Piše: Manès Weisskircher, thebosniatimes.ba
Ova austrijska vlada je položila zakletvu 18. decembra prošle godine. Sastav nove vlade je privukao pažnju svjetskih medija. Prvo, za kancelara je postavljen 31-ogodišnji Sebastian Kurz, lider konzervativne Austrijske narodne stranke (ÖVP). Drugo, na vlast se vratila radikalno desničarska Slobodarska partija Austrije (FPÖ). Njen dugogodišnji lider Heinz-Christian Strache postao je vicekancelar.
U središte prošlogodišnje izborne kampanje i FPÖ i ÖVP su postavili ograničavanje imigracije i integracije. Stranke ljevice nisu uspjele pronaći adekvatan odgovor – socijaldemokrati (SPÖ) su izgubili kancelarsko mjesto, dok su Zeleni ispali iz parlamenta. ÖVP i FPÖ su postigli koalicioni sporazum koji naglašava liberalne ekonomske politike i mjere za zaustavljanje imigracije. Koalicionim strankama nije trebalo mnogo vremena da pronađu zajednički jezik – što odudara od mnogih skorašnjih primjera formiranja vlada u zemljama zapadne Evrope.
Kritičari su se nadali da će potezi nove vlade ubrzo natjerati glasače da se predomisle. Naročito se očekivalo da će FPÖ loše proći. Kada su poslednji put bili u vladi (2000/3; 2003/5), partija je gubila podršku i konačno se podijelila. Ali sada se čini da su takva očekivanja neosnovana.
Kao što se i očekivalo, obje stranke nastavljaju insistirati na problemima imigracije i integracije. U nekim slučajevima fokus je direktno usmjeren na mjere socijalne zaštite. Na primjer, koalicija se saglasila da smanji minimalna socijalna davanja za lica koja slabo ili uopće ne govore njemački jezik. Također, roditelji koji rade u Austriji uskoro će početi da dobijaju porodičnu novčanu pomoć u iznosu koji zavisi od troškova života u mjestu u kome žive njihova djeca. Mnogim građanima iz istočne Evrope koji rade u Austriji to će značajno smanjiti primanja. Vlada je smanjila i budžet za sprovođenje mjera integracije. Također, ÖVP i FPÖ su odlučile zatvoriti 7 džamija čiji su imami optuženi da su previše bliski „radikalnom“ političkom islamu i najavile zabranu pokrivanja glave za djevojčice u vrtićima i osnovnim školama.
Pored imigracije i integracije, kao veoma važna tema u austrijskoj politici nametnula se ratifikacija CETA, ekonomskog sporazuma sa EU i Kanadom. Iako se FPÖ žestoko protivila sporazumu dok je bila u opoziciji, u novoj vladi je glasala za ratifikaciju. FPÖ bi mogla pokušati izdejstvovati ukidanje zabrane pušenja u restoranima koju je već usvojila prethodna koalicija SPÖ/ÖVP. Vlada je također, bar privremeno obustavila program za dugotrajno nezaposlene starije od 50 godina. Koalicija se također saglasila da se prošire kapaciteti države za sprovođenje onlajn nadzora – iako su nekoliko mjeseci prije posljednjih izbora predstavnici FPÖ poredili slične inicijative sa Mielkeovim ministarstvom za državnu sigurnost, Štazi, u Njemačkoj demokratskoj republici.
FPÖ je sada nadležna za ministarstva koja vrše političku kontrolu nad policijom, vojskom i obavještajnim agencijama. Istrage protiv nekoliko zvaničnika u Saveznoj službi za zaštitu ustava i borbu protiv terorizma izazvale su dosta kontroverzi. Ministar unutrašnjih poslova Herbert Kickl (FPÖ) suspendirao je šefa ove obavještajne agencije koji je bio pod istragom. Međutim, kada je sud ukinuo njegovu suspenziju, on se vratio na posao. Opozicione partije i novinari su optužili FPÖ da pokušava postaviti svoje ljude u ovu agenciju i spriječi obavještajne istrage protiv ekstremne desnice.
Zloglasni „izolirani slučajevi“ unutar FPÖ takođe su punili novinske stupce. Takvi Einzelfälle su redovni rasistički, diskriminatorni ili na drugi način kontroverzni postupci i izjave političara iz FPÖ ili njihova bliska povezanost sa pojedincima i grupama koje se ponašaju na takav način. Na primjer, Udo Landbauer, vodeći kandidat FPÖ na regionalnim izborima u Donjoj Austriji, bio je ključni član bratstva čiji je repertoar pjesama uključivao antisemitske tekstove. Reagujući na taj i mnoge slične slučajeve, vicekancelar Strache je formirao komisiju koja treba da istraži historiju njegove partije. Međutim, partijski veteran Andreas Mölzer je izjavio da je formiranje „komisije prije svega taktički manevar koji treba da skrene pažnju medija“ – pri čemu je on sam jedan od članova komisije.
FPÖ je također nastavila dugotrajnu kampanju protiv austrijskog javnog servisa ORF. Norbert Steger, bivši zamijenik kancelara iz redova FPÖ (1983-1987) i novi šef već postojećeg tijela koje kontrolira ORF, naglašava svoj „obrazovni“ pristup novinarskom esnafu, što uključuje oštre kritike na račun pojedinih novinara uz implikacije mogućeg otkaza. U februaru 2018, sadašnji vicekancelar Strache je na svoju Facebook stranicu postavio sliku TV voditelja Armina Wolfa uz komentar: „Postoji mjesto na kojem laži postaju vijesti. To je ORF“. Strache je dodao i tekst „Satira. J“. Kada je Wolf odlučio da podigne tužbu, Strache je izbrisao poruku, izvinio se i platio obeštećenje koje je novinar donirao Institutu za istraživanje nacističke prošlosti Austrije.
Poslije 6 mjeseci na vlasti, rezultati ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da se nova vlada nalazi u periodu stabilne podrške. Tri najveće austrijske partije trenutno imaju podršku koja odgovara prošlogodišnjim izbornim rezultatima. ÖVP ima prednost od preko 30 posto, dok su SPÖ i FPÖ gotovo izjednačeni u većini ispitivanja sa nešto od manje 30 posto. Pojedinačni političar sa najvećom podrškom javnosti je kancelar Kurz.
Osim toga, ÖVP i FPÖ su relativno dobro prošle u 4 kruga regionalnih izbora održanih poslije decembra 2017. ÖVP je s lahkoćom sačuvala svoja 3 regiona, dok bi FPÖ mogla uvećati udio u sva 4, mada u nekim slučajevima manje nego što su se nadali. Zanimljivo je da je najveći uspeh za SPÖ to što je ojačala svoje pozicije u Koruškoj koja je dugo bila uporište FPÖ-a.
Jedan od razloga popularnosti nove vlade je insistiranje na problemu imigracije – što je danas važna tema u Austriji. Prema podacima Eurobarometra iz novembra 2017, 28 posto Austrijanaca smatra da je imigracija jedno od dva najvažnija pitanja sa kojima se njihova zemlja suočava – što je više nego u periodu od 2005. do maja 2015, prije „izbegličke krize“ u Evropi. Nijedan drugi problem nije dobio više glasova.
Drugi razlog, koji je teže izmjeriti, jeste izostajanje otvorenih sukoba između dvije vladajuće partije – njihovi ključni članovi se uzdržavaju od uzajamnih kritika pred javnošću. To je velika razlika u odnosu na prethodnu „veliku koaliciju“ SPÖ i ÖVP u kojoj su obje strane, a naročito ÖVP, napadale partnersku stranu. ÖVP, uključujući i kancelara Kurza, sada uglavnom šuti o kontroverzama povezanim sa političarima iz FPÖ.
Austrija od 1. jula predsjedava Savjetom Evropske unije. Tokom ovog mandata kancelar Kurz može očekivati još povoljniji tretman u austrijskim visokotiražnim tabloidima koji će ga prikazivati kao čovjeka u samom središtu evropske politike. Također, relativno dug period do narednih domaćih izbora od značaja, zakazanih za 2019 (izbori za Evropski parlament i regionalni izbori u Forarlbergu) ostavlja njegovoj vladi dovoljno prostora za manevriranje.
I neki od političkih protivnika u tome vide dobru priliku, jer očekuju da će dalje rezanje socijalnih davanja i ekonomska liberalizacija potkopati popularnost ÖVP i FPÖ. Ali čak i ako se to dogodi, veliko je pitanje ko će od toga imati koristi. Dezorijentirani socijaldemokrati dosad nisu uspjeli da razviju opozicioni program. Naročito je pogubno to što ne nude alternativna rješenja: u pogledu imigracije i integracije njihovi planovi se ne razlikuju od planova aktuelne vlasti. Također, ne pokazuju ni želju ni sposobnost da dovedu u pitanje monopol vlade na problem imigracije. Njihovi napadi na FPÖ zbog nagle promjene stava u pogledu CETA nisu su se dobro završili – poslije organizacije unutarpartijskog referenduma 2016. godine, vođstvo SPÖ je takođe odlučilo da zanemari volju svojih članova koji su glasali da se sporazum odbije.
Preostale dvije parlamentarne stranke su se svele na sopstvene lidere, koji su potom podnijeli ostavke. U maju je Matthias Strolz, elokventni vođa liberalne stranke NEOS, objavio da se povlači iz politike. Peter Pilz, lider „sopstvene“ eklektične lijeve zelene stranke Liste Pilz, povukao se još prošle godine zbog optužbi za seksualno zlostavljanje. Optužbe nisu stigle do suda, pa se ovog mjeseca Pilz vratio u parlament, ali tek poslije oštrih i veoma javnih unutarpartijskih sukoba oko imenovanja. Austrijske opozicione stranke su u lošem stanju.
Izvan domena partijske politike, Austrija je poznata po relativno nerazvijenoj kulturi protesta. Izuzetak je zabilježen 2000, kada su organizatori takozvanih „demonstracija četvrtkom“ (Donnerstagsdemonstrationen) uspeli da mobiliziraju hiljade demonstranata tokom višesedmičnih protesta protiv prve vlade ÖVP/FPÖ. Ali ovog puta se nije dogodilo ništa slično. Protesti protiv deportacija odbijenih azilanata uglavnom su ograničeni na pojedinačne slučajeve kada lične veze sa nekima od ugroženih pojedinaca pretvaraju građane u aktiviste. Do sada je najviše protivljenja izazvala odluka da se opovrgne opća zabrana pušenja u restoranima. Inicijativa za zabranu je dobila podršku više od pola miliona građana Austrije – a početkom oktobra građani će i zvanično dobiti priliku da potpišu ovu neobavezujuću inicijativu.
Iz Evrope se ne mogu očekivati ozbiljnije kritike. Godine 2000, prva vlada ÖVP/FPÖ se našla na meti oštrih kritika međunarodne zajednice, pa su je druge članice EU čak i „sankcionisale“. Sada se evropski kontekst značajno promijenio. Austrija će na mjestu predsjedavajućeg zamijeniti Bugarsku, još jednu zemlju u kojoj desnica i radikalna desnica vladaju zajedno. Kurz i Strache su već obnarodovali da će najviše pažnje posvetiti „zaštiti“ spoljnih granica EU – što je cilj u kojem će ih podržati najrazlilčitije vlade, poput onih u Njemačkoj, Mađarskoj i Italiji.
Da ne bude zabune, koalicija se suočava i sa potencijalnim opasnostima. Šta će biti ako Kurz uspije privući još veći broj glasača FPÖ? Kurzova strategija fokusiranja na imigraciju i integraciju se zasad isplatila i malo je vjerovatno da će taj element ukloniti iz pobjedničke formule. Kako će ÖVP reagirati ako se FPÖ pokuša okrenuti politikama izvan koalicionog sporazuma? Na primjer, u maju je vicekancelar Strache doveo u pitanje slobodno kretanje ljudi unutar EU – a zanimljivo je da je istovremeno ukazao na problem odliva mozgova iz zemalja istočne Evrope. I šta će biti ako opozicija uspije da se mobilizira protiv vlade? Socijaldemokrati su možda izgubili kancelarsku poziciju prošle godine, ali njihova partija je i dalje znatno jača nego slične partije u većem dijelu zapadne Evrope.
Sljedeći opći izbori u Austriji održavaju se 2022. – to je dovoljno vremena da se pojavi ozbiljan izazivač. Ali i dovoljno vremena da ÖVP i FPÖ sprovedu svoje politike.
/Autor je istraživač u MIDEM-u (Merkatorov forum “Migracije i demokratija”) na tehničkom univerzitetu u Drezdenu, i na institutu Evropskog univerziteta u Firenci. Bavi se komparativnom politikom i političkom sociologijom/
(TBT, LSE, Social Europe)