Prije nekoliko godina jedan se izraelski pisac zaputio na dugačko putovanje po Zapadnoj obali i Istočnom Jeruzalemu želeći se bez medijskih posrednika osobno uvjeriti kako se živi na tom području i kako razmišljaju ljudi koji svakodnevno proživljavaju palestinsko-izraelski sukob.
Tokom više od godine dana razgovarao je sa svima onima koji “okupirane teritorije” smatraju svojim domom – od radikalnih židovskih naseljenika, preko sekularnih Židova koji već tri generacije žive u naseljima na Zapadnoj obali, pa do aktivista Hamasa i Fataha te palestinskih očeva kojima su ubijeni maloljetni sinovi. Njegovo je ime Nir Baram, a rezultat je njegova “hodočašća”, “osobnog i političkog sazrijevanja”, publicistička knjiga “U zemlji iza planina”, u kojoj je pokušao nepristrano prikazati suprotstavljena stajališta Izraelaca i Palestinaca.
“Jedna od ideja bila je da prikažem maksimalističke zahtjeve obiju strana kako bismo se bolje razumjeli. Izrael treba pokušati razumjeti Palestince, trebamo imati empatije prema palestinskoj katastrofi, trebamo razumjeti palestinsku perspektivu”, kaže Baram objašnjavajući svoje motivacije i stavove kojima sigurno nije priskrbio simpatije šire izraelske javnosti. U regiji u kojoj nije bezopasno plivati protiv opće struje, danas 42-godišnji Baram pokazao je da mu ne nedostaje hrabrosti. No on nije samo hrabar – Nir Baram je i veliki pisac.
Njegovi su romani prevedeni na petnaestak jezika, kritika diljem svijeta ga obožava, a u Izraelu je proglašen nasljednikom Amosa Oza. Pošto je prije dvije godine objavila njegovu uspješnicu “Sjenu svijeta”, zaprešićka nakladnička kuća Fraktura upravo je u prijevodu Laile Šprajc izdala Baramov roman “Dobri ljudi”. Tim je povodom Baram u razgovoru za Express otkrio koje su razlike između Palestinaca i Izraelaca, te mogu li pisci mijenjati svijet.
„Rješenje s ‘dvije države’, izraelskom i palestinskom, nama koji ne živimo u regiji Bliskog istoka izgleda kao očiti temelj za bilo kakvo rješavanje izraelsko-palestinske krize. Koliku podršku uspostava palestinske države s glavnim gradom Istočnim Jeruzalemom ima među Izraelcima? Koliku podršku to rješenje ima među Palestincima? Rekao bih da je glavni uzrok neuspjeha rješenja s ‘dvije države’ u tome što posve zanemaruje realnost. Kao prvo, ni jedan Palestinac ne bi glasno izgovorio da je spreman odreći se svojeg prava na povratak. Kao drugo, ‘Zelena linija’, granica iz 1967., odavno je izbrisana, i zemljopisno i psihološki – mnogi Palestinci i Židovi više je ne smatraju dijelom svojih života. Treće, neka naselja na Zapadnoj obali nije moguće ukinuti jer ih naseljavaju stotine tisuća Izraelaca, među kojima i oni koji nisu radikalni desničari – mnogi su se tamo odselili naprosto zato što je to bio jedini način da si priušte vlastiti dom. Ideja da je moguće prikupiti većinsku potporu Izraelaca za potpuno čišćenje čitavih gradova oduvijek je bila posve iluzorna. Četvrto, ideja o palestinskoj državi ispresjecanoj širokim područjima židovskih naselja naprosto je nerealna fantazija. I peto, značajan postotak i jednog i drugog naroda smatra da čitava zemlja pripada samo njima, a da su oni drugi ništa više nego privremeni gosti bez stvarnih veza s njom. Izborom Donalda Trumpa za američkog predsjednika izraelski jastrebovi dobili su lojalnog saveznika u Bijeloj kući. (…) On nema nikakvu ulogu osim one da svima pokaže da Sjedinjene Američke Države ne mogu biti posrednik u bilo kakvim budućim mirovnim pregovorima jer uvijek zauzimaju izraelsku stranu. To je, naravno, uvijek bilo tako, ali Trump je skinuo sve maske, što bi moglo imati pozitivne posljedice zato što će prisiliti Evropsku uniju da preuzme ulogu posrednika, jer je ona jedina koja to može. Od Urija Avneryja, preko Amosa Oza i Davida Grossmana, do vas, brojni su veliki izraelski pisci aktivno zagovarali kompromis na Bliskom istoku i postizanje mirovnog sporazuma s Palestincima“.
(TBT)