“I Feel Pretty” (Osjećam se lijepom) je zasnovan na maloj laži da izgled nije bitan i da se računa ono iznutra.
U filmu, samokritički nastrojena Rene (koju igra Amy Schumer) udari glavom prilikom vježbanja i probudi se vjerujući da sad izgleda kao manekenka. Uživa u tome – prijavljuje se na bikini takmičenje, pronalazii sponzora i uživa u naklonostima debelog korporacijskog šefa – samo da bi otkrila da se njen izgled nikada nije promijenio. Sve što je mislila da je dobila zahvaljujući ljepoti zapravo je rezultat njenog novopronađenog samopouzdanja.
Film aludira na to da je jedina stvar koja obične žene sputava njihovo uvjerenje da ih običan izgled sputava. Taj stav daje nekim od njih šansu da poboljšaju svoje samopouzdanje umjesto da kritiziraju društvene ideale ljepote. Realnost je, pak, da očekivanja od ženinog izgleda nikada nisu bila viša.
Ovaj novi standard ljepote rezultat je reklama, monologa fitness instruktora, Instagram natpisa i, zanimljivo, pop feminističkih principa. U novoj knjizi “Perfect Me” Heather Widows, profesorica filozofije na Univerzitetu Birmingham u Engleskoj kaže da je pritisak na žene da izgledaju mršavije zategnutije i mlađe veći nego ikad. Izgled više nije pitanje površnosti već i etike.
Zbog toga korporacije sada cinično pozivaju žene da rade na svojoj ljepoti i fitnesu kako bi postale ne samo ljepše već i bolji ljudi.
Taj osjećaj je standard u industriji “wellnessa”. Naadzirači težine počeli su da nude “lifestyle” rješenja umjesto “dijete” iako je cilj (sada neizgovoren) gubitak kilaže. Fitnes kompanije poput SoulCyclea zaluđenost fitnesom predstavljaju kao moralni impertiv: “Sa svakim obrtom pedale, vaš um postaje bistriji i povezujemo se sa našom pravom i najboljom ličnošću”.
“Plitki Hal”, komedija iz 2001. u kojoj se Jack Black zaljubi u debelu Gwyneth Paltrow pošto je hipnotiziran da vjeruje da ona izgleda kao normalna, mršava Gwyneth Paltrow, locirao je te ekstremne standarde ljepote u umove loših momaka “I Feel Prety” krivicu svaljuje na žene. Istina je da je odgovornost izluđujuće neuhvatljiva. Društveni mediji služe kao sudije standarda ljepote.
Uz YouTube tutorijale za šminkanje i Instagram modne influencere, trend poricanja ljepote je eksplodirao online. Društveni mediji sve veći pritisak stavljaju na izgled a istovremeno promoviraju politički korektne koncepte smoprihvatanja, potizivnog stave i “širenja” ideala ljepote koji bi obuhvatio različite tipove tijela. Žene istovremeno treba da budu i ženstvene i feministkinje.
Ovi standardi se forsiraju i u “I Feel Pretty” ali i među kritičarima filma. Kada je trailer emitiran, feminističke komentatorice su kritizirale što je bijela, plavokosa i ultraženstvena Schumer izabrana da igra nekoga ko nije prelijep.
Postao je tabu prihvatiti da je društveni ideal izrazito specifičan standard koji rijetko ko može ispuniti.
Dok sam posmatrala kontroverzu oko “I Feel Pretty”, sjetila sam se dokumenta na siteu Vulture koji je pokazivao kako su ženski likovi opisivani u scenarijima poznatih filmova. Mnoge junakinje predstavljene kao “snažni ženski likovi” i morale da imaju sljedeće fizičke karakteristike – da budu lijepe, mlade i sitne. Na primjer, u filmu “Djevojka sa tetovažom zmaja” Lizbeth Salander je opisana kao “sitna, blijeda, anoreksična žgoljavica u ranim 20-im”.
Štaviše, ove žene moraju biti naivne kada je riječ o njihovom izgledu, poput heroine u “Brooklynu”: “otvoreno lijepe i nesvjesne toga”. Ovi opisi otkrivaju još jednu laž u filmu “I Feel Pretty”: da je sve što je običnim ženama potrebno za uspjeh, zdrava doza samopouzdanja. Nova mantra ljepote inkorporira poruku da žene profesionano ne napreduju zato što nemaju samopouzdanja a ne zato što su suočene sa diskriminacijom. Zapravo, idealna žena naše kulture je prelijepa i skromna.
Težnja za ljepotom je racionalan izbor u svijetu koji je toliko visoko cijeni. Tužno je koliko svakog dana razmišljam o svom izgledu. A broj slika poznatih ličnosti u mom pretraživaču djeluje psihopatski.
Jedini način da momentalno sklonim sjenu idealizirane sebe je da platim da nestane – odlaskom u Sephoru ili teretanu.
(TBT, NYT)