U posljednjih sedam godina, Tim Lee upozorava kako će finansijska kriza u Turskoj označiti početak širenja kriza na svjetskim tržištima.
Gotovo niko nije slušao – do sada.
Strmoglavi pad turske lire i mogućnosti da bi državu trebalo spašavati izazvalo je pravi egzodus ulagača iz Turske, a sve se čini da se to neće tako skoro zaustaviti budući da je lira izgubila 16% u odnosu na dolar što je označilo ukupni pad od 70 posto ove godine; jedan dolar kupuje 6,4 lire, najviše ikad.
Postoje znaci širenja straha izvan Turske. Cijene dionica evropskih banaka koje su bile veliki zajmodavci njihovim turskim kolegama oštro su pale u petak, a investitori su zabrinuti da će val korporacijskih bankrota u Turskoj dovesti do bankarskog kraha u zemlji. Valute Kine, Brazila i Meksika također su oslabile. I u Sjedinjenim Američkim Državama, glavni indeksi tržišta dionica pali su za više od 1 posto prije nego što su malo oporavili.
Odjednom, u velikoj mjeri zanemarivana proročanstva anlitičara Leeja – da će decenije rasta na jeftinim inozemnim kreditima završiti pogubno, ne samo za Tursku, već i za svijet – ne izgleda tako čudno.
“Turska je kanarinac u rudniku ugljena”, rekao je Lee u petak. “Idemo na još jedan pad koji će biti gori od onoga 2008. na određene načine.”
Ovo nije široko rasprostranjeno viđenje trenutnog stanja u svjetskim privredama, upozorava New York Times. Unatoč slabosti u petak, američka tržišta dionica ostala su blizu vrhunca. Anksioznost o trgovinskim ratovima s Kinom i Evropom uglavnom je odbačena. Čak i finansijska tržišta u zemljama u razvoju, koje su sklone slijediti gospodarska kretanja svojih pandana, nedavno su dobro kotirala.
Lee je već 2011. godine govorio da je Turska u problemima.
Englez koji izbjegava finansijsku televiziju i društvene medije, Lee započeo je s pisanjem investicijskog biltena 2003. godine nakon dva desetljeća koja je proveo kao ekonomist u britanskom društvu za upravljanje investicijskim fondovima GT Management.
Piše newsletter, zvan piEconomics, iz ureda u Greenwichu, Connecticut, gdje sada radi sam. Publikacija je jednostavna: 10 stranica gustog teksta dopunjene povremenim grafikonom. Njegovi pretplatnici su mali skup evropskih investicijskih fondova.
Krajem 2011. Lee je objavio izdanje newslettera u kojem je predvidio da će Turskoj trebati 100 milijardi dolara za spašavanje.
U to su vrijeme centralne banke širom svijeta upumpavale novac u svoju privredu, koja se borila za oporavak od finansijske krize.
Gospodin Lee primijetio je kako su se turske banke zaduživale u dolarima kako bi ostale kredite davale brzorastućim turskim firmama. Također je vidio da se tursko privreda sve više oslanja na finansiranje stranih ulagača. To ga je navelo na prisjećanje kakvo je stanje bilo u Tajlandu godinama prije azijske finansijske krize 1997. godine.
U svojim mjesečnim obraćanjima ulagačima, nastavljao se vraćati na temu Turske i tamošnje rizike.
U biltenu za 2013. donio je još specifičnije predviđanje: lira, u to vrijeme je kurs bio 1,9 lira za dolar, mogla bi pasti na 7,2.
U to je vrijeme turska privreda rasla. Sama pomisao da bi lira mogla pasti na čak 7,2 za dolar bila je smiješan. Ljudima je bilo lako ignorirati Leejeva upozorenja.
Ali Lee je bio na pravom tragu, čak i ako je njegovo predviđanje uranilo pola decenije. Tokom idućih pet godina, ekonomska situacija u Turskoj pogoršala se, kako je i očekivao.
Jedna nuspojava što je milijarda dolara novog novca centralnih banaka bila je činjenica da je vladama i firmama u brzorastućim privredama, poput Turske, bilo lakše posuditi novac u dolarima – za razliku od vlastitih valuta – za finansiranje njihovih ulaganja ili ostalih planova rasta.
I Turska se oslanja na takav dug u stranoj valuti više nego bilo koje drugo veliko tržište u nastajanju. Društveni, finansijski i drugi dug denominirani u stranim valutama, uglavnom dolara, predstavlja oko 70 posto turske privrede, prema I.I.F. turske firme i graditelji nekretnina koristili su posuđene dolare za plaćanje novih tvornica, trgovačkih centara i nebodera koji sada obilježavaju istanbulski horizont.
Prijetnja je da, kako lira gubi vrijednost, turskim firmama postaje sve skuplje da vrate svoje dolarske zajmove. Doista, sve veći broj firmi u Turskoj već je rekao da ne mogu vratiti ove zajmove.
“Firme su jednostavno ignorirale sve rizike i zadržale zaduživanje u dolarima”, rekao je gospodin Lee.
I to ima potencijal širenja. Na primjer, američki investitori posjeduju gotovo 25 posto turskih obveznica i više od polovine javnih dionica turskih kompanija, prema I.I.F.
Ovih dana Lee nije jedini glas upozorenja o problemima turske privrede. Ono što ga zaista brine jest da bi Turska mogla biti signal za ono što leži pred imovinom i gospodarstvima koja su bila napumpana jeftinim dugom. “Mislim da većina ljudi nije razmišljala o širim implikacijama onoga što se događa Turskoj”, rekao je Justin Leverenz, koji upravlja fondom Oppenheimer za ulaganja u gospodarstva u razvoju, najvećim takve vrste u Sjedinjenim Državama. “Uvjeren sam da bi globalni rast mogao biti znatno slabiji od očekivanja.” Spremajući se za stresne trenutke, Leverenz je nedavno smanjio izloženost Fonda prema Turskoj na gotovo nulu.
Leejeve tvrdnje 2011. izgledale su pretjerane i nisu mu donijele nove klijente. U posljednje vrijeme, baš kao što je Turska počela pucati, neki njegovi klijenti su ga ostavili. Da, možda je bio u pravu oko Turske. Ali njegova je uporna sumornost postala dosadna, pogotovo dok su tržišta i dalje rasla.
“Izgubio sam mnoge klijente jer sam bio previše pesimističan”. Ipak, ponavlja svoju poruku o nečemu: rijeka globalne gotovine će se sušiti, dolar će skočiti i bit će niz finansijskih propadanja. Ulagači, misli Lee, bježat će iz zemalja u razvoju, zatim Evrope i na kraju s američke burze i obveznica. “To neće biti bankarska kriza ovog puta – to će biti kriza na finansijskom tržištu”, rekao je Lee. “I sam sam uvjeren da će se to dogoditi.”
(TBT, Express.hr)