Piše: Tahir Abbas, thebosniatimes.ba
Vodeće figure u Konzervativnoj stranci, poput barunice Sayeede Warsi i lord Sheikha, nekoliko puta su zatražili od stranke da riješi problem islamofobije u svojim redovima. Prošle sedmice, Muslimansko vijeće Britanije (MCB) uputilo je pismo predsjedniku stranke ističući niz primjera islamofobičnih izjava i činova koji su u posljednja dva mjeseca izazvali reakcije.
Tell MAMA UK, organizacija za borbu protiv islamofobije osnovana prije nekoliko godina, također je reagirala, tvrdeći da vrši pritisak na vladu upravo zbog ovog problema još od 2016. godine. The Observer i The Times objavili su editorijale u kojima ponovo ističu nužnost rješavanja ovog problema. Istovremeno oglašavanje svih ovih važnih igrača privuklo je pažnju mnogih.
Ovog puta, uzburkali su i sami vrh Konzervativne stranke. Ministar unutarnjih poslova, Sajid Javed, gostovao je na emisiji Andrew Marra, gdje je pokušao omalovažiti cijelu stvar nipodaštavajući Warsijine izjave i demonizirajući MCB zbog njegove navodne povezanosti sa ekstremizmom.
Konzervativci su pod udarom strašnih kritika, ali već godinama ne mijenjaju svoj uskoumni pristup. Takav pristup potkrijepljuje i poricanje onih otvorenih među njima koji dobiju apologetički napad svaki put kada se spomene riječ islamofobija. Međutim, ništa od toga nije u skladu sa decenijama istraživanja, dokaza i rasprava.
Također je protivno jasnim dokazima o organiziranoj islamofobiji u Evropi i Sjedinjenim Državama.
Stvarnost tamnoputih ljudi u nekim od najsiromašnijih dijelova ove države živi je dokaz politike koja nije samo izopćila već i demonizirala manjine.
Ove skupine ne prolaze kroz mnogo gori tretman od bivših radničkih klasa koje su dovedene na rub očaja i ubijeđene da svoj bijes ne trebaju iskaljivati na vladi nego na svojim siromašnim komšijama.
Dok mnogi žele osuditi upotrebu termina islamofobija, preferirajući umjesto toga „muslimofobiju“, to samo prikriva realnost situacije. Islamofobiju, u realnosti, čine razni oblici rasizma, koji su sada dosegli nezapamćene razine, zasnovani na netoleranciji i praksi izopćavanja, marginalizacije i diskriminacije koji se mogu uvidjeti, identificirati i sve češće generalizirati.
Islamofobija ima posljedice i učinak duboko ukorijenjenog rasizma – i nije ni čudo da se trenutne političke elite ne žele baviti time. Torijevci se uspijevaju izvući jer imaju institucionalnu islamofobiju u stranci – koja vidno jača i raste – ali ovo je samo jedna stranka, a islamofobija je svugdje. Ustvari, mogu identificirati najmanje 12 varijacija:
1.Kriminalna – zločin iz mržnje prema muslimanima/kriminalizacija muslimana; 2. Kulturološka –Orijentalizam i kursevi o „propalom multikulturalizmu“; 3. Rodna – „opasni“ tamnoputi muškarci, „ranjive“ tamnopute žene; 4. ideološka – politička ljevica i desnica neprijateljski su nastrojene prema islamu/muslimanima; 5. institucionalna – organizacije, racionalizacija i „željezni kavez“ u islamofobičnoj zaslijepljenoj skupini; 6. intelektualna – utjecajni ljevičarski i desničarski mislioci koji negiraju problem; 7. medijski – TV, printani i društveni mediji, te medijski tajkuni; 8. politički – populizam, nacionalizam i neoliberalizam koji oblikuju sentiment javnosti; 9. religijski – kršćani, jevreji, hindusi i ostali neprijateljski nastrojeni prema muslimanskim manjinama; 10. državna – zakon, političke odluke, sudstvo, izvršna vlast; 11. strukturalna – obrazovanje i zaposlenje za muslimanske skupine; 12. ksenofobična – otpor imigraciji i limiti etničkih granica.
Sve ovo obuhvata ono čemu sam svjedočio, od sredine 70.-ih do danas, uključujući i neke od najgorih slučajeva: slučaj Honeyford u Bradfordu 1983. godine, afera Rušdi 1989., Norman Tebbitov „Kriket test“ iz 1990. godine, Bosna od 1993. do 1996. godine, 11. septembar i nemiri na Sjeveru 2001., te sve ono što je uslijedilo nakon toga, uključujući i tragediju Grenfell. Većina žrtava bili su crnci, muslimani ili imigranti.
Sa Brexitom kao konstantnom tegobom, ekonomijom u krizi i bez jasne ideje o budućim planovima vezanim za bilo šta društveno i politički bitno, ova istraga bi mogla razotkriti neke gadne stvari.
Međutim, iako podržavam istragu islamofobije u Konzervativnoj stranci, ona je samo jedan dio velike slike antimuslimanskog sentimenta, mržne i djelovanja koji utječu na stvarnost i percepciju islama i muslimana u Britaniji danas. Islamofobija zalazi u mnoge dijelove društvenog, ekonomskog, kulturnog i političkog života.
Negirati njeno postojanje samo je jedan od mnogih problema s kojima se suočavaju prilikom iznalaženja rješenja za ovaj kompleksni, slojeviti i široko rasprostranjeni fenomen. Ako se nešto želi postići, Konzervativci će morati uložiti ogroman trud, ali sada je pravi trenutak da se izvrši pritisak.
Krajnje je vrijeme za stvarnu iskrenost ove vlade.
(TBT, MEE)
