SREBRENICA
20
Prihvatanje tragičnih događaja u
Srebrenici kao genocida preduslov za pomirenje, poziva političke lidere na svim stranama da priznaju i prihvate činjenicu dokazanih zločina kao što su
utvrdili sudovi, i u tom kontekstu osuđuje poricanje ovog genocida kao ometanje napora ka pomirenju,
a priznaje takođe da je
kontinuirano poricanje duboko bolno za žrtve.
Savjet sigurnosti UN danas će razmatrati šesti
prijedlog rezolocuje o Srebrenici koji je podnijela Velika Britanija.
U
cjelosti prenosimo tekst nacrta rezolucije na bosanskom i engleskom jeziku.
Savjet sigurnosti,
Ponovo
potvrđujući Povelju UN, Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, i
Konvenciju o prevenciji i kažnjavanju
zločina
genocida (Konvencija),
Podsjećajući da države snose primarnu odgovornost za zaštitu civilnog stanovništva i da su dužne da poštuju i obezbijede ljudska prava svih pojedinaca na njihovoj
teritoriji i u skladu sa svojom nadležnošću, shodno releventnim pravilima međunarodnog prava, i ponovo
potvrđujući primarnu odgovornost svake pojedinačne države da
zaštiti svoje stanovništvo od genocida, ratnih zločina, etničkog čišćenja, i
zločina
protiv čovječnosti,
Podsjećajući na
primarnu odgovornost Savjeta sigurnosti za
održavanje
međunarodnog mira i bezbjednosti i izražavajući svoju
riješenost da sprječava genocid,
Podsjećajući na sve
presude Međunarodnog
krivičnog suda
za bivšu
Jugoslaviju (ICTY), ustanovljenog rezolucijom 808 (1993) i narednim
rezolucijama u cilju procesuiranja osoba odgovornih za ozbiljna kršenja međunarodnog
humanitarnog prava na teritoriji bivše
Jugoslavije od 1991. godine, i dalje podsjećajući na
presudu njegovog Žalbenog
vijeća od 19. aprila 2004. (Tužilac protiv Krstića), u
kojoj stoji da je u Srebrenici 1995. godine počinjen genocid, kao i presudu Međunarodnog suda pravde (ICJ) od 26. februara 2007. u kojoj se zaključuje da su djela počinjena u
Srebrenici bila akt genocida,
Konstatujući da se ove godine obilježava dvadeseta godišnjica
genocida u Srebrenici, u kojem je izgubljeno preko 8,000 života, hiljade ljudi raseljeno, a porodice i zajednice
razorene;
Imajući u vidu da su Srebrenica i okolina proglašeni za bezbjedno područje u skladu sa rezolucijama SB 819 (1993) i 836 (1993);
priznajući stalnu
potrebu Savjeta bezbjednosti i država članica da dalje jačaju zaštitu civila u oružanim
sukobima; i ističući da Ujedinjene nacije, uključujući i
Savjet bezbjednosti, trebalo da obrate pažnju na indikacije ranog upozorenja na potencijalnon i genocid i
obezbijede brzu i efikasnu akciju radi sprječavanja ili okončanja
genocida, u skladu sa Poveljom UN,
Priznajući da je na svim stranama tokom sukoba u Bosni i Hercegovini
bilo nevinih žrtava,
uključujući Srebrenicu i njenu okolinu,
Naglašavajući da važnu ulogu u prevenciji genocida imaju specijalni savjetnici
generalnog sekretara za prevenciju genocida i odgovornost za zaštitu (specijalni savjetnici), u čije funkcije ulazi da deluju kao mehanizam za rano
upozoravanje na sprječavanju
potencijalnih situacija koje bi mogle imati za rezultat genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i
etničko čišćenje,
kao i visokog komesara UN za ljudska
prava, i priznajući ulogu koju, kao doprinos ranoj svijesti o
potencijalnom genocidu, igraju redovni brifinzi o kršenjima ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, kao i o govoru mržnje i podsticanju na mržnju,
Pozdravljajući novu Okvirnu analizu koju je sačinila Kancelarija specijalnih savjetnika, kao jedno od
sredstava za procjenu rizika genocida u bilo kojoj situaciji, i podstičući države članice i
regionalne i podregionalne organizacije da koriste relevantne okvire kao
smernicu u svom radu na prevenciji,
Dalje, podsjećajući na odgovornost svih država članica
za poštovanje
njihovih obaveza da okončaju nekažnjivost i istraže i
krivično gone
odgovorne za genocid, zločine
protiv čovječnosti ili druga ozbiljna kršenja međunarodnog
humanitarnog prava i ističući da je borba protiv nekažnjivosti za veoma ozbiljne zločine od međunarodnog
značaja, počinjene nad civilima, pojačana zahvaljujući radu
Međunarodnog krivičnog suda na krivičnom
gonjenju tih zločina u
skladu sa principom komplementarnosti nacionalne krivične jurisdikcije onako kako je utvrđeno Rimskim statutom, ad hok mješovitim tribunalima i specijalzovanim odjeljenjima u
nacionalnim sudovima,
Konstatujući da krivično
gonjenje osoba odgovornih za genocid i druge međunarodne zločine u Međunarodnom krivičom sudu
za bivšu
Jugoslaviju i u nacionalnim pravosudnim sistemima, uključujući Sud
Bosne i Hercegovine ostaje ključno za
proces nacionalnog pomirenja i obnovu i očuvanje mira u Bosni i Hercegovini, i dalje pozdravljajući snažnu
regionalnu saradnju među nacionalnim
tužilaštvima
kao instrument za učvršćenje mira, pravde, istine i pomirenja među zemljama u regionu,
Konstatujući da se procjenjuje da je u sukobu u Bosni i Hercegovini,
uključujući Srebrenicu, bilo na hiljade slučajeva seksualnog nasilja sa žrtvama na svim stranama;
konstatujući dalje da silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja mogu
predstavljati zločin
protiv čovječnosti ili čin koji
je sastavni dio genocida; i podsjećajući da su silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja u oružanim sukobima ratni zločini i da predstavljaju teška kršenja Ženevskih konvencija i Dodatnog protokola uz njega,
1.Najoštrije osuđuje
genocid i sva kršenja i
zloupotrebe ljudskih prava i sva kršenja međunarodnog humanitarnog prava;
2.Najoštrije osuđuje zločin genocida u Srebrenici onako kako je utvrđeno presudama Međunarodnog
krivičnog suda
za bivšu
Jugoslaviju i Međunarodnog
suda pravde i sve druge dokazane ratne zločine i zločine
protiv čovječnosti počinjene
tokom sukoba u Bosni i Hercegovini;
3.Slaže se da je prihvatanje tragičnih događaja u
Srebrenici kao genocida preduslov za pomirenje, poziva političke lidere na svim stranama da priznaju i prihvate činjenicu dokazanih zločina kao što su
utvrdili sudovi, i u tom kontekstu osuđuje
poricanje ovog genocida kao ometanje napora ka pomirenju, a priznaje takođe da je kontinuirano poricanje duboko bolno za žrtve;
4.Izražava saosjećanje i
solidarnost sa žrtvama
na svim stranama sukoba u Bosni i Hercegovini, uključujući one u
Srebrenici, i sa njihovim porodicama, i poziva odgovorne vlasti u Bosni i
Hercegovini da obezbijede pravdu za žrtve i
dugoročnu podršku preživjelima,
uključujući one koji su preživjeli
seksualno nasilje;
5.Ponovo
potvrđuje podršku Mirovnom sporazumu dogovorenom u Dejtonu a potpisanom u
Parizu 14. decembra 1995, kao i Sporazumu o stvaranju Federacije Bosne i
Hercegovine koji je potpisan u Dejtonu 10. novembra 1995 (S/1995/1021, aneks) i
poziva strane da striktno poštuju
svoje obaveze prema ovim Sporazumima;
6. Naglašava fundamentalni značaj pomirenja zasnovanog na dijalogu, prihvatanja ranijih
akcija svih strana u sukobu i opredeljenja za pravdu i podršku žrtvama
kao osnove za jačanje
bezbijednosti, stabilnosti i prosperiteta u Bosni i Hercegovini i u širem regionu; i u ovom cilju pozdravlja nedavni dogovor
Parlamenta i političkih
lidera Bosne i Hercegovine o ambicioznom reformskom programu koji obuhvata
opredjeljenje za mjere za ubrzanje procesa pomirenja, i ohrabruje sve građane Bosne i Hercegovine da zajedno rade na unapređenju mira, pravde, tolerancije i pomirenja;
7. Pozdravlja
rad Međunarodne
komisije za nestala lica i njenu pomoć vladama
Bosne i Hercegovine i šireg
regiona na lociranju i identifikovanju ostataka žrtava na svim stranama, što je dalo suštinski
doprinos privođenju počinilaca pravdi;
8. Naglašava da žene i
građansko
društvo,
uključujući ženske
organizacije i formalne i neformalne lidere mogu da igraju značajnu ulogu u posredovanju i postkonfliktnom rješenju; ponavlja da je i dalje potrebno povećati uspjeh u prevenciji sukoba time što će se
povećati učešće žena u svim fazama posredovanja i postkonfliktnog rješenja i time što će se više
razmatrati pitanja vezana za polnu pripadnost u svim diskusijama koje se odnose
na sprečavanje
sukoba;
9.
Poziva sve države da
spriječe i da
se bore protiv genocida i drugih ozbiljnih zločina shodno međunarodnom
pravu, ponovo potvrđuje
paragrafe 138 i 139 Završnog
dokumenta Svjetskog samita 2005. (A/RES/60/1) o odgovornosti za zaštitu stanovništva od
genocida, ratnih zločina,
etničkog čišćenja i
zločina
protiv čovječnosti;
10.
Poziva države koje
još nisu ratifikovale ili pristupile Konvenciji da
razmisle da to učine kao
o najvišem
prioritetu i, gde je potrebno, da donesu nacionalne zakone kako bi ispunile
svoje obaveze prema toj konvenciji;
11.
Pozdravlja napore da se istraže i
krivično gone
svi optuženi za
ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava tokom sukoba u Bosni i
Hercegovini, uključujući genocid u Srebrenici, poziva sve države da sarađuju sa
Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnim
rezidualnim mehanizmom za krivične
tribunale i nacionalnim pravosudnim sistemima, uključujući Sud
Bosne i Hercegovine i traži da Međunarodni krivični sud
za bivšu
Jugoslaviju dovrši svoj
rad što brže moguće, što bi bilo značajan
doprinos unapređenju
mira, pravde, istine i pomirenja;
12.
Poziva države članice da razviju edukativne programe na osnovu kojih će buduće
generacije izvlačiti
pouke u vezi sa genocidom, ratnim zločinima,
etničkim čišćenjem i
zločinima
protiv čovečnosti kako bi se sprečilo njihovo eventualno ponavljanje;
13.
Ohrabruje države članice da razmotre imenovanje nacionalnie kontakt osobe koja
bi se bavila zaštitom
svog stanovništva od
svireposti kroz efikasnu prevenciju i reagovanje i koje se mogu redovno
sastajati i koordinisati korake u razmjeni najboljih iskustava u brzim
odgovorima u sprječavanju
svireposti sa drugim zemljama članicama
i relevantnim regionalnim podregionalnim mehanizmima za sprječavajne i reagovanje na masovna zvjerstva, specijalnim
savjetnicima i drugim relevantnim tijelima Ujedinjenih nacija, i s tim u vezi
priznaje odgovornost globalne mreže
nacionalnih kontakt osoba u pogledu zaštite;
14.
Ponovo potvrđuje značaj pouka koje treba izvući iz grešaka
Ujedinjenih nacija u sprječavanju
genocida u Srebrenici, kao što je
navedeno u izvještaju generalnog
sekretara u vezi sa rezolucijom Generalne skupštine 53/35 (A/54/549), kao i poziv iz ovog izvještaja upućen međunarodnoj zajednici da se uradi najviše moguće kako
ne bi dozvolila ponavljanje strahota, i odlučuje da treba brzo i efikasno djelovati kako bi se spriječilo ponavljanje takve tragedije i angažuje sva odgovarajuća
sredstva koja su joj na raspolaganju, u skladu sa Poveljom Ujedinjenih nacija;
15.
Priznaje da ozbiljna kršenja ili
zloupotrebe međunarodnog
humanitarnog prava ili ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog zakona, uključujući one
koje sadrže
seksualno ili polno zasnovano nasilje, mogu biti rani pokazatelj puta u
genocid, i s tim u vezi pozdravlja napore Ujedinjenih nacija usmerene ka unapređenju kolektivnog reagovanja na buduće rizike kršenja i
zloupotrebe međunarodnih
ljudskih prava i kršenja međunarodnog humanitarnog prava kroz inicijativu Human Rights Up
Front;
16.
Zahtijeva od generalnog sekretara da obezbijedi veću saradnju postojećih
mehanizama za rano upozoravanje u cilju sprječavanja genocida i drugih ozbiljnih međunarodnih zločina,
kako bi se pomoglo u otkrivanju, procjeni i reagovanju na izvore tenzije i tačke rizika ili otkrivanju ugroženog stanovništva i
podstiče
generalnog sekretara da Savetu i dalje dostavlja informacije i analize za koje
smatra da bi predstavljale doprinos u tom pogledu.
The
Security Council,
PP1
Reaffirming the Charter of the United Nations, the Universal Declaration of
Human Rights, and the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime
of Genocide (Convention),
PP2
Recalling that States bear the primary responsibility to protect civilians and
that they must respect and ensure the human rights of all individuals within
their territory and subject to their jurisdiction, as provided for by relevant
rules of international law, and further, reaffirming the primary responsibility
of each individual State to protect its populations from genocide, war crimes,
ethnic cleansing, and crimes against humanity,
PP3
Recalling the primary responsibility of the Security Council for the
maintenance of international peace and security and expressing its
determination to prevent genocide,
PP4
Recalling all judgments of the International Criminal Tribunal for the Former
Yugoslavia (ICTY), as established by resolution 808 (1993) and subsequent
resolutions to prosecute persons responsible for serious violations of
international humanitarian law in the territory of the former Yugoslavia since
1991, and further recalling its Appeals Chamber judgment of 19 April 2004 (The
Prosecutor vs. Krstic) which held that genocide was committed at Srebrenica in
1995, and the judgment of the International Court of Justice (ICJ) of 26
February 2007 concluded that the acts committed at Srebrenica were acts of
genocide,
PP5
Noting that this year marks the twentieth anniversary of the genocide at
Srebrenica, in which over 8,000 lives were lost, thousands were displaced, and
families and communities were devastated;
PP6
Noting that Srebrenica and its surroundings was declared as a safe area pursuant
to its resolutions 819 (1993) and 836 (1993); acknowledging the enduring need
for the Security Council and Member States to strengthen further the protection
of civilians in armed conflict; and emphasizing that the United Nations,
including the Security Council, should heed early warning indications of
potential genocide and ensure prompt and effective action to prevent or end
genocide, in accordance with the Charter of the United Nations,
PP7
Recognising that there were innocent victims on all sides during the conflict
in Bosnia and Herzegovina, including in Srebrenica and surrounding areas,
PP8
Stressing the important role in genocide
prevention of the Secretary-General's Special Advisers on the Prevention of
Genocide and the Responsibility to Protect (Special Advisors), whose functions
include acting as an early warning mechanism to prevent potential situations
that could result in genocide, crimes against humanity, war crimes and ethnic
cleansing, and the United Nations High Commissioner for Human Rights; and
recognizing the role regular briefings on human rights and international
humanitarian law violations as well as hate speech and incitement play in
contributing to early awareness of potential genocide,
PP9
Welcoming the new Framework of Analysis developed by the Office of the Special
Advisers as one of the tools to assess the risk of genocide in any situation,
and encouraging Member States and regional and sub-regional organizations to
use relevant frameworks, as appropriate, for guidance in their prevention work,
PP10
Further recalling the responsibility of all Member States to comply with their
respective obligations to end impunity and to investigate and prosecute those
responsible for genocide, crimes against humanity, war crimes or other serious
violations of international humanitarian law and noting that the fight against
impunity for the most serious crimes of international concern committed against
civilians has been strengthened through the work on and prosecution of these
crimes by the International Criminal Court, in accordance with the principle of
complementarity to national criminal jurisdictions as set out in the Rome
Statute, ad hoc and mixed tribunals and specialized chambers in national
tribunals,
PP11
Noting that the prosecution of persons responsible for genocide and other
international crimes in the ICTY and national justice systems, including the
Court of Bosnia and Herzegovina, remains central to the process of national
reconciliation and to the restoration and maintenance of peace in Bosnia and
Herzegovina, and further welcoming the strong regional cooperation between
national prosecutors’ offices instrumental in fostering peace, justice, truth
and reconciliation among countries in the region,
PP12
Noting that it is estimated that there were thousands of cases of sexual
violence with victims on all sides during the conflict in Bosnia and
Herzegovina, including at Srebrenica; further noting that rape and other forms
of sexual violence can constitute a crime against humanity or a constitutive
act with respect to genocide; and recalling that rape and other forms of sexual
violence in armed conflict are war crimes and constitute grave breaches of the
Geneva Conventions and the Additional Protocol I thereto,
1.
Condemns in the strongest terms genocide and all violations and abuses of human
rights and all violations of international humanitarian law;
2.
Condemns in the strongest terms the crime of genocide at Srebrenica as
established by judgments of the ICTY and ICJ and all other proven war crimes
and crimes against humanity committed in the course of the conflict in Bosnia
and Herzegovina;
3.
Agrees that acceptance of the tragic events at Srebrenica as genocide is a
prerequisite for reconciliation, calls upon political leaders on all sides to
acknowledge and accept the fact of proven crimes as established by the courts,
and in this context, condemns denial of this genocide as hindering efforts
towards reconciliation, and recognises also that continued denial is deeply
distressing for the victims;
4.
Expresses its sympathy for and solidarity with the victims on all sides of the
conflict in Bosnia and Herzegovina, including those in Srebrenica, and for
their families, and calls on the responsible authorities in Bosnia and
Herzegovina to provide justice to the victims and long-term support to
survivors, including survivors of sexual violence;
5.
Reaffirms once again its support for the Peace Agreement negotiated in Dayton
and signed in Paris on 14 December 1995, as well as for the Agreement on implementing
the Federation of Bosnia and Herzegovina signed in Dayton on 10 November 1995
(S/1995/1021, annex) and calls upon the parties to comply strictly with their
obligations under those Agreements;
6.
Underscores the fundamental importance of reconciliation based upon dialogue,
acceptance of past actions by all sides in the conflict and commitment to
justice and support for the victims, as a basis for strengthening security,
stability and prosperity both in Bosnia and Herzegovina and in the wider region;
and to this end welcomes the recent agreement by the Parliament and political
leaders of Bosnia and Herzegovina to an ambitious reform agenda, which includes
a commitment to measures to accelerate the reconciliation process, and
encourages all citizens of Bosnia and Herzegovina to work together to promote
peace, justice, tolerance, and reconciliation;
7. Welcomes the work of the International
Commission on Missing Persons and its assistance to the governments of Bosnia
and Herzegovina, and of the wider region, in locating and identifying the
remains of victims on all sides, which has made an essential contribution to
bringing perpetrators to justice;
8. Emphasizes the important role that women and
civil society, including women's organizations and formal and informal
community leaders, can play in mediation and post-conflict resolution;
reiterating the continuing need to increase success in preventing conflict by
increasing the participation of women at all stages of mediation and
post-conflict resolution and by increasing the consideration of gender-related
issues in all discussions pertinent to conflict prevention;
9. Calls upon States to prevent and fight
against genocide, and other serious crimes under international law, reaffirms
paragraphs 138 and 139 of the 2005 World Summit Outcome Document (A/RES/60/1)
on the responsibility to protect populations from genocide, war crimes, ethnic
cleansing and crimes against humanity;
10.
Calls upon States that have not yet ratified or acceded to the Convention to
consider doing so as a matter of high priority, and, where necessary, to enact
national legislation in order to meet their obligations under that Convention;
11.
Welcomes efforts to investigate and prosecute all those accused of serious
violations of international humanitarian law during the conflict in Bosnia and
Herzegovina, including the genocide at Srebrenica, calls upon all States to
cooperate with the ICTY, the International Residual Mechanism for Criminal
Tribunals and national justice systems, including the Court of Bosnia and
Herzegovina, and requests the ICTY to complete its work as expeditiously as
possible, as a vital contribution to promoting peace, justice, truth and
reconciliation;
12.
Urges Member States to develop educational programmes that will instil in
future generations the lessons learned from past genocides, war crimes, ethnic
cleansing and crimes against humanity in order to help prevent their
recurrence, as appropriate;
13.
Encourages Member States to consider designating national focal points to
address the protection of civilians from atrocities through effective
prevention and response and could meet regularly and coordinate steps to share
best practices on rapid response and atrocity prevention with other Member
States, and relevant regional and sub-regional mechanisms that work to prevent
and respond to mass atrocities, the Special Advisors, and other relevant United
Nations bodies, and acknowledges in this regard the global network of national
focal points on the responsibility to protect;
14.
Reaffirms the importance of the lessons to be learned from the United Nations
failures in preventing the genocide at Srebrenica, as set out in the report of
the Secretary-General pursuant to General Assembly resolution 53/35 (A/54/549),
and the call contained in the report for the international community to do its
utmost not to allow such horrors to recur, and resolves to take early and
effective action to prevent the recurrence of such a tragedy and to that end to
employ all appropriate means at its disposal, in accordance with the Charter of
the United Nations;
15.
Acknowledges that serious violations or abuses of international human rights or
serious violations of international humanitarian law, including those involving
sexual and gender-based violence, can be an early indication of a descent into
genocide, and in this regard welcomes the United Nations’ efforts to improve
its collective response to future risks of violations and abuses of
international human rights and violations of international humanitarian law
through Human Rights Up Front;
16.
Requests the Secretary-General to ensure greater collaboration between existing
early warning mechanisms for genocide prevention and other serious
international crimes, in order to help to detect, assess and respond to sources
of tension and points of risks or identify vulnerable populations, and
encourages the Secretary-General to continue to refer to the Council
information and analyses which he believes could contribute in this regard.