Piše: Lawrence Downes, thebosniatimes.ba
Hakan Soderstorm, ugruhani junak romana Hernana Diaza “In the Distance” ima upečatljiv ulazak, i na prvu stranu stiže kroz prazninu u obliku zvijezde na praznom i bijelom morskom ledu. Dugokos, bijele brade, snažan i go, uspinje se na santu i nesigurnim korakom stiže na ledom okovanu škunu, noseći pušku i sjekiru. Mi smo negdje, nigdje, u zaleđenoj zemlji.
Nigdje je mjesto odakle je “In the Distance”, Diazov prvi roman i došao. Nije imao agenta kada je odgovorio na otvoreni poziv za rukopisima neprofitne kuće Coffee House Press iz Minneapolisa, Minnesota koja mu je objavila roman u oktobru. U aprilu je bio finalist za Pulicerovu i Pen/Faulkner nagradu za fikciju, nagnavši kritičare da pitaju ko je on.
Diaz je saradnik na Univerzitetu Columbija u New Yorku. Rođen je 1973. u Buenos Airesu, odrastao je u Argentini i Švedskkoj, studirao je u Londonu i New Yorku i živi u Brooklynu. Njegov roman je priča o švedskom imigrantu neobične veličine koji putuje pustom granicom Amerike u vrijeme Zlatne groznice i Građanskog rata.
Iako su mnogi elementi poznati – saluni i putnički vozovi, Indijanci i kopači zlata – roman nije.
Njegovo proučavanje sjevernoameričke literature, mahom one iz 19. vijeka, omogućilo mu je da za roman iskoristi dijelove ovog starog žanra. Mehanizam reizgradnje je njegov i kreće se u neočekivanim pravcima zbog čega je “In the Distance” zanimljivo dostignuće: originalni western.
“On stoji na ramenima mnogih džinova”, kaže Chris Fishbach, izdavač iz Coffee House Pressa i Diazov urednik. “To je modernistička knjiga koja apsorbuje sve ove fragmente i koristi ih da izgradi nov svijet i novo umjetničko djelo”.
Dijaz kaže da je bio zbunjen odsustvom pisaca westerna u američkom kanonu. Ko ih je pisao osim Zena Greya i Louisa L’Amoura i grupe sada zaboravljenih palp pisaca?
Pa ipak, kaže on, taj žanr je otjelotvorenje najvećih mitova Amerike o sebi samoj. Westerni daju glamur “najgorim aspektima imperijalističkih težnji Sjedinjenih Država” – brutalnosti protiv prirode, genocidnom rasizmu, “cijeloj mačo priči, tome gdje je ženama mjesto, frivolnom nasilju”.
U romanu, Hakan je dječak iz švedske zabiti koji sa starijim bratom Linusom kreće za američki metropolis po imenu Newark. Na doku u Portsmouthu, Engleska, gubi Linusa, ukrcava se na pogrešan broj i završava u San Franciscu. Odlučan da nađe brata, kreće na putovanje preko kontinenta i nasuprot plimi migracije na zapad.
Ne zna engleski ali brzo uči. Upoznaje misterioznu ženu u korzetu sa crvenom kosom i krvavo crvenim usnama koja je poput protitutke sa zlatnim srcem; odlučnog kopača zlata; pionire; veterana Građanskog rata; zlokobnog šerifa.
Hakan tokom romana ubija, kasapi i postaje ozloglašeni odmetnik i konačno ga nasilje uništava.
Priča nikada ne ulazi u magični realizam ali neki likovi zalutaju u anahrone vode poput Ase, dobrog momka u lošoj bandi koji voli kuhati. Asa je pionir-kuhar koji sa Hakanom dijeli nježno muško prijateljstvo i recept za gulaš od prepelice.
Vrlina romana uz evokacije na usamljenost i tugu glavnog junaka je i čudnovatost. I sposobnost da predstavi ogromne otvorene, prazne prostore koji nikada nisu zapravo prazni.
“Sve bi se to bi moglo desiti. Ali vjerovatno nije”, kaže Fischbach.
(TBT, The New York Times)