Veliko pomirenje Eritreje i Etiopije ne bi bilo moguće bez Abija Ahmeda. Ovo je priča o njemu.
Za sebe kažu da su književni klub. Ovi 20-godišnjaci i 30-godišnjaci sastaju se jedne subote u mjesecu kako bi pričali o klasicima.
Ali su danas odlučili da razgovaraju o svojoj zemlji. Glavni lik priče je premijer Abij Ahmed čiji je dolazak na vlast prošlog marta povukao Etiopiju sa ivice političke implozije.
Četrdesetjednogodišnji Abij, jedan od najmlađih afričkih lidera, razmrdao je stvari. Organizirao je sastanke gradskih skupština po cijeloj zemlji, izvinio se zbog ubistva demonstranata i pozvao je na jedinstvo glavnih etničkih grupa u zemlji.
Abij pozdravlja i različita mišljenja – što je gotovo nezamislivo u zemlji gdje su disidenti bili zatvarani. Njegova kancelarija je 22. juna saopćila da više neće blokirati rad 264 web-sitea, bloga i televizijskih stanica, mnogih opozicionih.
“On osjeća naš bol”, rekao je jedan član čitalačkog kluba, univerzitetski predavač Mekonen Mengeša (33). “Zato što je naš savremenik.”
“To je osvježavajuće”, kaže Makda Getačev (31) koja je stručnjak za javnu politiku.
Ne pozdravljaju baš svi promjene. Neko je 23. juna bacio granatu na skupu podrške Abiju u Adis Abebi, ubivši dvoje ljudi.
Etiopija je druga zemlja Afrike po broju stanovnika, poslije Nigerije, sa veoma mladom populacijom čak i prema afričkim standardima. Prosjek godina u ovoj zemlji od sto miliona ljudi je 18.
Zadovoljavanje njihovih zahtjeva, ekonomskih i političkih, bit će Abijev najveći test. Već je povukao neke vješte poteze. Naredio je da se ukine vanredna uprava koja je trebalo da kontrolira demonstracije.
Pomilovao je političkog zarobljenika, britanskog državljanina Andargačeva Tsigea koji je osuđen na smrt zbog svoje uloge u grupi „Ginbot 7“ koju vlada smatra terorističkom organizacijom.
Abijeva vlada tvrdi da će poštovati mirovni sporazum kojim je riješen granični sukob sa susjedom i rivalom Etiopije Eritrejom.
Vlada je također najavila da će prodati udio u dva najveća državna preduzeća, otvorivši tako vrata infuziji keša koji bi mogao riješiti problem nestašice strane valute.
Inflacija u Etiopiji je visoka, viša od 11 procenata. Zemlja duguje stranim kreditorima i valuta je toliko devalvirana da Etiopljani kažu da ponekad ne mogu pronaći osnovne lijekove.
Adis Abeba, glavni grad, na ivici je promjena ali je teško reći kojim pravcem će krenuti.
Populacija je posljednjih godina porasla na više od tri miliona stanovnika i grad liči na gradilište. Poluzavršenih zgrada ima na svakom koraku. Aerodrom se renovira uz pomoć kineskih investitora. Novi metro ide po cijelom gradu, iako zbog nestašica struje grad često po nekoliko sati bude u mraku.
Stare Folksvagenove bube krstare ulicama uz najnovije Tojotine sportske modele. U karaoke baru, Kulio i Rijana su popularni koliko i oromija pop.
Kupovina SIM kartice za mobilni može potrajati satima pošto postoji samo jedan provider u zemlji – Etio Telekom. Kreditne kartice se rijetko primaju u prodavnicama, a ilegalno skidanje filmova je uobičajena stvar i niko zbog toga ne osjeća krivicu jer ne postoji legalan način streamovanja.
Najavljena prodaja udela u dvije najvrijednije kompanije – Etio Telekomu i Etiopian Airlinesu mogla bi da privuče strane investitore, uključujući i Kineze koji njeguju bliske odnose sa vladom Etiopije.
Abij je drugačiji i po porijeklu. On je dijelom Oromo, pripadnik jedne od najvećih etničkih grupa u zemlji koja se često žalila da su marginalizirani.
Bivši oficir, napredovao je u političkoj koaliciji koja se naziva Narodni demokratski revolucionarni front Etiopije i ima monopol na vlast.
Partija u potpunosti kontroliraparlament i pravosudni sistem. Ima i podršku moćne vojske. Građanska i politička prava su ograničena. Zemlju kontrolira vlada.
Abij predstavlja mlađe, reformatorsko krilo partije iako još uvijek nije sproveo sistematske političke ili ekonomske reforme. Nije se izjasnio o pregovorima sa opozicionim grupama. A nije ni uvjerio građane da njihove institucije – policija, pravosuđe, štampa – mogu biti nezavisne.
Makda Getačev, članica književnog kluba, kaže da Abij tek treba organizira dijalog sa opozicijom, kao i da još nije predložio političke reforme koje će dovesti do novih izbora.
“Od njega se mnogo očekuje”, rekla je ona. “Ali na kraju krajeva, on i dalje upravlja zemljom uz pomoć stare partijske strukture.”
(TBT, NYT)