Izrael je ove sedmice oborio sirijski borbeni avion – prvi put od 2014. godine. To ne znači nužno da će ove dvije zemlje ući u rat. Izraelci nisu zainteresirani za sukob uz granicu sa Sirijom – dovoljne su im tenzije u pojasu Gaze. Što se tiče sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, on tek treba raskrstiti s pobunjenicima s kojima se bori već sedam godina. Savršeno dobro zna da njegove snage nisu snažne kao izraelske, a američka medijska kompanija U.S. News & World Report rangirala je Izrael kao osmu najmoćniju zemlju, odmah iza Francuske i Japana.
Sirijski avion koji je Izrael oborio – Suhoi Su-22 ili Su-24, kako navodi izraelska vojska – bila je izvozna verzija Su-17-ke iz 1970-ih. Nije bio dovoljno moćan protiv izraelskih projektila tipa Patriot. I to se desilo dan nakon što je zemlja prvi put upotrijebila svoj tehnološki najnapredniji protivraketni sistem Davidova praćka u svrhu odbrane od raketa iz Sirije. (Rakete su podešene na samouništavanje kada postane jasno da će sirijske rakete završiti na sirijskom tlu.) Izraelci su možda poslali poruku Assadu da mu je najbolje vratiti se na sporazum o povlačenju iz 1974. godine, koji je ispregovarao tadašnji američki državni sekretar Henry Kissinger između Izraela i Basharovog oca, lukavog Hafeza al-Assada. Assad stariji nikad nije prekršio taj sporazum, a godinama nije ni njegov sin. Uprkos žestokoj retorici iz Damaska, na granici je ostalo tiho.
Izrael je manje zabrinut oko Assada nego oko Iranaca, koji su sa Rusima i Hezbollahom odgovorni za čistu pobjedu sirijskog lidera nad pobunjenicima. Traženo je i od Moskve da izgura Irance iz Sirije. U međuvremenu, Izrael koordinira svoje operacije sa Rusima. Prije nego što je srušila avion koji je poletio iz vojne baze Tiyas u Siriji ka izraelskom vazdušnom prostoru, vlada izraelskog premijera Benjamina Netanyahua prvo je provjerila sa Moskvom da je avion sirijski, a ne ruski.
Netanyahu, koji je čest gost u Moskvi, vrši pritisak na ruskog predsjednika Vladimira Putina da otjera Irance iz Sirije. Kao odgovor, Sergei Lavrov, dugogodišnji ministar vanjskih poslova Rusije, ponudio je da Irance drži na udaljenosti od nepunih 100 km od sirijsko-izraelske granice, ali je Netanyahu odbacio ponudu kao neadekvatnu. Nema sumnje da će Jeruzalem i Moskva doći do neke vrste razumijevanja; sasvim je drugo pitanje da li će Iran surađivati.
Važno je napomenuti da SAD-u nisu toliko bitni napori Izraela da otjera Irance iz Sirije. Jeruzalem, kao i ostatak regiona, priznaje da je barem za sada Moskva arbitar na Bliskom istoku. S druge strane, izraelska upotreba Davidove praćke naglašava važnost njegovih kontinuiranih odnosa sa Sjedinjenim Državama. Sistem je razvijen zahvaljujući američkim sredstvima i možda ne bi ni postojao bez te podrške.
Sve dok potrebe za odbranu Izraela ovise o američkim sredstva – i tek je prva godina desetogodišnjeg sporazuma o pomoći vrijednog 38 milijardi dolara sklopljenog pred kraj Obamine administracije – Washington će i dalje imati veliki utjecaj na politiku Izraela. Ali jasna odlučnost Trumpove administracije da izađe iz Sirije, a možda i iz Iraka i drugdje iz regiona, prisiljava Izraelce, kao i njihove arapske susjede, da pridaju mnogo veću težinu ruskim interesima nego ikada ranije.
Stoga lekcija obaranja aviona nije da je sirijsko-izraelski rat neizbježan, nego da Rusija, a ne Sjedinjene Države, ima ključ za mir duž granice Golanske visoravni.
Samo Rusija može pritisnuti Assada da se pridržava sporazuma iz 1974. godine. Samo Rusija ima izglede da pridobije Teheran na pristanak povlačenja svojih snaga dovoljno daleko od Golanske visoravni kako bi ugodio Jeruzalemu.
Sjedinjene Države su i dalje primarni isporučilac oružja Izraelu i njegova vojna banka. Ali više ne mogu oživjeti stepen utjecaja koji je omogućio Kissingeru da pregovara o sporazumu koji je trajao skoro četiri decenije.
Ispravka, 26. juli 2018: Izrael je sirijski borbeni avion srušio dvama projektilima tipa Patriot. U ranijoj verziji ovog članka pogrešno je navedeno da je Izrael srušio avion koristeći protivraketni sistem Davidova praćka.
(TBT, FP, Prevela Jasmina S. Drljević)