Četiri dana prije unutarstranačkih izbora za Kongres u njenom okrugu, u sjevernoj Kaliforniji 2016, Erin Schrode se probudila i dobila desetine hiljada poruka. Bile su svuda: na mailu, mobilnom telefonu, Facebooku, Twitteru, Instagramu.
“Svi bi se sa zadovoljstvom smijali dok je grupno siluju a onda raznose njen mozak natovljen pecivom”, bila je jedna od poruka.
“Bilo bi zabavno gledati je kako opslužuje dvadesetoricu ili više osam do deset sati”, glasila je druga poruka aludirajući opet na grupno silovanje.
Prošle su dvije godine od kada je Erin Schrode, sada 27-godišnjakinja, izgubila izbore unutar Demokratske stranke i nastavila dalje. Ali zlostavljanje – toksične poruke online trolova natopljene mizoginijom, antisemitizmom i fotošopiranim slikama njenog lica razvučenog preko nacističkih abažura i sa komentarima da se “peći zagrijavaju” – nikada nije prestalo.
“Mora da prestane da mrda ruke kao ludača”, glasio je jedan tvit prošle godine. “Planovi još jedne feminacistkinje su pokvareni”, glasio je drugi.
Na izborima u Sjedinjenim Državama 2018. učestvuje veliki broj kandidatkinja. Rekordan broj njih se kandidirao ili se i dalje bori za mjesto u Senatu, Predstavničkom domu i vladama, navode iz Centra za američke žene i politiku na Univerzitetu Rutgers, u New Jerseyu. Mnoge druge se kandiduju za lokalne službe. A u tom procesu saznaju da prijetnje i zlostavljanja, već uobičajeni za žene, mogu da budu još gori u političkoj trci, naročito ako je kandidat članica manjine. Prošle godine seksistički i antisemitski napadi su izbacili Kim Weaver, kandidatkinju demokrata iz Iove, iz trke protiv predstavnika Stevea Kinga.
Neko se tokom noći ušunjao na njeno imanje i postavio znak “Na prodaju”. Neonacistički site The Daily Stormer objavio je članak (koji više nije dostupan) pod naslovom “Upoznajte kurvu koja se kandidirala protiv Stevea Kinga”, povećavši broj prijetnji koji je već tada bio pozamašan. Poznanica u njemačkoj vladi ju je čak pozvala da je upozori na prijeteće razgovore na jednom ekstremističkom forumu i da je pita ima li lično obezbjeđenje.
“Ja sam relativno hrabra osoba, ali kada se osjećate kao da ste u akvarijumu i ne znate ko baca kamenje na vas, to umije biti zabrinjavajuće”, rekla je 53-godišnja Weaver. “Ne znate da li je to neko ko sjedi u maminom podrumu na Floridi ili naoružani bijeli rasista koji vas mrzi i živi jedan blok dalje.”
Kada se povukla iz trke, King je prokomentirao da je izmislila prijetnje. “Želio sam #KimWeaver u trci – ne van”, tvitao je. “Demokrate su je izbacile iz trke – ne R. Prijetnje smrću se najvjerovatnije nisu dogodile već su fabricirane.”
Emily Elisvorth (31), republikanka iz Utaha, kaže da kada je tražila od partijskih delegata da je podrže u trci za državni senat ove godine, jedan kolega ju je satjerivao u ugao na više događaja i desetak puta joj je slao poruke na Facebooku. Tek kada je deaktivirala nalog, on je prestao.
Poruke nisu bile seksualno eksplicitne, ali su učinile da osjeća da je “on zaista želeo ličniju vezu i da nije mogao prihvatiti granice koje je postavila”.
Morgan Zigers (21), republikanka koja je u trci za skupštinu New Yorka, kaže da je nazivaju “GOP stepfordskom suprugom” i da često mora brisati vulgarne komentare sa svoje Facebook stranice. Lauren Underwood (31), kandidat demokrata za Predstavnički dom u Ilinoisu, prisjetila se da je, dok je bila u posjeti jednom pristalici, lokalni republikanac svratio i da je bio šokiran kada je saznao da se ona kandidira protiv njegovog prijatelja u Kongresu.
“Zabacio je ramena, isprsio se i nagnuo ka meni kao da će jurnuti na mene što imam drskosti da se kandidiram”, rekla je Underwood i dodala da joj je u odbranu priskočio njen pristalica.
Zlostavljanje nije ništa novo za žene u politici ili bilo gdje drugdje – i muškarci su suočeni sa njim, naročito Afroamerikanci ili Jevreji. Ali za žene, nasilje je sveprisutno i često seksualne prirode i postalo je vidljivo u ovom izbornom krugu, dijelom zbog toga što se toliko žena kandidira, a dijelom zbog toga što sve više njih priča o svojim iskustvima.
Učesnice WomenWin-a, foruma koji su u junu organizirale demokratske kandidatkinje u Teksasu, kažu da su tako pronašle razumijevanje i osjećaj drugarstva.
“Boraveći u prostoriji sa svim tim ženama sa kojima dijelim istu brigu osjetila sam se normalnije”, rekla je Samantha Karilo Fields, 31-godišnja kandidatkinja za Predstavnički dom u Teksasu aludirajući ne samo na sigurnost već i na druge oblike mizoginije tokom kampanje. “Bilo je zaista lijepo dobiti tu potvrdu.”
Na snimku iz 2017. godine Ženskog medija centra, izabrane zvaničnice opisivale su svoja iskustva u okviru kampanje “NameItChangeIt” koja poziva žene da progovore o zlostavljanju. A žene su sad spremnije to da rade nego pre nekoliko godina.
Kada se Rebeka Thompson, demokrata, kandidirala za mičigenski Predstavnički dom 2014, stranci su je pratili kući sa događaja i polahko i neprestano se vozili ispred njene kuće. U jednom trenutku neko joj je obio auto. Do kraja kampanje spavala je u partnerovoj kući jer se bojala da ostane sama, ispričala je.
“Osjećala sam se ugroženo tokom cijele kampanje”, rekla je Thompson (35). “Gotovo da je bio u pitanju psihološki rat, kao da su me pokušavali izludjeti. Sve vrijeme sam se osjećala kao da sam na ivici.” Ali tada nije željela pričati o tome. “Rekla sam sebi da moram to istrpiti. Da se to dogodilo sada, vjerujem da bih se osjetila snažnom da progovorim o tome.”
Pa čak i sada neke kandidatkinje koje su intervjuirane prvo su kazale da nisu bile zlostavljane, ali onda, kada su im pokazani primjeri poput prijetećih poruka na društvenim medijima, rekle su da su ipak iskusile slične stvari. Kao i mnoge u #MeToo pokretu, i ove kandidatkinje su smatrale da je određen nivo mizoginije očekivan pa nisu obraćale pažnju.
“Postalo je toliko normalno, te stvari koje ljudi govore”, rekla je Mia Whitaker, 27-godišnja kandidatkinja demokrata za Gradsku skupštinu Oaklanda, Kalifornija. “To što sam crnkinja i što postojim u nekim slučajevima je dovoljno da razbjesni ljude.”
Drugačija vrsta normalizacije dešava se na drugom kraju spektra gdje je zlostavljanje toliko žestoko i konstantno da nadjačava sposobnost reagiranja.
Kao nezavisni developer video-igara Briana Wu je 2014. bila meta zlostavljanja tokom GamerGate-a kada su žene u gamerskoj industriji bile mete zlostavljanja. Sada kandidat demokrata za Kongres u Massachusettsu, Woo (41) kaže da su prijetnje smrću i silovanjem postale toliko rutinske da se gotovo prestala potresati zbog njih. Čak i kada su joj razbijali prozore i bacali razne predmete kroz njih. Čak i kada su vandalizirali automobil njenog supruga. Čak i kada su joj poslali paparaci slike nje u njenom domu.
“Često ih pogledam i pomislim kako bi trebalo nešto da osjetim. Znam da bi trebalo da budem uplašena, bijesna ili pod stresom. A došla sam do trenutka kada nisam ništa osjećala”, rekla je ona. “Kao da je strah mišić koji je prenapregnut i ne može više ništa raditi u mom tijelu.”
Mnoge žene kažu da je odbijanje da ih zastraše da bi šutjele pitanje principa. Druge kažu da su njihovi politički ideali jednostavno mnogo važniji.
Briana Wu i druge konstantno podstiču potencijalne kandidatkinje da ne odustanu. Ziegersova kaže da je zbog toga obrisala seksističke komentare na Facebooku.
“Mnogo žena obraća pažnju na moju stranicu. Važno mi je da pokažemo dobar dijalog o raznim pitanjima i da ne uplašimo žene toliko da se ne kandidiraju”, rekla je ona.
A neke žene na zlostavljanje gledaju kao na prepreku koju moraju prevazići ako žele da promijene sistem koji takve stvari podstiče.
Vlada se i dalje sastoji mahom od muškaraca koji nikada nisu iskusili seksualno zlostavljanje dok “previše žena ima iskustva sa tim stvarima”, kaže Underwoodova.
“Mislim da je to prilika. Prilika da se ovo popravi i spriječi da se događa u budućnosti”, rekla je ona.
(TBT, NYT)