Napetost odnosa između Sjedinjenih Država i Turske dostiže kritičnu tačku. Dok se turska vlada u nekoliko zadnjih godina sve više okreće autokratiji i donosi sumnjive vanjskopolitičke odluke, Washington pokušava održavati strateško strpljenje i angažirati tursko rukovodstvo da pomiri razlike između dviju zemalja. Ali je strpljenja sve manje jer je Ankara više puta propustila reagirati na zabrinutosti Washingtona, od kojih je trenutno najveća zatvaranje Andrewa Brunsona, svećenika iz Sjeverne Caroline, zbog navodnih optužbi za terorizam. Rješavanje slučaja Brunson, koji je prošle sedmice dostigao vrhunac kada je svećeniku određen kućni pritvor umjesto puštanja na slobodu, utjecat će na budućnost bilateralnih veza. Ako pregovori propadnu, Sjedinjene Države se mogu osjećati primoranim preusmjeriti svoj pristup od diplomatije ka ekonomskoj moći. U ovoj igri vanjskopolitičkog pokera, nejaka turska ekonomija može primorati predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana da se prvi povinuje.
Sjedinjene Države i Turska su tokom proteklih nekoliko godina sastavile duge liste međusobnih primjedbi. S jedne strane, turska vlada smatra da SAD nisu ozbiljno shvatile svoje sigurnosne izazove. Frustrirana je podrškom SAD-a frakciji sirijskih Kurda (Jedinici narodne zaštite, YPG-u) u borbi protiv ISIL-a. S obzirom na veze grupe sa domaćom kurdskom terorističkom organizacijom (Kurdistanskom radničkom partijom, PKK-om), primarni cilj Ankare u Siriji sprečava YPG od stvaranja autonomne kurdske regije duž turske granice, za koju se plaši da može dovesti do pokušaja stjecanja nezavisnosti ili biti iskorištena za organiziranje napada na Tursku.
Mnogi Turci su i dalje povrijeđeni zbog primijećenog neuspjeha zapadnih lidera da shvate traumu nakon pokušaja državnog udara u julu 2016. godine i izraze hitnu podršku demokratski izabranom lideru u zemlji. Uprkos Erdoganovim opozicionarima unutar biračkog tijela, u političkom spektru došlo je do rijetkog slaganja da vojno svrgavanje nije rješenje. Tu je i dodatna zaprepaštenost da optuženi „mozak operacije“, imam Fethullah Gulen, živi zakonito u Pensilvaniji. Ankara je dostavila pakete dokumenata u američko ministarstvo pravde u pokušaju da dokaže njegovu krivicu. Washington nije našao dokaze dovoljno uvjerljive da ubijede federalnog sudiju za izricanje ekstradicije. U nastojanju da pronađu izlaz iz ovog ćorsokaka, zvaničnici SAD-a održali su nekoliko tehničkih sastanaka sa svojim turskim kolegama kako bi razgovarali o predstavljenim dokazima. Također su nastavili odvojene istrage o školama u SAD-u koje su vodili Gulenove pristalice.
Sa svoje strane, Sjedinjene Države počele su propitivati da li je Turska i dalje pouzdan saveznik. Amerikance uznemirava pretjerana reakcija turske vlade na pokušaj puča: početni napori da se pritvore osumnjičenici prerasli su u sveopću čistku svih koji su u ikakvoj vezi s Gulenom i lov na vještice protiv političkih neistomišljenika. Tromjesečno vanredno stanje proglašeno je odmah nakon pokušaja puča, produživano je više puta i ukinuto je sredinom jula kada je parlament uveo protivteroristički zakon. Promjenjive definicije terorizma tokom vanrednog stanja dovele su do zatvaranja nekoliko američkih građana, kao i turskih službenika dvaju američkih konzulata, po neosnovanim optužbama u vezi s PKK-om i Gulenom. Brunsonov slučaj izazvao je najglasniji protest u Sjedinjenim Državama i privukao veliku pažnju u vladi. Turski zvaničnici insistiraju na tome da je predmet isključivo u nadležnosti nezavisnog sudstva, ali Erdoganove opaske sugeriraju drugačije. Upustio se u talačku diplomatiju javno rekavši u septembru da će izručiti jednog vjerskog službenika u zamjenu za drugoga: Brunsona za Gulena.
SAD su također zabrinute zbog planova Ankare da kupi sistem protivraketne odbrane S-400 iz Rusije. Ovaj sistem ne bi bio interoperativan sa NATO-om i mogao bi ugroziti sigurnost F-35 borbenih aviona, koje Sjedinjene Države prodaju Turskoj kao dio evropskog konzorcijuma. Ovi planovi pokreću šira pitanja o tome da li Turska okreće svoju stratešku poziciju od saveza.
Malo prekasno
Kada je Trump preuzeo dužnost, Erdogan se nadao da će ispraviti štetu iz Obaminog perioda, preduzimajući korake poput izručenja Gulena i prekidanja saradnje sa YPG-om. Međutim, nova administracija nije značajno odstupila od postojeće američke politike prema Turskoj. (Ovako je uprkos nedoličnim potezima Michaela Flynna, bivšeg Trumpovog savjetnika za kampanju i nakratko američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost, kojem su predstavnici turske vlade navodno ponudili 15 miliona dolara da Gulena vrate u Tursku, pored ostalih usluga.)
Tenzije su izbile u jesen 2017. godine, kada je, kao odgovor na hapšenja svog lokalnog osoblja, američka ambasada suspendirala neimigrantske vize. Turska je uzvratila istom mjerom. Sjedinjene Države su ukinule suspenziju nakon što je Ankara uvjerila da nijedan dodatni lokalni radnik nije pod istragom, osoblje neće biti uhapšeno zbog obavljanja službenih dužnosti, a prije bilo kojeg budućeg hapšenja, izdat će se obavijest. Ali Ankara nije uspjela osloboditi zatvorene radnike i čak je odredila trećem uposleniku kućni pritvor. Bilateralni odnosi su se suočili sa dodatnim opterećenjem u januaru 2018. godine, kada je turska vojska istjerala borce YPG-a iz Afrina u sjeverozapadnoj Siriji. Prijetnje Ankare da proširi ovu operaciju 60 milja istočno do Manbija, gdje su bili stacionirani borci YPG-a i američke specijalne snage, podstakli su zabrinjavajuće izglede turskih i američkih vojnika koji su jedni drugima mahali oružjem pred očima.
Trumpova administracija pokušala je poboljšati odnose diplomatskim angažmanom. Tokom iste sedmice februara 2018. godine, savjetnik za nacionalnu sigurnost, sekretar za odbranu i državni sekretar susreli su se sa svojim turskim kolegama. Dugi razgovor u Ankari između bivšeg državnog sekretara Rexa Tillersona i Erdogana doveo je do stvaranja nekoliko radnih grupa za rješavanje bilateralnih tereta. Jedna grupa je tiho razgovarala o pravnim pitanjima, uključujući američke političke zatvorenike.
Druga grupa se fokusirala na vojna pitanja. Kako bi odvratili Ankaru od kupovine ruskog sistema S-400, Trumpova administracija poboljšava dugotrajnu ponudu da Turskoj proda američki odbrambeni sistem Patriot zadovoljavajući tako njihovu želju za transferom tehnologije i koprodukcijskim mogućnostima. Dvije strane su također razvile mapu puta kako bi se riješilo kontinuirano prisustvo snaga YPG-a u Manbiju u Siriji, čime se krši obećanje Obamine administracije da će se povući nakon uklanjanja ISIL-ovih boraca. Iako je Tillersonov otkaz uzrokovao kašnjenja, njegov nasljednik Mike Pompeo nastavlja s ovim planom.
U skladu sa svojim divljenjem liderima moćnicima, Trump se uzdržava od kritiziranja urušavanja demokratije u Turskoj ili zatvaranja njenih građana po sumnjivim optužbama. Nazvao je Erdogana da mu čestita na pobjedi na kontroverznom referendumu o ustavim promjenama u aprilu 2017. godine, kojim je stvoren visoko centraliziran predsjednički sistem, i ponovo mu čestitao na reizboru za predsjednika u junu 2018. godine. Izuzetak od Trampovog nereagiranja po pitanjima vladavine prava je slučaj Andrewa Brunsona, koji on i potpredsjednik Mike Pence iznova spominju. Njihovo zalaganje izgleda u velikoj mjeri izazvano protestiranjem evanđelista u republikanskoj bazi, kao i Penceovom kršćanskom vjerom. Zvaničnici Trumpove administracije naglašavaju da rade i na rješavanju slučajeva nepravedno zatvorenih dvojnih državljana i turskih uposlenika konzulata.
U američkom kongresu, sve veće negodovanje protiv Turske dovodi i do glasnijih poziva na kaznene mjere. Neki članovi Kongresa uveli su mjere namijenjene turskoj ekonomiji, najvećoj domaćoj Erdoganovoj slabosti. Ali, oni također prakticiraju strateško strpljenje, pozivajući se na diplomatska rješenja i izigravajući lošeg policajca koristeći ovlaštenja van nadležnosti Trumpove administracije. Na primjer, senatori Jeanne Shaheen i James Paul Lankford su sponzorirali zabrane viza turskim zvaničnicima odgovornim za nezakonito zatvaranje američkih državljana. U martu su senatori ukinuli sankcije kada je administracija zatražila vremena za Tillersonov novi diplomatski napor. 29. juna senatori Shaheen i Lindsey Graham posjetili su Tursku i Erdoganu su direktno izrazili svoje zabrinutosti i naveli posljedice ukoliko se one ne riješe. Dvije sedmice kasnije, kada je Brunson ostao zatvoren nakon zakazanog saslušanja, dvostranačka grupa senatora donijela je zakon kojim se ograničavaju krediti međunarodnih finansijskih institucija Turskoj sve dok ne puste na slobodu američke državljane. Osim toga, zabrinutost oko kupovine S-400 podstakla je uključivanje odredbi u zakon o autorizaciji nacionalne odbrane koje administraciji omogućavaju uklanjanje Turske iz konzorcijuma F-35 i potencijalno blokiranje transfera aviona.
Kada je turska vlada Brunsonu odredila kućni pritvor 25. jula, Washington je smatrao da se s tim zakasnilo. Naredni dan je Odbor za međunarodne odnose Senata usvojio zakon o kreditnim restrikcijama, a Trump i Pence su preko Twittera zatražili sankcije. Isplivale su i ostale kritične tačke. Implementacija mape puta Manbija je još u začetku, a predstoje problematični pregovori o upravljanju i sigurnosnim aranžmanima. Ako Turska kupi S-400, ona bi mogla biti izložena postojećim sankcijama prema Zakonu CAATSA (Zakon o suočavanju s američkim suparnicima kroz sankcije) kojim se zabranjuju transakcije sa ruskim odbrambenim entitetima i mogućem uklanjanju iz programa F-35. Neminovne mjere ministarstva finansija mogu dodatno štetiti tursku ekonomiju. Na primjer, ministarstvo može odlučiti da kazni državnu banku Halkbank zbog prevare i zavjere da prekrši sankcije u vezi s Iranom iz Obaminog mandata i nametne nove sankcije zemljama koje ne obustave uvoz iranske nafte (što Turskoj teško pada s obzirom na nedostatak alternativnih dobavljača).
Erdoganova slaba ruka
Šta će biti dalje s bilateralnim odnosima? Ako Washington ne uspije ostvariti sporazum sa Ankarom o političkim zatvorenicima, osjećat će se primoranim zauzeti oštriji stav. Istovremeno, turska strateška pozicija, članstvo u NATO-u i centralna pozicija u nekoliko regionalnih ciljeva SAD-a čine ovaj odnos vrijednim čuvanja. Dok se Rusija i drugi američki suparnici koriste raskolom Turske i SAD-a, ipak u interesu Sjedinjenih Država nije da se okrenu od svog problematičnog saveznika. Svaka politička reakcija na trenutnu diplomatsku krizu treba voditi računa da na prvo mjesto stavi dugoročni potencijal odnosa.
Sjedinjene Države mogu nešto naučiti od Nijemaca; Njemačka je zadnjih godina prošla kroz slične napete odnose sa Turskom. Erdogan je optužio njemačke vlasti za “nacističke prakse” nakon što su turskim ministrima zabranili održavanje mitinga za glasače iz dijaspore u sklopu kampanje prije referenduma. Turska vlada odbila je dozvoliti delegaciji Bundestaga da posjeti vojnike u turskoj avio- bazi. Također je uhapsila nekoliko njemačkih državljana po neosnovanim optužbama. Berlin je odgovorio implementacijom politike koja ima ekonomske posljedice u isto vrijeme čuvajući komunikacijsku vezu s Ankarom – strategija koja se do sada pokazala uspješnom. Ažurirala je i svoje savjete o putovanju kako bi upozorila njemačke državljane na rizik od neosnovanog pritvaranja i njenog ograničenog kapaciteta pomoći; najavila je pregled njemačkih državnih garancija za finansiranje izvoza u Tursku i kazala da više ne može garantirati njemački korporativni izvoz; povukla je i svoju podršku kratkoročnoj nadogradnji carinske unije EU-Turska. Nakon oslobađanja njemačkih političkih zatvorenika u Turskoj početkom ove godine (uključujući i novinarku Deniz Yucel) i nedavne odluke o ukidanju vanrednog stanja, Berlin je objavio ukidanje sankcija i ublažavanje savjeta za putovanje.
Rusija je također ostvarila rezultate u svojim odnosima s Turskom koristeći ekonomske mjere. Nakon što je turska vojska srušila ruski avion koji je u novembru 2015. ušao u nedozvoljen zračni prostor, Moskva je izdala sankcije i ograničenja za putovanja, koja su na kraju dovela do Erdoganovog izvinjenja naredno ljeto. Turska ekonomija je još ranjivija od vanjskih šokova sada nego tada, čime su Sjedinjene Države dobile važnu prednost. Početkom jula, inflacija je dostigla 15 posto, najviša u skoro 15 godina. Turska lira je izgubila trećinu svoje vrijednosti u odnosu na dolar od početka vanrednog stanja u julu 2016. godine i pala je za 20 posto od početka ove godine. Vanjskopolitički događaji su uzrokovali dodatne nestabilnosti. Tursku ekonomiju održava jeftin kredit, što povećava potrošnju i državno trošenje. Mnoge velike holding kompanije na granici su bankrota. Tu su i strukturne slabosti, uključujući deficit tekućih računa, vanjski dug i rastuću nezaposlenost (u prosjeku 11 posto, uz nezaposlenost mladih od 25 posto). Nepredvidljivo političko okruženje, uključujući urušavanje vladavine prava i ograničenu nezavisnost sudstva – uplašili su investitore. Novom kabinetu predsjednika, koji nagrađuje odanost nad znanjem u nastojanju da centralizira vlast, nedostaje finansijska ekspertiza, što dokazuje i Erdoganovo imenovanje svog zeta na poziciju ministra finansija.
S obzirom na ozbiljne ekonomske izazove Turske, Erdogan je precijenio svoju moć sa Sjedinjenim Državama. Premještanje Brunsona u kućni pritvor, polumjera naizgled namijenjena umiriti SAD, bez uznemiravanja vlastite baze, bio je Erdoganov pokušaj da povinuje Washington. Trumpovi tvitovi kojima prijeti sankcijama signaliziraju njegovu namjeru da se na svoju odgovornost, uz podršku Kongresa, odluči za jake mjere. I Trumpova administracija i Kongres su istrošili svoje strateško strpljenje; sad su odlučni promijeniti pristup i preduzeti korake koji bi nanijeli ekonomski bol NATO-ovom savezniku od 66 godina. Još uvijek ima vremena za diplomatsko rješenje ako se obje strane okrenu mirnim pregovorima, a ne žustroj retorici. Ako to ne bude slučaj, postoji stvarni rizik od pokidanih odnosa, koji bi mogao imati razarajući efekat na tursku ekonomiju, komplicirati nastojanja SAD-a da ostvari svoje ciljeve u regionu i ohrabriti one koji ne žele vidjeti da se Turska okreće Zapadu.
(TBT, FA, Prevela Jasmina S. Drljević)