VIGTAUN, Škotska – Isak Dinsen je imao farmu u Africi. Nedavno sam, makar samo na jedan dan, ja imao knjižaru u Škotskoj.
Nije lako stići do Vigtauna, gradića od 1.000 stanovnika, u udaljenom Damfris i Galovej regionu Škotske. Sa desetak starih knjižara, to je Raj za književnog putnika.
Najbolje od svega, Vigtaun nudi književno iskustvo poput nijednog drugog. U gradu postoji stara knjižara Open book (Otvorena knjiga) sa stanom iznad koja može da se iznajmi na nedjelju dana. Kada se uselite, knjižara je vaša da je vodite kako smatrate da treba. Dobio sam ključeve i kasu i rečeno mi je da mogu da prerasporedim knjige i preuredim knjižaru po svojoj volji.
Knjižaru vodi neprofitna organizacija i toliko je interesantna ljudima da je rezervisana do kraja 2021, najduže što Airbnb prima rezervacije. Poslije tog datuma postoji lista čekanja (iznajmljuje se za 28 funti, oko 37 dolara po noćenju). Uspeo sam da se udenem na jednu noć moleći i cvileći poput psa kome je komad kobasice zaglavljen ispod frižidera.
Otvorio sam prodavnicu u 10 ujutru jednog hladnog i kišovitog ponedjeljka. Prvi zadatak nisam očekivao. Šta napisati na tabli ispred?
Omiljeni citat mi je pao na pamet. Nažvrljao sam „Čitaj kako ti dođe! Čitaj kako ti dođe! – Rendal Džarel“.
Prve mušterije su mi bile par koji je izgledao kao da traži novu metu za pljačku ali su samo progunđali zdrao i krenuli u potragu. Poslije 10 minuta, čovjek je do kase donio dvije knjige u broširanom povezu: romane naučne fantastike Artura Klarka „Vrt Rame“ i „Rama II“.
Moja prva prodaja! Zajedno su koštale 8 funti.
Moja druga mušterija je bila mršava žena zbunjenog izgleda koja se nije potrudila ni da pogleda u mom pravcu kada je ušla. Uzela je ilustrovanu knjigu „Shrubs and Climbers“ i platila je 2 funte.
Poslije toga je nastupilo zatišje. Pijuckao sam kafu i zurio u prozor.
Onda se nešto nevjerovatno dogodilo. Mladi Par Bet Porter i Ben Pliz stigao je sa kćerkicom Moli. Nosili su muzičke instrumente: Bet violončelo, Ben ukulele a Moli igračku ksilofon. Oni su članovi grupe Bookshoop Band i pišu knjige inspirisane knjigama i sviraju ih u knjižarama.
Tokom cijelog dana fini, ekscentrični lokalci su svraćali da se pozdrave. Jedna žena mi je donijela kolač. Druga se raspitivala o mom američkom predsjedniku.
Kupio sam malu hrpu knjiga – zapravo toliku da sam zajedno sa knjigama koje sam kupio na putovanju morao da platim dodatni prtljag na putu kući.
Prije nego što sam zatvorio knjižaru, unio sam oglasnu tablu unutra i zaključao ulazna vrata. Već sam počeo da smišljam kako ću voditi ovo meti 2022. ili 2023. na onoliko dugo koliko mi dozvole.
(TBT, NYT)
