Uglavnom naslov naučnog rada čitaoce koji nemaju odgovarajuću diplomu ostavi zbunjene.
„Timmy je u bunaru“ je izuzetak. Kao što možete da pretpostavite na osnovu reference na epizodu serije „Lassie“ (koja je prikazivana na američkoj televiziji od 1954. do 1974) ovo je rad o tome da li psi pomažu svojim vlasnicima.
Julia E. Meyers-Manor, koja proučava ponašanje i kognitivne sposobnosti životinja, sprovela je neke eksperimente kako bi utvrdila da li kod pacova koji se nađu u nevolji postoji empatija. Onda je doživjela pseće otkrovenje.
„Djeca su me zatrpala gomilom jastuka i počela sam da pozivam supruga u pomoć koji nije došao“, ispričala je. Njen koli je međutim dotrčao i počeo da je iskopava. Aha, zapitala se, zašto ne iskoristiti ljude i pse umjesto pacova? Ljudi bi pozivali u pomoć i psi bi dolazili ili ne.
O svojoj ideji je porazgovarala sa Emily M. Sanford, tadašnjom studenticom Macalester koledža u gdje je dr Meyers-Manor tada predavala i one su osmislile eksperiment. Niko nije sumnjao da će psi pokazati neku vrstu empatije. Pitanje je da li će reagovati po tom osjećaju zbog čega je naučni naslov rada objavljenog u magazinu Learning and Behavior: „Empatija i prosocijalna pomoć kod pasa“.
Testirali su 34 odrasla psa, velika i mala, rasne i mješance. Vlasnici su bili u maloj sobi sa prozorom i vratima koja čak i mali pas može lako da otvori njuškom ili šapom. Neki vlasnici bi rekli „upomoć“ neutralnim glasom i pjevušili bi „Twinkle, Twinkle, Little Star“. Drugi bi uznemireno pozivali u pomoć i plakali bi. Plakanje je variralo od vlasnika do vlasnika. Dr Meyers-Manor kaže da su proizvodili „sve od pravih suza do zvukova koji su ličili na smijeh“.
Psi nisu baš bili kao Lassie sa televizije. Oko polovina njih bi otvorila vlasnicima vrata, brojčano podjednako i onima koji u pjevušili i onima koji su plakali. Sa drug strane, psi su mnogo brže otvarali vrata vlasnicima koji su plakali. Možda im je ipak stalo.
Dr Meyers-Manor i njene kolege su pratili i puls pasa i njihovo ponašanje i otkrili su nešto intrigantno. Psi koji nisu reagovali na plač vlasnika pokazivali su viši nivo stresa od pasa koji su reagovali. Možda zbog visokog nivoa stresa nisu mogli da reaguju, rekla je ona.
Naravno da neki psi nisu bili ni nervozni ali ni od pomoći. Oni su samo leškarili ili njuškali. Dr Meyers-Manor kaže da nema dovoljno informacija kako bi potencijalne vlasnike pasa mogla da posavjetuje koju vrstu psa da uzmu ako planiraju da upadnu u bunar.
Ali ako brinete kako da se izvučete iz jastuka, koli je dobar izbor.
(TBT, NYT)