Piše: Igor Yakovenko, thebosniatimes.ba
U radnoj rezidenciji Predsjedničkog dvorca finskog predsjednika u Helsinkiju, 16. jula 2018. sastala su se dva najveća lažova na planeti. Prvo su preko dva sahata lagali jedan drugog, a potom su na zajedničkoj konferenciji za novinare još toliko vremena u duetu lagali i čitav svijet.
Vladimir Putin je profesionalni lažov. Tamo gde je nekada obučavan on je s uspjehom stekao znanja o primjeni bezbrojnih laži i zauvijek usvojio slijedeći princip: laž ili krađa se nipošto ne smiju okončati tvojim priznanjem. Ako te zateknu s rukom u tuđem džepu, reci da si slučajno pomješao džepove; kraće, mislio si da je džep tvoj. U brdu laži koje je na ovoj pres konferenciji Putin s profesionalnom ležernošću izgovorio, bilo je i mnogo onih koje se lahko daju provjeriti. Na primjer, njegova tvrdnja da je kompanija Williama Browdera donirala Demokratskoj partiji SAD 400 miliona dolara. Brauder je odmah opovrgao Putinove tvrdnje rekavši da se on nikada u životu nije bavio doniranjem političkih stranaka i bilo kakvih političkih organizacija ili akcija. Osim Browdera, Putinovu laž je uvjetno rečeno osporilo i Generalno tužilaštvo Ruske Federacije. Njen predstavnik Aleksandar Kurenoj 17. jula je izvestio javnost da je Putin Browderov donorski iznos preuveličao hiljadu puta. „Predsjednik nas je zamolio da ispravimo njegovu slučajnu omašku: ne 400 miliona, već 400 hiljada dolara“, obavjestio je našu i svjetsku javnost predstavnik ruskog tužilaštva. Onda je dopunio: „Ali to je u svakom slučaju ogromna svota novca“.
A za Putina su 400 miliona ili 400 hiljada bilo čega u svakom slučaju samo kopejke. Tim prije ako se radi o tako važnoj stvari kao što je lična osveta. Willijam Browder se uz Njemcova, Litvinjenka i Berezovskog (Bog da im dušu prosti) nalazi na samom vrhu spiska Putinovih ličnih neprijatelja. Jer nije li baš Sergej Magnitski, pravni zastupnik fonda Browder, dokazao krađu od 230 miliona dolara koji su u općem toku slično stečenog novca bili usmjereni u Putinov novčanik, tada uobličen u formu Ralduginovog violončela? I nisu li baš posle ubistva Magnitskog, podmuklo organiziranog od strane Putinovih pomoćnika ukrašenih pravosudnim epoletama, protiv svih njih poimence uvedene oštre sankcije po takozvanom „zakonu Magnitskog“?
U Rusiji su za putinsku laž stvoreni maksimalno podesni i komforni uvjeti. On bez bilo kakvih posljedica može javno izjaviti kako su Bill Gates i George Soros udvoje organizirali uplitanje u američku izbornu kampanju, pa čak i to da je baš taj simpatični par naručio ubistvo Kenedija. U Rusiji nema nijedne političke sile, nijednog jedinog deputata ili bilo kog političara sa statusom, niti ijedne značajnije medijske kuće, dakle nema apsolutno nikoga ko bi se usudio osporiti bilo koju, makar i najidiotskiju Putinovu laž. Isto važi i za ovaj posljednji slučaj. Generalno tužilaštvo Ruske Federacije nas je obavjestilo o slijedećem: „Predsjednik nas je zamolio da ispravimo njegovu slučajnu omašku…“ Da ih nije zamolio i dalje bi mirno sjedili tamo gdje im je mjesto, u „kućici“ smještenoj u dvorištu vlasti i ćutali. A ako bi ih na primjer on sada zamolio da poprave njegov pogrešno naveden iznos naviše, oni bi i ne trepnuvši izjavili da se radi o sumi od 400 milijardi dolara.
Donald Trump nije ništa manji lažov od Putina. Ali u Americi su uslovi za laganje neuporedivo lošiji. U društvu s Putinom, Trump je faktički poništio nalaze svoje sopstvene obaveštajne službe koja mu je par dana prije samita podnijela podroban i obiman izvještaj s dokazima o umješanosti ruskih službi u američke izbore. U prisustvu Putina, njegove riječi o ruskom mješanju u američke predsjedničke izbore zvučale su ovako: „Neki moji službenici, na čelu sa svojim šefom Denom Koutsom, rekli su mi da je po njihovom mišljenju to bila Rusija. Predsjednik Putin je malopije rekao da to nije bila Rusija. Povodom toga ću vam reći da ne vidim nijedan ozbiljan razlog koji bi mi mogao potvrditi da je to zaista bila Rusija“.
Nepunih 24 sata poslije ove izjave, Trump se oprezno osvrnuo oko sebe i utvrdio da u blizini više nema Putina. Shvatio je da se nalazi u SAD, zemlji u kojoj su njegove riječi izgovorene u Helsinkiju dobile razne kritičke ocjene, među kojima je ona s ruiječju „izdaja“ najmekša, pa je odlučio sve objasniti. Pokazalo se da mu je u prisustvu Putina iz pomoćnog glagola „nije“ ispao onaj važan odrečan djelić „ni“. On je o umješanosti Rusije u američke izbore htio kazati „ja ne vidim nijedan ozbiljan razlog koji bi mi mogao potvrditi da to zaista nije bila Rusija“. „U ključnoj rečenici mog obraćanja, ja sam izgovorio „je“ umjesto „nije“ – objasnio je građanima Amerike Trump.
Trump je danas najuticajniji čovjek na planeti i to samo zato što je predsjednik SAD, danas najmoćnije zemlje na svijetu. I svaka njegova riječ ima ogroman značaj. A sada smo saznali i to da kada on nešto govori, svi mi trebamo imati u vidu i okolnosti u kojima on to govori, kao i da obraćamo pažnju na mjesto i vrijeme njegovog izlaganja. Jer ako se kraj njega slučajno nalazi Putin, kod Trumpa će se pojaviti problemi s upotrebom riječi „je“ i „nije“. U prisustvu predsjednika Ruske Federacije ove riječi samostalno mjenjaju svoj oblik, pojavljuju se na nekim sasvim neočekivanim mjestima ili potpuno nestaju.
I dok je Putin lažov profesionalac, Trump je u lažovluku talentirani amater. On jednostavno laže kao što diše. Trump u paru s Putinom veoma uspješno ruši cijeli sistem međunarodnih odnosa. Njih dvojica zajedno vrlo efikasno uništavaju osnovu tog sistema zasnovanog na riječi povjerenje.
(TBT, Ежедневный журнал)
