Odluka pape Franje da osudi smrtnu kaznu bila je jednostavna i nedvosmislena: Smrtna kazna je nedopustiva. Ne postoje izuzeci za izuzetno gnusne zločine; ne postoje nikakve rupe u zakonu koje dozvoljavaju pogubljenje kada su drugi životi ugroženi, kao što su katolici nekada ranije propovijedali. Ne, rekao je papa, ubistvo koje izvršava država nedopustiv je napad na dostojanstvo ljudskog života i uvijek je pogrešno.
Što je tačno. To je proizvoljan i veoma skup barbarski čin čije su žrtve u Sjedinjenim Državama često crnci, siromašni ili mentalno poremećeni – a ponekad i nevini. U proteklih 45 godina, kada je 1.479 ljudi pogubljeno u SAD-u, 162 čovjeka osuđena na smrt su pomilovana. Svi razlozi za pogubljenje kriminalaca su raskrinkani: beskorisno je i pogrešno i životi se ne spašavaju uklanjanjem ubica. Mnoge zemlje, uključujući gotovo sve zapadne demokratije uz sraman izuzetak SAD-a, odbacile su ovu vrstu kazne.
Od dolaska na papsku stolicu prije pet godina, Franjo je imao manje formalan, a više pragmatičan i progresivan pristup svom poslu, snažno se zalažući za neka pitanja poput klimatskih promjena i konzumerizma. Njegov pristup su često kritizirali katolički konzervativci, a stav o smrtnoj kazni će sigurno izazvati žestoku debatu o tome šta to znači za katoličke sudije i političare u SAD-u.
Papino definitivno odbacivanje smrtne kazne nije važno samo za katolike ili kršćane jer je Vatikan jasno rekao da će crkva raditi na “njenom ukidanju u cijelom svijetu”.
Smrtna kazna je odavno odbačena u Evropi i neograničeno suspendirana u Rusiji, a čak je i u opadanju u SAD-u. Tokom 2017. pogubljene su 23 osobe, u poređenju sa 98, 1999. i 14 koliko ih je pogubljeno ove godine. Iako je smrtna kazna dozvoljena u 31 državi, svega 10 je izvelo pogubljenja od 2014.
Čovjek koji čeka pogubljenje u Nebraski je dobar primjer apsurdnosti smrtne kazne. Kerry Dean Morreu sada ima 60 godina a već 38 čeka smrtnu kaznu. Rijetko ko u Nebraski uopće zna koji je njegov zločin.
Čak i najozbiljniji zločini, smatra papa Franjo, ne oduzimaju počiniocu “dostojanstvo osobe”, a moderni zatvori su više nego u stanju da zaštite građane od takvih počinilaca.
Za one koji se dugo vremena protive smrtnoj kazni kao surovom i beskorisnom činu, jedino pitanje je zašto su Katolička crkva i druge crkve koje i dalje odobravanju pogubljenja čekale ovoliko dugo da priznaju da je u pitanju neprihvatljiv čin. Isto pitanje važi i za Amerikance čiji Ustav jasno zabranjuje surovu i neobičnu kaznu.
(TBT, The New York Times)