Piše: Khaled Abou Al Fadl, thebosniatimes.ba
Ovo što se događa islamskom učenjaku Tariqu Ramadanu rođenom u Švicarskoj je nečuveno i naprosto sramotno. Ne mogu više šutjeti pred ovom grotesknom travestijom pravde.
Otkako su protiv njega podnesene optužbe za silovanje u Francuskoj, Ramadanov slučaj su obilježila proceduralne neregularnosti. Zapravo, loš tretman Ramadana na francuskim sudovima i njegovo doslovno javno linčovanje u francuskim medijima bilo je nevjerovatno nefer.
Alain Gabon, docent koji predaje francuski na Virginiji Wesleyani, i drugi su već detaljno zabilježili krivično gonjenje i zlostavljanje francuskih vlasti u ovom slučaju i više od stotinu istaknutih akademika i učenjaka potpisalo je izjavu kojom zahtijevaju fer tretman i redovni zakonski postupak za Ramadana.
Linčovanje istaknutog muslimanskog učenjaka
Zašto, dakle ja pišem? Pišem prvo zato što sam kao musliman, ljut zbog sramotne šutnje muslimanskih organizacija i lidera pred neporecivim linčovanjem istaknutog muslimanskog učenjake. Iste organizacije, koje su se nekada okoristile Ramadanovom slavom i koje su se hvalile njegovim prisustvom na konferencijama i simpozijima, sada su njega i njegovu porodicu napustile i ostavile sa njihovom mukom.
Pišem zato što me duboko pogađa ismijavanje pretpostavljanja nevinosti, i zato što postoje dovoljni dokazi da Ramadana ne tretiraju kao osumnjičenog za silovanje, već je on politički zatvorenik kojeg progone njegovi zakleti ideološki neprijatelji.
Budući da sam proučio čitav niz krivičnih slučajeva podnesenih protiv osumnjičenih silovatelja u Francuskoj, nema sumnje da način na koji tretiraju Ramadana nije opravdan optužbama, navodima ili istražnim postupkom u ovom slučaju.
Evo djelimičnih iregularnosti i problema u ovom slučaju:
-Tariq Ramadan je u preventivnom pritvoru od februara ove godine. Nije postavljen datum suđenja, i nije sigurno da li će uopšte biti suđenja.
-Ramadana tretiraju kao da je osumnjičeni za terorizam. Smješten je u samicu; pristup porodici, advokatima i fajlovima koji pripadaju njegovom slučaju su snažno ograničeni; zabranjene su mu privilegije pošte i pravo na privatnost.
-Šokantno je da je Ramadan mjesecima bio u pritvoru prije nego što mu je dozvoljeno da govori ili da bilo kakve dokaze korisne odbrani u svoje ime. Petog juna konačno mu je dozvoljeno da svjedoči i ponudi pobijajuće dokaze. Pravno govoreći, po uslovima svog pritvaranja, Ramadan je postavljen u nepovoljne okolnosti, gdje je njegova sposobnost da se brani protiv optužbi ozbiljno ograničena. Problem sa nametnutim restrikcijama nije samo psihološki već ograničava sposobnost optuženog da provede istraživanje, da se dogovara sa advokatom i pokrene energičnu odbranu protiv optužbi. Zamislite da pokušavate organizovati odbranu protiv ozbiljnih optužbi kada ste zatvoreni u samici 23 sata dnevno, kada su vam dozvoljena samo kratka savjetovanja van ćelije, zabranjen pristup biblioteci ili računaru, zabranjen pristup većini pošte, zabranjeno pisanje i čitanje materijala i zabranjen pristup svom fajlu.
-Dodajte tome da Ramadan boluje od multiple skleroze i nije pretjerivanje reći da su uslovi njegovog zatvora mučilački. Oni su zapravo doveli do ozbiljnog pogoršanja njegovog zdravlja, i mogu čak dovesti do njegove smrti. Uprkos medicinskoj dokumentaciji, francuski sud je odbio da ga smjesti u bolnicu i da mu pruži adekvatan medicinski tretman.
-Duboko me muči način na koji je ovaj slučaj suđen na sudu javnog mnijenja. Optuživači se pojavljuju širom francuskih medija ponavljajući svoju priču, dok Ramadan, koji je u pritvoru, nije u stanju odgovoriti. Francuski sud je mogao izdati naredbu šutnje, i zabraniti optuživačima da se pojavljuju u medijima i omogućiti da se ovaj slučaj vodi daleko od očiju stvarnosti. Suštinski je nepravedno kada jedna strana može monopolizirati pažnju medija dok druga može odgovoriti iza zatvorenih vrata na sudskom saslušanju.
Sud nije ponudio uvjerljiva opravdanja za sve restrikcije
Pretpostavka nevinosti znači da moramo pretpostaviti da je osoba nevina dok se ne dokaže suprotno. To znači da okrivljeni ne nosi teret dokazivanja svoje nevinosti. Tužitelji, ko god oni bili, nose teret dokazivanja krivice. Za Ramadana, kao i za bilo kojeg drugog optuženog na svijetu, mora se pretpostaviti da je nevin. Drugim riječima, on nije silovatelj, dok se drugačije ne dokaže.
Ali Ramadana ne tretiraju tako. Njegov slučaj tretiraju kao da se radi o slučaju povezanom s terorizmom, gdje su prava osumnjičenog na pripadajući proces ozbiljno narušena zbog interesa nacionalne sigurnosti.
Ramadan se suočava sa optužbama za navodni seksualni napad, a ne terorizam. Sud nije ponudio uvjerljiva opravdanja za sve restrikcije postavljene njemu u zatvoru ili što ga ne tretiraju kao druge optužene suočene sa sličnim optužbama, koji su pušteni u nekom nadzornom kapacitetu do datuma suđenja.
Nedavno je francuska vlada uhapsila bijelu nacionalističku grupu nazvanu Akcija operacionih snaga (AFO) osumnjičenu da planira napad i ubistva muslimana u Francuskoj. Neki od članova su odmah pušteni uz nadzor i niko od optuženih članova AFO-a nije pretrpio ništa ni slično onome što se desilo Ramadanu.
Od sada, Ramadan ostaje zarobljen u samici i dalje ga tretiraju kao što bi osumnjičeni za terorizam bio tretiran u Francuskoj.
Dopustite mi da ovo jasno kažem: problem s ovim slučajem je diskriminacija – Tarika Ramadana ne tretiraju kao nijednog sličnog optuženog suočenog sa istim optužbama.
Trn u oku
Francuska država je iskoristila priliku da krene u potjeru za muslimanskim javnim intelektualcem koji im je trn u oku. Problem je u tome, što je kao i zabrana za muslimane koju je nedavno podržao američki Vrhovni sud, postoje dovoljni dokazi o antimuslimanskom sentimentu koje francuski sud ignoriše jer mu tako odgovara.
Sa svakim danom afera Tarik Ramadan izgleda kao ubistvo političke ličnosti. Prisiljen sam pitati se šta će biti potrebno da se probude muslimani i uvide činjenicu da je ovo što se dešava Ramadanu simptomatično za ukupno obespravljivanje i političku popustljivost muslimana širom Evrope.
Moram reći da se ne mogu oduprijeti crnoj misli da ljudi koji ne prepoznaju koliko je značajno pojuriti upomoć najsvjetlijim i najbritkijim kada se prema njima postupa nepošteno i kada im se uskrajuće osnovna prava, da će teško zadobiti poštovanje drugih.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
(TBT, Al Jazeera)
