Organizator Sarajevo Film Festivala, umjetnički direktor Mittelfesta, redatelj Haris Pašović za Express govori o islamofobiji, neokonzervativnim pokretima koji haraju regijom…
Pozorišni redatelj Haris Pašović (Sarajevo, 1961.) jedna je od najdojmljivijih pojava u teatru ovih prostora. Ovih je dana u fokusu njegov novi profesionalni uspjeh i izazov – preuzima posao programiranja Mittelfesta, jednog od velikih europskih festivala.
Na pitanje „kakva je slika muslimanske kulture u kontekstu starog (zastarjelog?) zapadnoeuropskog kulturnog kruga? Nesreća migrantskih valova u Europi kao da je nepovratno kontaminirala humani diskurs univerzalnosti u kulturalnim sličnostima/ razlikama? Poput finih teorijskih tragova na papiru… A stereotip kriminalca- emigranta islamske vjeroispovijesti, potencijalnog terorista iz europskog predgrađa, kao bauk kruži građanskim liberalnim svijetom – da ne spominjemo u Hrvatskoj medijskopolitički konstruiran strah od muslimanskih radikala koji se ‘u Bosni regrutiraju’…“, Pašović je odgovrio:
„Izvrsno ste opisali situaciju. Jasno je da je islamistički terorizam veliki problem. Opasnost je realna. Jednako je realna i opasnost da počnemo poistovjećivati cijele narode i civilizacije s ekstremistima. Nije točno da su svi Amerikanci agresivni nacionalisti, nije točno da svi Hrvati podržavaju fašizam, nije točno da su svi Grci lijeni i korumpirani, nije točno da su svi muslimani teroristi… Zapravo u svim ovim slučajevima, glasne i opasne manjine stvaraju površnu sliku o cijelim nacijama i kulturama. Što se Bosne tiče, unatoč četvorogodišnjem genocidu nad bosanskim muslimanima, Bošnjaci nisu ni devedesetih ni danas – postali nasilni. To je važan fenomen kad su u pitanju narodi koji su bili žrtve genocida. Nažalost, to se ne može reći za, recimo, izraelsku politiku prema Palestini. Ipak, barem polovina Židova u Izraelu snažno se protivi takvoj politici i zalaže za mir s Palestinom. (…)Rat je najvažnije iskustvo u mojem životu, a bio bih sretan da ga nisam stekao. Samo užas i ništa više. Kad mislim o tom vremenu, sjećam se djece i odraslih koji su ubijeni, sjećam se svih onih koji su unatoč ratu ostali čovječni i sjećam se odlučnosti da živim kao slobodan čovjek. (…) Peter Brook je, povodom gostovanja mojih predstava u pariškom Bouffe du Nord tijekom opsade Sarajeva, napisao: ‘Ovi umjetnici iz Sarajeva podsjećaju nas da život uvijek ima posljednju riječ’. Sloboda je najvažniji cilj, poanta naše najvažnije borbe. Strah je saveznik, ali njegov karakter je žestok. Strahu ne smijemo pustiti da nas prigrli, jer bi nas mogao udaviti svojim stiskom. Hamlet kaže: ‘Biti spreman, to je sve’, poručio je Pašović.
(TBT)
