Šta bi Amerika trebalo da radi sa svojim neželjenim oružjem? U čeličanama širom zemlje odgovor je jednostavan: Baciti ih u ogromnu peć, zagrijati ih na 1.650 stepeni Celzijusa i pretopiti ih.
Godinama je oružje u ovim takozvanim topionicama oružja služilo kao jeftina zaliha metala za otpad koji može da se pretvori u prvoklasan čelik.
A kako su nedavne pucnjave prenijele kontrolu naoružanja na naslovne strane, interesiranje za topljenje oružja je povećano. Više od hiljadu komada oružja je u junu donijeto u Saint Paul u Minnesoti, čeličanu koju vodi Gerdau Long Steel North America, podružnica brazilske kompanije koja procesuira otpadni metal. Čeličana proizvodi čelik koji se koristi u osnovana turbina na vjetar, na Harley Davidson motorima i Caterpillar opremi.
Vatreno oružje koje se topi su puške koje je konfiskovala policija, sačmare koje su predali vlasnici, pištolji koji su bili dokaz u zatvorenim slučajevima i povučeno službeno oružje policije. Uz hashtag #OneLess, neki vlasnici oružja su obećali da će uništiti svoje oružje poslije talasa masovnih pucnjava u SAD-u.
Umjetnici su od starih puški i pištolja pravili alatke za baštovane i nakit. Linija satova napravljenih od oružja zaplijenjenog u regionima pogođenim konfliktima je dobila 400.000 dolara pomoći na Kickstarteru – deset puta više od planiranog.
Godinama su policija i lokalne zajednice organizirali otkupljivanje oružja širom SAD-a, dajući keš, poklon kartice i vaučere za namirnice u zamjenu za vatreno oružje. Mnogi su ove godine prijavili povećano interesiranje.
Prije svakog polugodišnjeg topljenja u Saint Paulu, karavan policijskih kruzera, kamiona i prikolica istovari svoj tovar. Na gomili se vide i noževi i povremena granata ali većinu čini oružje bez municije.
Magnetna dizalica onda podiže oružje i baca ga u kantu koja može da podigne više od 40 tona tereta i koja se vozi u skladište. Tamo se kofa pozicionira iznad peći i njeno dno se otvara.
Oružje upada u bazen istopljenog metala, izazvavši mali mjehur vatre, kaže John Scally, menadžer kompanije. „Dok se topi čuje se zvuk poput zvuka avio motora na aerodromu“. Vremenom, istopljeno oružje se sliva u rafineriju gdje će se stegnuti i ohladiti u obliku blokova koji se zovu bileti. Bileti se potom opet zagrijavaju i omekšavaju kako bi se savili u rolne, „poput Play-Doha“, kaže Scally.
Distributeri onda prodaju čelik. Čelik iz Gerdau fabrike je korišten u tornju Svjetskog trgovinskog centra, Burj Khalifa tornju u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Taipei 101 tornju na Tajvanu. Da li ga distributeri prodaju proizvođačima oružja?
„Apsolutno“, kaže Scally. „To je nešto nad čime nemamo kontrolu“.
(TBT, NYT)
