Povremene redukcije vode „zbog otklanjanja kvarova“ u Sarajevu i ovog ljeta građane traumatizirajuće podsjećaju na agoniju koju su preživljavali posljednjih godina, a što je bilo eskaliralo stalnim redukcijama vode prošlog ljeta. Haotično stanje u KJKP „Vodovod i kanalizacija“ (ViK) poznata je stvar u Sarajevu već godinama. Javašluk u radu i gazdovanju, harčenje budžetskog novca, SDA-stranačko-familijarni nepotizam pri zapošljavanju, zanemarivanje stručnog kadra u korist administrativnog, bahatost rukovodstva u trošenju novca i neshvatljivo ignoriranje glasa javnosti – doveli su prošlog ljeta glavni grad Bosne i Hercegovine u očajno stanje bez vode, gotovo na nivo kao u vrijeme rata kada su vodu Sarajevu uskraćivali srpski agresori namjernim zatvaranjem ! Nivo bijesa ilustrira prošlogodišnji stav građana o vlasti i ViK-u sažet u jednu rečenicu: „Ovi su isti kao četnici !“
Tačno prije godinu dana, osjećajući da je nezadovoljstvo stanovništva pred eksplozijom i mogućim masovnim protestima koji mogu otići i dalje od protesta zbog vode, vladajući režim u Kantonu Sarajevu, gdje većinsku koaliciju nastoji održati SDA, preko noći je odlučio smijeniti rukovodstvo ViK-a i poduzeti hitne mjere da se vodovodna mreža osposobi i redukcije smanje i skoro ukinu ! „Kako je to bilo moguće uraditi tek pred eksploziju građanskog bunta, a nije moglo ranije“, pitali su se građani ?! Odgovor sadrži jedan podli, tajni naum aktuelnog režima.
Iscrpljivanjem do prodaje vitalnog resursa !
Naime, TBT je došao do informacije od osoba bliskih vrhu SDA (neki su sada već bivši članovi) da je režim namjerno zapustio održavanje mreže koja je vremenom propadala te da je sve češćim redukcijama namjeravao iscrpljivati stanovništvo do granice izdržljivosti, a zatim objaviti tobože „stručnu finansijsku procjenu“ potrebnih sredstava za sanaciju mreže, ali u enormnom, prenapuhanom iznosu koji grad Sarajevo nikako ne može podnijeti. Nakon šoka izazvanog cifrom namjeravali su objaviti i „spasonosno rješenje“ – da se rekonstrukcija mreže mora i treba prepustiti stranom investitoru koji bi onda imao i koncesiju. Trebate li više od jedanut pogađati pa da pogodite da bi „strani investitor“ bio neki anonimus iz arapskih zemalja ? Dakle, bili su spremni – prodati vodu ispod Sarajeva, a što jeste strateški resurs ne samo glavnog grada i Bosne i Hercegovine. Voda je pitanje opstanka na planeti Zemlji oko kojeg će se u budućnosti ratovati. Međutim, razdraženost stanovništva tada je bila prevelika i postojao je rizik da bi dalje redukcije i objava takvog plana izazvali nemire (već je bio formiran pokret „Vodoodbrana Sarajeva“) sa nejasnim posljedicama po režim pa se pribjeglo hitnom „rashlađivanju“ javnosti brzim krpanjem mreže.
Sada, neposredno uoči zasjedanja septembarske Skupštine KS, ako je režim ne „minira“, podsjetimo se na situaciju prije godinu dana.
Zašto „20 godina ni šaraf u mreži nije zamijenjen“?!
U gotovo svim bh. medijima, bar u periodu kad nije boravio na Haddžu, tadašnji premijer Vlade KS nastojao je pravdati Stranku i objasniti katastrofalnu situaciju s vodosnabdijevanjem „propustima nekih ranijih garnitura vlasti i ranijih vlada Kantona“, što je besmisleno pravdanje, jer od kraja rata u Sarajevu je uvijek u vlasti sudjelovala SDA. Konaković je tada (septembar 2017.) objašnjavao da je “problem Kantona Sarajevo kada je riječ o vodosnabdijevanju neprihodovana voda, kao i činjenica da se 75 posto vode negdje rasipa, a to se odnosi na kvarove i značajan broj nelegalnih potrošača”. Vrlo rado je otkrivao i činjenicu da se „za 20 godina nakon rata na vodovodnoj mreži nije zamijenio ni jedan šaraf“ ne objašnjavajući zbog čega ni jedan šaraf nije zamijenjen, ako je ViK kao budžetsko javno preduzeće redovno imao na raspolaganju sredstva Kantona !? Naravno, Konaković bi tu redovno zastao, jer bi ga objašnjavanje odvelo na „klizav“ teren javne tajne da je kantonalni novac građana raznim mahinacijama iz javnih preduzeća preusmjeravan u stranku koja je postavila direktora, a da je zatim rasipan i na plate uhljeba što ih je “svojim“ direktorima stranka slala da ih zaposle. Zbog toga su u javna preduzeća i postavljani odani stranački kadrovi bez obzira na nestručnost i upitnu moralnost. Pogledajmo danas efekate vladavine stranačkih direktora u GRAS-u, ZOI ‘84, ViK-u, KRO „Rad“, Parkovima“… Potpuno ili ozbiljno rasulo u svim firmama.
„TBT je u posjedu i nastavlja analizirati materijale i dokumente iz nekoliko javnih preduzeća i revizorskih kuća koji bi trebali biti objelodanjeni na Skupštini KS 6. septembra. U nastavku „Razotkrivanja“ TBT analizira Izvještaj o radu i finansijskom poslovanju JKP „Vodovod i kanalizacija“ otkrivajući zašto je vodovodna mreža u gradu namjerno godinama neodržavana! Režim je planirao redukcijama iscrpiti građane, a zatim objaviti da skupu rekonstrukciju može obaviti jedino strani investitor. Bio je to neuspio uvod u prodaju strateškog resursa Sarajeva i BiH – vode. Poslanici Skupštine KS poseban oprez moraju pokazati u raspravi o Izvještaju o radu ViK-a jer se tu ne odlučuje o valjanosti Izvještaja (isti je potpuno friziran), nego o budućem gazdovanju vitalnim resursom stanovništva.“
Podsjećamo, tačno prije godinu dana cijeli proces smjena Nadzornog odbora i uprave preduzeća, na čelu s direktorom Nezirom Hadžićem najavio je Konaković početkom septembra 2017. godine. Zatim je novi Nadzorni odbor KJKP „Vodovod i kanalizacija“ nakon tri godine mandata smijenio direktora Hadžića, a za v.d. direktoricu već u oktobru imenovao Azru Muzur, inženjera građevine i dotadašnjeg radnika ViK-a. (Treba li napomenuti da je i gđa Muzur kadar SDA ?) Stvari su se od tada počele razvijati brzo, Kanton je dao finansijsku injekciju i kvarovi su se počeli otklanjati danonoćno. Angažirana je mehanizacija iz više građevinskih firmi iz Sarajeva, jer je prestanak redukcija u tom momentu bilo pitanje opstanka režima! Za 17. oktobar 2017. bili su zakazani protesti građana u organizaciji pokreta „Vodoodbrana Sarajeva“ i režim se bojao da stvar ne eskalira na štetu vlasti. Redukcije su postepeno smanjivane te je nagomilani bunt polako „ispuhao“ te kad je došla voda sasvim je razvodnjen.
No, stanje nije mnogo bolje, nego je bilo prije godinu dana. Vodovodna mreža i danas jedva – drži vodu. Zbog toga i postoji bojazan režima da se, ako ne onda, onda sada ovaj problem ne razbije o vladajuću strukturu i prije izbora. Upravo o takvoj situaciji poslanici Skupštine KS trebali bi raspravljati 6. septembra. Na dnevnom redu će se između ostalih naći i Izvještaj o radu i finansijskom poslovanju KJKP „Vodovod i kanalizacija“ upravo iz te kritične 2017. godine koji TBT ovom prilikom analizira. Poslanike očekuje teška rasprava i borba s falsifikatima!
Jedna trećina rashoda na plate, a gdje je išlo ostalo?
Dakle, ukupni prihod ViK-a u 2017. godini bio je 50,9 miliona KM što je za 3,11 miliona više nego prethodne 2016. godine. Ali, ne radi se o uspješnijoj godini od prethodne, nego o činjenici da je ViK 2017. iz budžeta KS dobio čak 9,4 miliona KM (2016. samo 1,85 mil. KM) i to baš u kritičnom periodu kada je nestašica vode situaciju u gradu dovela do usijanja. Bilo je to „gašenje požara prije eksplozije“ i period kada je Konaković pokrenuo i uspio izgurati opisane kadrovske promjene pa se činilo da stvari baš zbog njegovih poteza idu nabolje.
Za finansijsko stanje u ViK-u bitno je pomenuti da su lanjski rashodi bili 67,83 miliona KM što znači da je firma u gubitku oko 17 miliona KM. Tek radi ilustracije strukture rashoda treba napomenuti da je na plate zaposlenih 2017. godine otišlo 23,63 miliona KM, odnosno više od 1/3 potrošenih sredstava. Sličan procenat izdatka za plate bio je i ranijih godina pa se postavlja logično pitanje – gdje su svih tih godina trošene ostale 2/3 rashoda ViK-a, ako godinama „ni šaraf nije zamijenjen“ ?! Inače u 2017. godini u ViK-u su povećane plate i to povećanjem toplog obroka! Tako je prosječna plata bila 1.216 Km, a godinu ranije 1.134 KM.
Broj zaposlenih povećao se sa 881 – 2016. na 909 – krajem 2017. godine, dakle matematički samo za 27 ljudi, što je svakako kršenje postojećeg moratorija na zapošljavanje. No, građani bi halalili i to ako su zaposleni majstori koji će popravljati cijevi. Istina je da su tokom moratorija ustvari zaposlena čak 42 nova radnika, a privid manjeg broja nastao je zbog odlaska nekih ranijih uposlenika iz ViK-a (penzija, otkaz). I druga porazna činjenice je da nisu zaposleni majstori-terenci, nego pretežno djeca, rođaci već zaposlenih ili „pojedinci od interesa za Stranku.“ Toliko o „zaokretu“ Azre Muzur u upravljanju ViK-om. Štaviše, koliko je SDA vodila računa o struci govori činjenica da je od maja 2016. do kraja jula 2017. dužnost predsjednika Skupštine KJKP ViK obavljao Hadžan Konjo, gipser sa Ortopedije na Koševu, dakle sasvim nekompetentna osoba za problematiku Vodovoda, ali zato odani stranački kadar! Idemo dalje, na njegovo mjesto odmah je postavljen gospodin Sedin Kozadra, inače blizak rođak tada još aktuelnog premijera Konakovića.
Milionski poslovi „prvom zetu u Bošnjaka“ !
Istraži li se malo o nabavkama i tenderima za rezervne djelove i opremu vodovodne i kanalizacione mreže, naravno, doći će se do podataka da su nove cijevi, ventili, oprema itd. ipak nabavljani. A istraži li se i malo dublje, doći će se do tendera i javnih nabavki u kojima su bili preferirani određeni favoriti, opet vezani za SDA. Štaviše, za Bakira Izetbegovića.
Već je javnosti poznato da je najveće poslove milionskih vrijednosti dobio njegov zet – Mirsad Berberović, inače suprug Predsjednikove sestre Sabine. Berberović je vlasnik firme BiHexo i on je tokom Konakovićevog mandata na više tendera za nabavku cijevi, koljena, ventila itd. dobio poslove u vrijednosti preko 7,5 miliona KM. Preciznije, od ukupno 37 tendera na 28 njih „prvi zet u Bošnjaka“ bio je jedini kandidat u 28 slučajeva, a u ostalih 9 slučajeva Berberović je bio najbolji tako što je ostalim ponuđačima nađena dlaka u ponudi pa su diskvalificirani. Ovu priču prati i još jedna koju je teško provjeriti, jer je istina već otišla pod zemlju. Naime, radnici koji su ugrađivali cijevi i ventile što ih je nabavio BiHexo tvrdili su da se radi o cijevima neadekvatne kvalitete, namijenjene toplijim klimatskim područjima gdje se temperature ne spuštaju ispod nule pa bi u Sarajevu „mogle lako popucati tokom oštrije zime“. No, oni su brzo ušutkani, a kako su cijevi ugrađene, istina o tome je već bukvalno pod zemljom! Konakovićeva krivica za sve ovo je proporcionalna njegovoj moći da se suprotstavi riječi Izetbegovića, tako da bi njegov doprinos sada bio u tome da objasni šta je sve morao, a ne samo htio, raditi za njih !
Nadalje, iz podataka je vidljivo da je ViK u posmatranoj godini (2017.) povećao dug za cca 1 milion KM pa bi predstavnici ove firme na Skupštini KS morali objasniti kako su to uspjeli u godini u kojoj su od Kantona dobili 7,5 miliona KM više nego prethodne 2016. godine. Je li to baš tih 7,5 miliona KM nabačenih kroz poslove Berberoviću ?
Poslanici moraju obratiti pažnju i na zamišljenu taktiku vađenja iz dugova. Menadžment ViK-a ističe da je sada cijena vode 1,62 KM/m3, a kroz izvještaj traže da se ista poveća za 42 % (2,33 KM/m3) te da bi tada bila ekonomska i rentabilna ! Očito je da se problem lošeg poslovanja, krađe, harčenja i isisavanja za potrebe stranke želi namiriti preko džepa građana.
Revizija dala „mišljenje s rezervom“
Na koncu, šta je našla revizija ? Još 2016. godine revizorska kuća Recont d.o.o. iz Zenice je našla niz nedostatak u poslovanju i dala“mišljenje s rezervom“, ali je Izvještaj o radu za tu godinu ipak usvojen na temelju poznate truhle političke nagodbe stranaka u Skupštini KS („…mi ćemo glasat za vaše, a vi za naše, nema veze što su svi loši…“). Onda je ViK za 2017. godinu promijenio revizorsku kuću, ali su i revizori konzorcija BDO BH i BDO Croatia našli iste nedostatke u poslovanju ViK i opet dali „mišljenje s rezervom“ na izvještaj o kojem sada treba glasati.
Revizori su stavili zamjerke zbog nepoštivanja međunarodnih računovodstvenih standarda (MRS) u vezi sa evidentiranjem vrijednosti nekretnina, postrojenja i opreme (MRS 16) a što se konkretno odnosi na nezavršenu zgradu ViK-a u Pofalićima, prečistač otpadnih voda u Butilama i opremu u istom. Zatim, revizori su otkrili da su autori Izvještaja o radu i poslovanju ViK-a obračunavali amortizaciju i na imovinu koja se ne nalazi u BiH ili je u RS (izvan kontrole ViK-a). Također, zalihe zatečene na stanju nisu procijenjene (MRS 2) niti po vrijednosti, niti u pogledu potreba za zalihama.
ViK je „napuhavao“ svoj godišnji saldo i tako što je očekivane kamate na prihode uračunavao unaprijed, tj. prije nego bi tim sredstvima zaista raspolagao kao i nekim drugim finansijskim varkama koje tek trebaju biti predmet dublje analize finansijskih eksperata, ali i istražnih organa. Revizija je, zapravo, našla iste nedostatke, greške i nepravilnosti kao i prethodne 2016. godine i koje nisu otklonjene. Revizori konzorcija BDO BH i BDO Croatia dali su i iste preporuke za „čišćenje knjiga“ i dovođenje u zakonske standarde kao i revizori iz 2016. godine pa je očigledno da menadžmenti ViK-a (i smijenjeni i novi) nisu našli za shodno da počnu da rade po zakonu i obaveznim međunarodnim finansijskim procedurama.
Osim ovih proceduralnih preporuka revizori su sugerirali osnivaču, dakle Vladi KS da „u što kraćem roku pokrene aktivnost donošenja Smjernica za izradu metodologije evidencije javnog dobra kako bi se zaštitila imovina koja zbog javnog interesa ne može biti dio kapitala bilo kojeg javnog preduzeća“, u ovom slučaju KJKP ViK. Ovo se odnosi upravo na javna dobra kojima ViK samo gazduje, a nikako ne može biti vlasnik – vodozaštitnih zona, vodnih resursa i prirodnih potencijala povezanih s njima. Ovo tim prije što se već pokazalo da postoje tendencije i namjere da se javna dobra naroda BiH pretvore u nečije vlasništvo (što se može odnositi i na područja koja se prodaju stranim investitorima za navodni razvoj turizma).
Što se tiče predstojeće Skupštine KS, iznesene činjenice o katastrofalnom odnosu menadžmenta jedne od vitalnih komunalnih firmi u Sarajevu prema svom poslu i odgovornosti koju imaju prema građanima trebale bi učiniti da samo glasanje poslanika na Skupštini KS o Izvještaju o radu i finansijskom poslovanju KJKP „Vodovodi kanalizacija“ i ne bude komplicirano. Već i negativni revizorski nalazi dvije godine uzastopno, iskazani finansijski gubitak i tek dio poznatih malverzacija trebali bi biti dovoljni poslanicima da zdrave pameti i čiste savjesti obore taj Izvještaj i nalože v.d. direktorici i menadžmentu da odu i posao prepuste sposobnijima. Isključivo, zbog građana i strateške važnosti ove firme.
Možda i važniji posao od obaranja Izvještaja za poslanike biti će kreiranje efikasnijeg nadzora nad ovim preduzećem i resursom (vodom) kojim ono upravlja, jer se tu, kako je rečeno, radi o mnogo važnijem pitanju nego što je nadzor nad radom jednog komunalnog gradskog preduzeća sa 900 zaposlenih.
(Nastavit će se)
(TBT, Istraživački tim)