnje stanje uopće nije prikladno za objektivno sagledavanje islamske povijesti.
Pored toga, bosanski muslimani imaju sasvim dovoljno povijesnih fakata i informacija da mogu učiti od „učiteljice života“, bar kad je njihova povijest u pitanju. Njihovi politički nacionalni i vjerski lideri, manje više, završavali su vrlo tragično, poput Mehmeda Spahe, Nurije Pozderca, Džemala Bijedića, Mehmeda Handžića i mnogih drugih. Nijedan od njih nije ostavio sina iza sebe koji bi preuzeo njihovo nasljeđe. Možda je samo Spaho postavio svog brata Fehima za reis-ul-ulemu. Presedan se desio sa Alijom Izetbegovićem. I to ni on nije učinio izravnom oporukom, niti se to desilo za njegova života. Čak je Bakir Izetbegović govorio, nekima se i kleo da nikada neće ući u politiku jer su ga tokom perioda očevog bavljenja politikom iscrpile bolesti oca, majke i supruge. Kao da se vremenom odmorio i njegov ulazak u politiku koincidira sa ozdravljenjem njegove supruge Sebije. Postoje spekulacije o tome kako je Alija Izetbegović ostavio stranku (SDA) neubjedljivom Sulejmanu Tihiću, a ne nekom harizmatičnijem političaru, kako bi bio lakši plijen za Bakira kad se odluči vratiti u politiku, ali niko nikad za ovakvu tvrdnju nije iznio ozbiljan i konkretan dokaz. Stoga je danas mnogo ubjedljivija teorija da je upravo supruga Sebija ta koja je donijela tu odluku u ime njih oboje. Bez lažne skromnosti, prije pojave moje knjige „Sarajevski Armagedon“ u kojoj sam portretirao „Seku izbliza“ na način da sam je čitaocima predstavio kao bošnjačku varijantu glavne junakinje iz serije „Sultan Sulejman“ Hurem, o njoj se vrlo malo znalo. Osjetio sam njeno uskrsnuće u politici i to mi je bio glavni motiv da napišem knjigu. Ipak sam bio suzdržan oko informacija o intimnom života Bakira i Sebije iz više razloga. Čitajući njihove poručene intervjue o njihovoj mladalačkoj romansi smješkao sam se. Naravno, Bakir se ispovijedao kako je sreo zanosnu djevojku na korzu i zamolio je da prošeta s njom bez drugarice. Naglasio je kako je Alija održao inspirativan govor prilikom prošnje itd. Mediji su „kupili“ njegovu idiličnu priču koju su narušavale sporadične tabloidske informacije o Bakirovim kćerkama.
KAKO JE SEKA „ULOVILA“ BAKIRA“?
Satirični portal Sarajevo365.com objavio je da Bakir Izetbegović ima kćerku iz veze sa izvjesnom Vildanom Čamparom.
Tako je napisano da je Amela Čampara ustvrdila da je njena majka Vildana Čampara imala aferu s Bakirom Izetbegovićem u periodu između 1998. i 2001. godine. Kaže da je rođena u vrijeme kada oni nisu bili u vezi te zahtijeva da gospodin Bakir uradi DNK test kako bi potvrdila svoju priču.
“Znam da je Bakir Izetbegović moj otac”, rekla ova mlada djevojka.
“Imam mnogo fotografija njega i moje majke zajedno i znam da su bili zaljubljeni. Čak mi je ostavljao i poklone za Bajram i rođendan kad sam bila dijete, prije nego što je ostavio moju majku. Provela sam godine šaljući mu pisma i pozivajući ga preko telefona nadajući se da će se vratiti u moj život. U početku je odgovorio na par pisama i jedan telefonski poziv ali nakon toga se više nikako nije javljao. Samo želim da preuzme odgovornost i brine o meni, to je sve”, rekla je Amela za portal Sarajevo365.com.
U sklopu istog članka tvrdi se da je sutkinja Julija Hajrić-Vukomanović sa Kantonalnog Suda u Sarajevu tvrdila da Amela ima dovoljno dokaza koji bi išli u njenu korist.
Gospodin Izetbegović je demantirao sve tvrdnje ove djevojke navodeći da se radi o pokušaju otimanja nasljedstva od djece njegovih sestara.
“Njena majka jeste bila moja sekretarica ali je bila kućni prijatelj i sa mnom i sa mojom današnjom suprugom. Radio sam sa njenom majkom Vildanom Čamparom nekoliko godina i vidio njenu kćerku Amelu ali ja nisam otac Amele Čampare. Sve ovo je izmišljotina”, kategoričan je bio Izetbegović.
Ovdje je simptomatično samo prezime djevojke, odnosno majke jer bi se i to moglo dovesti u svezu sa relacijama braće Aljoše i Dubravka Čampare sa Izetbegovićem.
Nedavno je, kako pišu neki portali, pokrenuta je krivična prijava protiv člana Predsjedništva BiH i Predsjednika SDA Bakira izetbegovića, njegove kćerke Jasmine Izetbegović, “zeta” ili vanbračnog supruga Jasmine Izetbegović, gospodina Gligora Popovića.
Krivična prijava je podnesena i upućena Tužilaštvu Kantona Sarajevo dana 26. 07. 2018.godine.
Gore navedeni se optužuju za zloupotrebu službenog položaja i ovlasti, pronevjere, prikrivanje nezakonite stečene imovine i pranje novca, nezakonito zapošljavanje i trgovinu utjecajem. I ovdje je simptomatično ime vanbračnog supruga Gligora. Tabloidi su pisali da je s njim rodila kćerkicu u inostranstvu što je sam Izetbegović demantirao. Istovremeno je na portalu NTV Hayat, koja je vrlo bliska Izetbegovićima, objavljena vijest da je „kćerka jedinica, Bakira i Sebije Izetbegović, Jasmina Izetbegović, odlučila je uploviti u bračne vode i izgovoriti sudbonosno ‘da’ izvjesnom Danijelu Remiću, rođenom Sarajliji, koji već duže vrijeme živi u Švedskoj“.
Nije poznato da se desila ova najavljena svadba, a kćerka jedinica bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, završila je Likovnu akademiju u Sarajevu, Odsjek za grafički dizajn, nakon čega je školovanje nastavila u Holandiji, završivši postdiplomski u Amsterdamu. Danas je vlasnica i direktorica marketinške agencije ‘Fabcat’.
Ono što bi se iz ovih tabloidskih pisanja moglo sabrati kao prilično tačne informacije jeste da je Jasmina bila u braku sa jednim uposlenikom BBI Banke i da je taj brak propao. Niko nije demantirao njenu vezu sa Gligorom, ali je netačno da je s njim bila u braku. Postoje čaršijske glasine o Jasmini, ali bi bilo zlobno objavljivati ih iz razloga što treba imati razumijevanja prema mladoj osobi koja se teško nosi sa teretom „slave“ roditelja.
No, njena mama Sebija u svojim nastupima sama provocira ovakve teme i sumnjam da se neće obiti o glavu samoj Jasmini. Ona se predstavlja kao „dobra doktorka“ koja je uspjela uz devizu „red, rad i disciplina“, te da je stojički podnosila iskušenja poput gubitka bebe itd.
Tačno je da je Sebija izgubila bebu, i to mušku (!), usljed neuspjele trudnoće koju je nadzirao izvikani doktor Asim Kurjak. Zanimljivo je da se Sebija nikad ne žali na tog doktora koji joj je kao privilegiranoj pacijentici omogućio da dobije akademske reference na osnovu kojih je počela ostvarivati svoje ambicije!
I sve bi ovo bila samo pjena prilično burnog života bračnog para Izetbegović, ako se povjeruje u njihovu ljubavnu romansu kakvu je javnosti predstavio Bakir.
Prema priznanju jednog tajnog agenta SDB-a njihova veza je bila veoma zanimljiva Udbi i oni su je diskretno nadzirali. On se sjeća da je veza bila zapala u krizu i da su oni koji su pratili Sebiju i Bakira bili vrlo uznemireni, na osnovu čega on zaključuje da im je bilo stalo da veza uspije. Naravno, u prvi plan treba uzeti informaciju da je Sebija kćerka „vojnog lica“ rodom iz okoline Podgorice. Također je vrlo indikativno da se njihova romansa rasplamsala u vrijeme dok je Bakir bio na vojnom dopustu kao vojnik JNA. Bakir je sam priznao da je bio sklon alkoholiziranju sa čime je prestao tek 1986. dok mu je još otac robijao zbog „islamističkih ideja“. Navodno se sa ovakvom vezom nije slagala Bakirova majka Halida, dok je Alija imao tolerantan odnos. Tad nastupa drama unutar porodice koja nikad nije zaliječena. Bez obzira na sve, Bakir i Sebija su na tronu bošnjačkog piemonta!
Pošto Bakir Izetbegović danas voli moralizirati kao veliki i strastveni islamista, treba mu postaviti pitanje da li se njegov ime i ime njegove supruge Sebije nalazi u nekim ćitabima da je ikad obavio šerijatsko vjenčanje, ili je njegov brak bio uvjetovan nekim drugim okolnostima. Ovo pitanje je umjesno koliko i pitanje koje je Alija Izetbegović uputio Zlatki Lagumdžiji: „da li se nalazi u Skakinoj teki“.
(TBT)