Ako ste se ikada pitali da li naziv apstraktnog djela – na primjer „Plavo br 2“ – utječe na vaš doživljaj istog, onda će vas interesirati nova studija Univerziteta Pittsburgh. Stručnjaci odatle su otkrili da ljudi više vole djela sa jasnim nazivima poput „Krive linije“ ili „Tačke boje“ od figurativnih imena poput „Plesa leda“ ili „Sabotaže“.
Druga studija koju su prošlog mheseca objavili psiholozi sa Bostonskog koledža otkrila je da je veliki razlog zašto ljudi više cijene umjetnikov rad od identične kopije taj što vjeruju da je neka esencija umjetnika ostala u originalu.
„Filozofi su se bavili pitanjima umjetnosti vjekovima, a ona zbunjuju i laike“, navela je autorica studije Ellen Wiener. „Sada su se psiholozi počeli baviti ovim pitanjima“.
Misterija estetskog odgovora je postala plodno tlo za naučna istraživanja.
Gotovo dvadesetak istraživačkih laboratorija širom Sjedinjenih Država proučava estetiku – ne samo u domenu vizuelnih umjetnosti, već i muzike, književnosti i performansa.
Većina istraživanja se svodi na napore da se riješe dvije višegodišnje enigme: Šta je umjetnost i zašto nam se dopada ono što nam se dopada?
„To je uzbudljivo polje jer smo počeli da razumijemo kako da najbolje iskoristimo naučne alatke da bi izmjerili stvari koje nismo smatrali mjerljivim“, rekla je Talia Goldstein urednica Psihologije estetike, kreativnosti i umjetnosti.
U junu, istraživači sa Univerziteta London, uhvatili su se u koštac sa zagonetkom zvanom umjetnost koju prave mašine. Otkrili su da ljudi sa prijezirom gledaju na slike za koje znaju da su vještački napravljene i da pozitivno reagiraju na djela koja vide da je napravio robot sa rukom.
Stručnaci su zaključili da uključivanje humanoidnog robota u proces pravljenja umjetnosti „može da predstavlja posljednju granicu istinskog prihvatanja“ djela koja je stvorila vještačka ineligencija.
Druge studije su se bavile medicinskom i edukativnom primjenom.
Nacionalna fondacija za umjetnost pomaže u finansiranju istraživanja potencijalnih terapeutskih prednosti umjetnosti „u liječenju bolesti ili poremećaja ili poboljšavanju simptoma hroničnih bolesti, poremećaja ili zdravstvenih stanja“.
Organizacija također radi sa Ministarstvom odbrane SAD-a na studiji kako bi utvrdili da ukrašavanje praznih maski od strane vojnika može da pomogne u dijagnostificiranju i liječenju posttraumatskog stresnog poremećaja. Preliminarni rezultati su pokazali da maske pokazuju psihološko stanje vojnika i veterana koji inače neradno prijavljuju simptome.
Tim Wienerove je svoju studiju objavio u junu. Istraživanje je bilo usmjereno na istraživanje kako ljudi mijenjaju mišljenje o umjetničkim predmetima koje su doskora cijenili kada otkriju da te predmete nije stvorio umjetnik.
Studija je bila izgrađena oko eksperimenta sa identičnim slikama istog umjetničkog djela rame uz rame. Nekim ispitanicima je rečeno da je predstavu lijevo napravio umjetnik a da je desno rad njegovog asistenta.
Posmatrači su više cijenili djelo za koje su smatrali da ga je uradio umjetnik.
Njihov zaključak: „Volimo gledati originalna djela za koja znamo da ih je uradio umjetnik jer vjerujemo da na taj način komuniciramo sa umjetnikovim umom, dušom, srcem i esencijom“.
Ideja testiranja umjetnosti izazvala je i skepsu. U članku iz 2017. Alexis Makin, psiholog sa Univerziteta Liverpool sumnja u efikasnost odgovora ispitanika na umjetnost u kliničkom okruženju.
„Bukvalno je nemoguće izazvati intenzivne emocije u laboratoriji gdje se testovi ponavljaju u stroogo kontroliranim uvjetima jer su estetske emocije previše nestalne“, napisao je on. „Mi smo poput naučnika koji bi voljeli izmjeriti redak vrtlog u haotičnom sistemu, ali se on ne može pouzdano stvoriti u vještačkom bazenu“.
Wiener kaže da je i ranije čula ovakve kritike i da ih je odbacila.
„Ako je psihologija studija ljudskog ponašanja, kako možemo izostaviti nešto tako fundamentalno ljudsko kao što je umjetnost“, pita ona.
(TBT, NYT)