Historija je dugo bila pozadina video-igre Assassin's Creed, čija je priča bila fokusirana na neke ključne momente u istoriji – od Trećeg krstaškog pohoda do carske Kine i dalje. Ali kada igrači ove Ubisoftove serije jure iz misije u misiju, kao agenti velikih i malih dešavanja, rijetko kad imaju vremena da uživaju u historiji. Dužnost je uvijek na prvom mjestu.
Do sada.
Poslije prošlogodišnjeg objavljivanja igre Assassin's Creed Origins, čija se radnja dešava u Egiptu u vrijeme dinastije Ptolomeja, tim koji stoji iza igre došao je do zaključka da bi, ako omogući igračima da nauče nešto više o životu drevnog Egipta, to moglo da bude primamljivo nastavno pomagalo. Zbog toga su potrage i nasilje zamjenili antikvitetima i lekcijama iz historije i stvorili su takav režim rada u saradnji sa Discovery Toursom. Stavljanjem historije u srž igre, nastavnici bi mogli da se na nov način povežu sa nekim đacima.
Edjely Marku, nastavnica u jednoj srednjoj školi u Njujorku, smatra da bi to moglo imati “ogromnu vrijednost” kako za učenike tako i za nastavnike – naročito za one učenike koji uče na primarno vizuelan, auditivni ili kinestetički način. Ti učenici, rekla je, “imali bi koristi ako bi im bio ponuđen drugačiji način učenja”.
Ova nastavnica razumije koliko su njenim učenicima važne video-igre i čak je koristila Oregon Trail u svojim predavanjima.
“Otvaraju ga na telefonima, na ipedima i satima mogu da sjede ispred njega”, rekla je.
Maxime Durand, istraživač i istorijski konsultant za Assassin's Creed franšizu od 2010, i Jan Guedon, kreativni direktor na Originsu, kažu da često čuju od nastavnika da postoji potencijal u korišćenju igrica. Neki ih čak i koriste na svojim časovima. Ali je zbog nasilja i fiktivnog narativa Assassin's Creed problematičan za upotrebu u školama.
Čak i Edjely Marku kaže da nasilni sadržaj može smanjiti mogućnost prihvatanja franšize kao pomoćnog nastavnog sredstva, naročito kod roditelja koji reagiraju na ime serije i onih koji znaju o čemu je riječ.
U ovoj verziji igre, međutim, igrači vode svoje izabrane avatare. To može biti sheriff Bayek, originalni protagonista Assassin's Creed Originsa, ili jedan od 25 drugih likova uključujući Baykovu ženu Anu, njihovog sina Kemua, Cleopatru, Julija Cezara, rimske legionare, pa čak i obične Egipćane, Rimljane ili Grke.
Postoji detaljan opis predmeta, uključujući artefakte poput grnčarije, svitaka, alatki i peći. Sedamdeset pet tura pokrivaju svakodnevni život, spomenike, poljoprivredu, živote grčkih i rimskih doseljenika i druge teme. Na nekim lokacijama likovi koji se ne igraju peku hljeb, raskrčavaju polja ili pišu. Igrači mogu izabrati da li će i njihov avatar nešto raditi. Moguće je da Cleopatra i Cezar nikada nisu vadili vreli hljeb iz rerne, ali igrači to mogu doživjeti.
Aleksandrijska biblioteka je još jedna stanica. Durand kaže da je njegov tim, da bi je predstavili, proučio ostatke Celsiusove biblioteke koja se i dalje nalazi među drevnim ruševinama u Efesu, u Turskoj.
Naravno, mnogo tajni historije je izgubljeno. Tu na scenu onda nastupa opcija “Behind the Scenes”. Tvorci je koriste kako bi objasnili kako i zašto su odlučili predstaviti neke predmete. Durand kaže da se nada da će to podstaći i učenike da kritički razmišljaju o tome kako se igre stvaraju i o načinu na koji se priče pričaju.
(TBT, The New York Times)