Na uglu kauča prostrane sobe, očekuje nas žena obučena u svijetlu odjeću. Crveni hidžab koji pokriva njenu kosu reflektira se na zastakljeni ormarić, a unutar njega se nalazi uramljena fotografija njenog prvog sina koja ima počasno mjesto među porodičnim nasljednicima i dragocjenostima. Na slici nasmijana, bradata figura nosi vojnu jaknu.
Skoro sedamnaest godina poslije 11. septembra, Guardian je objavio razgovor sa članovima porodice ozloglašenog teroriste i lidera Al Kaide Osame bin Ladena, koji su i dalje utjecajni u Saudijskoj Arabiji i koji pokušavaju pobjeći od naslijeđa koje im je ostavio.
Večera, saudijski meze i kolač od limuna postavljeni su na velikom drvenom stolu, opisuje novinar Guardiana.
Alija Ghanem je majka Osame bin Ladena i sva pažnja usmjerena je ka njoj u toj sobi. Na stolicama sjede njena dva preživjela sina, Ahmed i Hasan, kao i njen drugi suprug Mohamed al-Atas, čovjek koji je podigao trojicu braće. Svi u porodici imaju svoju priču o čovjeku povezanim sa rastom globalnog terorizma.
Ali njegova majka, Ghanem, govori o još uvijek voljenom sinu, koji je, nekako, skrenuo s puta.
“Moj život je bio veoma težak, jer je on bio daleko od mene”, rekla je ona. “Bio je veoma dobar dečko i toliko me volio.”
Sada, sa svojih sedamdesetak godina, i promjenljivog zdravlja, Ghanem pokazuje na Al-Atasa – čvrstog, prikladno odjevenog čovjeka, kao i na njihova dva sina odjevena u besprijekorno ispeglanu tradicionalnu mušku odjeću koja se nosi širom Arabpskog poluostrva.
“Sa Osamom sam bio od njegove treće godine. Bio je dobar, i ja sam bio dobar prema njemu.”
Porodica se smjestila u uglu vile koju sada dijele u Džedi, gradu u Saudijskoj Arabiji, odakle potiču generacije Bin Ladenovih. Porodica Osame bin Ladena jedna je od najbogatijih porodica: njihova dinastička građevinska imperija izgradila je većinu moderne Saudijske Arabije i duboko je utkana u establišment ove zemlje. Bin Ladenovi su najpoznatiji stanovnici susjedstva.
Ambiciozni tridesetdvogodišnji prestolonasljednik Muhamed bin Salman, koji predovodi novu vlast u Saudijskoj Arabiji, pristao je na zahtjev novinara Guardiana da razgovara sa porodicom Osame bin Ladena (kao jedna od najutjecajnih porodica u zemlji, njihovo kretanje i angažman ostaju strogo nadgledani). Naslijeđe Osame bin Ladena nanijelo je ozbiljne probleme ovoj kraljevini kao i njegovoj porodici, a visoki zvaničnici vjeruju da, dozvoljavajući porodici Bin Ladenu da ispriča svoju priču, mogu pokazati da je on svojevoljno – a ne kao agent – bio odgovoran za 11. septembar.
Kritičari Saudijske Arabije već dugo tvrde da je Osama imao državnu podršku u tome, a porodice žrtava (do sada neuspješno) pokretale su pravne radnje protiv Saudijske Arabije.
Iznenađujuće je, primjećuje novinar Guardiana, da je porodica Osame bin Ladena bila oprezna u počecima pregovora za intervju. Nisu bili sigurno da li će otvaranje starih rana biti katarzično ili štetno. Ali nakon nekoliko dana pregovora, bili su voljni razgovarati. Novinar i porodica, sreli su se početkom vrelog junskog dana, a sobi u kojoj su razgovarali sjedio je i posmatrač iz vlade, mada nije pokušavao utjecati na razgovor. Pridružio im se i prevodilac.
Godinama, Ghanem je odbijala govoriti o Osami.
Ghanem se sjeća svog prvijenca kao stidljivog dječaka koji je imao akademske kapacitete. Postao je snažan, pobožan, još tokom svojih dvadesetih godina, dok je studirao ekonomiju, na Univerzitetu Kralj Abdulah u Džedi, gdje se radikalizirao.
“Ljudi na fakultetu su ga promijenili”, kaže Ghanem. “Postao je drugačiji čovjek”, rekla je ona.
Jedan od ljudi koje je tamo upoznao bio je Abdual Azam, član Muslimanskog bratstva, koji je kasnije protjeran iz Saudijske Arabije i postao duhovni savjetnik Osame.
“Bio je veoma dobro dijete dok nije upoznao neke ljude koji su mu prilično isprali mozak u njegovim ranim dvadesetim godinama. To možete da nazovete kultom. Dobijali su novac za to što rade. Uvijek sam mu govorila da se drži dalje od njih, i nikad mi ne bi priznao šta radi, jer me je toliko volio”, kaže Ghanem.
Osmadesetih godina, Osama je otputovao u Afganistan, da se bori protiv sovjetske okupacije.
“Svako ko ga je sreo u ranim godinama, poštovao ga je”, kaže Hasan. “Na početku smo bili vrlo ponosni na njega. Čak i saudijska vlada ga je tretirala kao veoma plemenitog. A onda je došao mudžahid Osama.”
Veoma sam ponosan na njega kao na starijeg brata”, nastavio je on. “Naučio me je mnogo čemu. Ali mislim da nisam ponosan na njega kao na čovjeka. Postao je globalno poznat, ni zbog čega”, rekao je Hasan.
Ghanem pažljivo sluša, i postaje raspoloženija kada se razgovor vodi o Osaminim formativnim godinama.
“Išao je pravim putem. Vrlo dobar u školi. Stvarno je volio da uči”, rekla je Ghanem, a na pitanje da li je ikada sumnjala u to da može da postane džihadista, odgovorila je: “Nikada mi to nije palo na pamet. Bili smo izuzetno uznemireni. Nisam htjela da se ovako nešto dogodi. Zašto bi tako sve upropastio?”
Porodica navodi da je posljednji put vidjela Osamu u Afganistanu 1999. godine, kada su ga dva puta posjetili u njegovoj bazi izvan Kandahara. “To je bilo mjesto u blizini aerodroma koje su zarobili od Rusa”, rekla je Ghanem. “Bio je sretan što nas je primio. Pokazivao nas je svima, dok smo bili tamo. Imali smo gozbu, i pozvao je sve.”
Ghanem počinje da se opušta i govori o svom djetinjstvu u priobalnom sirijskom gradu Latakija, gdje je odrastala u porodici koja je bila dio šiitskog islama. Sirijske kuhinje su bolje od saudijskih, a i vrijeme na Mediteranu, topli, ljetni vazduh, bio je u potpunom kontrastu sa toplotom u Džedi u junu. Ghanem se preselila u Saudijsku Arabiju sredinom pedesetih godina prošlog vijeka, a Osama je rođen u Rijadu 1957. godine. Razvela se od njegovog oca tri godine kasnije i udala se za Al-Atasa, tada administrativnog radnika u Bin Ladenovoj imperiji početkom šezdesetih. Osamin otac je imao 54 djece sa najmanje 11 žena.
Kada Ghanem odlazi da se odmori u obližnjoj sobi, Osamina polubraća nastavljaju razgovor. Važno je, kažu, da je majka jedan od rijetko objektivnih svjedoka. “Prošlo je 17 godina i ona poriče sve u vezi sa Osamom”, kaže Ahmed. “Toliko ga je voljela i odbija da ga okrivi. Umjesto toga, ona krivi one oko sebe. Poznaje samo njegovu dobru stranu, koju smo svi vidjeli. Nikad nije upoznala i tu drugu, džihadističku.”
“Bio sam šokiran, zapanjen”, rekao je on. “To je bio čudan osjećaj. Od početka smo znali da je u pitanju Osama. Od najmlađeg do najstarijeg, svi smo ga se stidjeli. Znali smo da ćemo se suočiti sa strašnim posljedicama. Naša porodica se iz inozemstva vratila u Saudijsku državu.”
Raspitivali su se širom Sirije, Libana, Egipta i Evrope. “U Saudijskoj Arabiji postojala je zabrana putovanja. Pokušali su koliko god mogu da zadrže kontrolu nad porodicom.
Porodica navodi da su svi bili ispitivani od strane vlasti i da su ih neko vrijeme sprečavali da napuste zemlju. Skoro dvije decenije kasnije, Bin Ladenovi se slobodno mogu kretati unutar i van kraljevine.
Formativne godine Osame bin Ladena u Džedi su došle u raltivno bezbrižnoj deceniji sedamdestih, prije Iranske revolucije 1979, koja je imala za cilj da prenese šiitsko učenje u sunitski arapski svijet.
Od tada, saudijski vladari su nametnuli rigidnu interpretaciju sunitskog Islama, onog koji je prakticiran širom Arabijskog poluostrva od 18. vijeka i ere Muhameda ibn Abdul Vahaba. On je 1744. godine napravio pakt sa tadašnjim vladarem Mohamedom bin Saudom, kom je prepustio da vodi državne poslove dok su kruti vjerski lideri definirali nacionalni karakter.
Moderna kraljevina, proklamirana 1932. godine je ostavilo obje strane – religijsku i vladarsku – suviše snažnima da bi se jedna obračunala sa drugom, što je državu i stanovištvo zatvorilo u društvo definirano arhikonzervativnim pogledima na svijet: stroga segregacija muškaraca i žena koji nisu u srodstvu; beskompromisna podjela uloga muškaraca i žena; i neupitna odanost doktrinarnim učenjima.
Mnogi vjeruju da je taj savez direktno doprinio porastu globalnog terorizma. Pogled na svijet Al Kaide – i njenog “nastavka”, Islamske države – su u velikoj mjeri oblikovani vahabitskim propisima, a saudijski vjerski lideri su naširoko optuživani da su ohrabrivali džihadistički pokret koji je narastao devedesetih, sa Osamom bin Ladenom u središtu.
Novo saudijsko vodstvo 2018. želi da podvuče crtu i da predstavi ono što Bin Salman zove “modernim Islamom”. To vidi kao najvažnije za opstanak države u kojoj veliki broj mladih ljudi, skoro četiri decenije, ima veoma malo pristupa zabavi, društvenom životu i individualnim slobodama.
“Novi saudijski vladari vjeruju da tako rigidne norme, nametnute od “klerikalaca”, pothranjuju ekstremiste i njihov osjećaj frustracije. Reforme polako postaju vidljive u raznim aspektima saudijskog društva; najuočljivije je junsko ukidanje zabrane ženama da voze. Bilo je i promjena na tržištu rada i u preopterećenom javnom sektoru”, navodi Guardian.
Saudijska vlada tvrdi da je zaustavila finansiranje vehabijskih institucija izvan Saudijske Arabije, koje su bile podržavane skoro četiri decenije.
Naslijeđe Bin Ladena ostaje jedno od najvećih opterećenja sa društvo.
Za Guardian je pričao i princ Turki al Fejsal, šef saudijske tajne službe 24 godine, od 1977. do septembra 2001. godine (10 dana uoči 11. septembra). Razoogvarali su u njegovoj vili u Džedi. Opisuju ga kao eruditu u srednjim sedamdesetim. Nosi zelene manžetne sa saudijskom zastavom.
“Postojala su dva Osame bin Ladena”, rekao je. “Jedan prije kraja sovjetske okupacije Afganistana, i jedan poslije toga. Preij je bio mudžahid idealista. Nikada nije bio borac. Po sopstvenom priznanju, on se onesvijestio tokom borbe, a kada se probudio, sovjetski napad na njegove pozicije je bio odbijen.”
Kako se Bin Laden prebacio iz Afganistana u Sudan, a njegove veze sa Saudijskom Arabijom se pogoršale, Turki je razgovarao sa njim u ime države.
Sedamnaest godina poslije 11. septembra, porodice 2.976 ubijenih i više od 6.000 ranjenih u New Yorku i Washingtonu odbijaju povjerovati da država koja je izvezla tako arhikonzervativni oblik vjere nema ništa sa posljedicama.
Svakako, Bin Laden je putovao u Afganistan uz znanje i podršku saudijske države, koja se protivila sovjetskoj okupaciji; uz SAD, Saudijsci su naoružavali i podržavali grupe koje su se borile protiv okupacije.
Čini se da porodica nije imala problema da pronađe čovjeka kojeg saudijske i zapadne službe nisu mogle pronaći.
Kada se mladi mudžahid vratio u Džedu, bio je to drugi čovjek, kaže Turki.
“Razvio je politički stav. Želio je da izbaci komuniste i marksiste iz Jemena. Primio sam ga i rekao mu da je bolje da se ne upliće u to. Džamije u Džedi su pratile Afganistanski primjer”, rekao je, misleći na usko definirano čitanje vjere koje su nametnuli Talibani. “Rečeno mu je da prestane”.
“Imao je lice pokeraša”, kaže Turki. “Nikada grimasa, nikada osmijeh. “Neke 1992-93. je bio veliki sastanak u Peševaru koji je organizirala vlada Navaza Šarifa. Pozivali su na mislimansku solidarnost, da prinude lidere islamskog svijeta da se prestanu međusobno hvatati za gušu. Vidio sam ga tamo. Pogledi su nam se sreli, ali nismo razgovarali. Nije se vraćao (u Saudijsku Arabiju). Otišao je u Sudan”, kaže.
Ispričao je i da je Bin Laden u egzilu stalno slao saopćenja u kojima je bio veoma kritičan.
“Porodica je pokušavala da ga odvrati – slali su izaslanike i slično – ali bili su neuspješni. Vjerovatno je osjećao da ga vlada ne doživljava ozbiljno”.
Do 1996, Bin Laden se ponovo vratio u Afganistan. Turki kaže da je otputovao u Kandahar da se sretne sa vođom Talibana, pošto je Saudijska Arabija željela da vrati nazad Bin Ladena. Mula Omar, vođa Talibana, je rekao: “Nisam protivan da ga isporučimo, ali on je bio od pomoći afganistanskom narodu”.
Dvije godine kasnije, septembra 1998, Turki je ponovo išao u Afganistan. Ovog puta su ga glatko odbili.
“Na tom sastanku bio je to drugi čovjek”, rekao je o Omaru. “Rezerviran, obilno se znojio. Umjesto razumnog tona, čuo sam ‘kako možete da progonite čovjeka koji je posvetio život pomaganju muslimanima?'”.
Turki kaže da je upozorio Omara da će to što Bin Laden radi naštetiti narodu Afganistana i da je potom otišao.
Naredne godine je došlo do porodične posjete u Kandaharu, i to poslije jednog od američkih napada na Bin Ladenovo skrovište, što je bio odgovor na napad Al Kaide na američke ambasade u Tanzaniji i Keniji.
Prema zvaničnicima u Rijadu, Londonu i Washingtonu, Bin Laden je već tada bio najtraženiji terorista na svijetu.
“Nema sumnje da je namjerno izabrao saudijske državljane za zavjeru 11. sepetembra”,citira Guardian jednog britanskog obavještajca. “Bio je uvjeren da će to okrenuti zapadne zemlje protiv njegove… zemlje. On je zaista uspio u tome da izazove rat, ali ne onaj koji je očekivao”.
Turki kaže da je mjesecima prije 11. septembra njegova služba znala da se nešto problematično planira, ali nisu znali gdje i kada.
Bin Laden je i dalje popularna ličnost u nekim dijelovima zemlje, slavljen je od onih koji vjeruju da je činio “božiji posao”.
Teško je, međutim, procijeniti koliko je ta podrška duboka.
Članovi njegove bliže porodice su dobile dozvolu da se vrate u zemlju: najmanje dvije Osamine žene (jedna je bila sa njim u Abotabadu kada je ubijen) i njihova djeca danas žive u Džedi.
“Imali smo dobre odnose sa Mohamadom bin Najefom, bivšim princom”, rekao je Osamin polubrat Ahmad. “Dozvolio je ženama i djeci da se vrate”. I dok imaju slobodu kretanja po gradu, nije im dozvoljeno da napuste zemlju.
Tu se u razgovor ponovo uključuje Osamina majka.
“Razgovaram sa njegovim haremom skoro svake sedmice”, kaže. “Žive tu u blizini”.
Osamina polusestra, Fatima al Atas nije bila tu. Ona je novinaru Guardiana mailom, iz svog doma u Parizu, napisala da se protivi da njena majka da intervju, uprkos blagoslovu koji su dali braća i očuh. Njoj se čini da je majka prisiljena da govori.
Ghanem, s druge strane, kako navodi Guardian, ostaje pri tome da je rado pričala i da bi mogla još pričati.
Kako navodi Guardian, možda je sve to posljedica kompliciranog statusa porodice koji stvara takve tenzije među njima.
Kada su upitani o Bin Ladenovom najmlađem sinu, 29-godišnjem Hamzi, za koga se vjeruje da ju Afganistanu – zvanično je okarakteriziran kao terorista, i očigledno je krenuo očevim putem – njegov ujak je odmahnuo glavom.
“Mislili smo da je sve to prošlo”, kaže Hasan. “Ali onda sam čuo od Hamze ‘ja ću osvetiti oca’. Ne želim ponovo prolaziti kroz to. Da je Hamza sada tu, rekao bih mu: ‘Bog te vodi, dva puta razmisli o tome što činiš. Nemoj ići putem svoga oca, ulaziš u užasne dijelove sopstvene duše’.”
(TBT)