Od 1900. prosječan životni vijek širom svijeta se udvostručio, zahvaljujući boljoj zdravstvenoj zaštiti, sanitarnim uslovima i dostupnosti hrane. Ali nova studija dugovječnih Italijana pokazuje da još nismo stigli do gornje granice ljudske dugovječnosti.
„Ako postoji neka fiksna biološka granica, mi još nismo blizu nje“, rekla je Elisabetta Barbi, čije je istraživanje objavljeno u junu u žurnalu Science.
Trenutni rekord je postavljen prije 21 godinu kada je Francuskinja Jeanne Calment umrla sa 122 godine.
Tim naučnika sa Albert Einstein medicinskog koledža iz New Yorka je 2016. tvrdio da je gospođa Calment još neobičnija nego što se činilo. Oni su tvrdili da su ljudi dostigli fiksni životni vijek čiji je maksimum oko 115 godina.
Jedan broj kritičara obrušio se na to istraživanje. „Podaci su bili loše predstavljeni a statistika prepuna grešaka“, rekao je Siegfried Hekimi, biolog na McGill univerzitetu.
Dugo je poznato da je stopa smrtnosti visoka u djetinjstvu i onda opada u prvim godinama života. Potom se ponovo penje kod ljudi u tridesetim i vrhunac dostiže među populacijom u sedamdesetim i osamdesetim.
Ako bi stopa smrtnosti eksponencijalno rasla u ekstremno poznim godinama, onda bi ljudski život mogao da traje koliko je procijenio tim sa Einsteina.
Ali to nije ono što su dr Barbi i njene kolege otkrili. Među ekstremno starim Italijanima, stopa smrtnosti prestaje sa rastom – krivulja na vrhuncu postaje ravna. Stručnjaci su također otkrili da je stopa smrtnosti kod ljudi koji dožive 105. godinu nešto niža.
Brandon Milholland, koautor studije koja je došla do zaključka da ljudski vijek ima kraj, doveo je u pitanje novu studiju. Istraživanje, navodi, ograničeno je na sedam godina proučavanja životnog vijeka u jednoj zemlji.
Dr Milholland je također doveo u pitanje i kako je tim analizirao dobijene podatke. Oni su istraživali dvije mogućnosti: da je stopa smrtnosti nastavila eksponencijalni rast ili da je na vrhuncu postala ravna linija. Istina bi mogla da bude negdje između, rekao je on.
Dr. Hekimi, sa druge strane, hvali studiju i smatra da su njeni zaključci „veoma interesantni i iznenađujući“.
Novo istraživanje ne objašnjava zašto stopa smrtnosti stagnira među najstarijima. Jedna mogućnost je a neki ljudi imaju gene zbog kojih su krhkiji od drugih. Krhkiji umiru prije onih otpornijih.
Ravna stopa smrtnosti ne znači da će stogodišnjaci živjeti duže. Nova studija pokazuje da oni imaju više šansi da umru od onih u devedesetim.
Doba Jeanne Calment se neće lako dostići, kaže Tom Kirkwood, dekan saradnik za starenje u Newcastle univerzitetu u Engleskoj, koji nije učestvovao u novoj studiji.
„Što se ljestvica više podiže sa svakim oborenim rekordom, teže je dostići je“, rekao je on.
(TBT, NYT)