Slušatelji i slušateljice jutarnjeg programa France Intera 2. novembra prošle godine doživjeli su jedinstveno radijsko iskustvo. U dijelu emisije posvećenom sedmičnom pregledu hronike, Nicole Feroni je izjavila da joj je rečeno da promijeni svoje izlaganje – izvorno posvećeno uzrocima seksualnog zlostavljanja – usljed događaja koji su se odigrali 31. oktobra u New Yorku, kada je vozač kamiona namerno pregazio više pješaka, usmrtivši osmoro i ranivši dvanaest osoba.
Primijetno šokiran, Nicolas Demoran je reagirao riječima: „Draga moja Nicole, otkrit ćete da nas stvarnost ponekad preduhitri.“ Nakon neprijatne tišine dodao je: „Bolje je da ne pričamo o tome, ako sam dobro razumio poentu?“ Komičarka je objasnila da je htjela dovesti u pitanje „to koliko često se o takvim stvarima priča“. Voditelj drugog po slušanosti jutarnjeg programa u Francuskoj zaključio je raspravu sljedećim riječima: „Hvala. Onoliko često, koliko često se događaju napadi, ali kroz razgovor, pokušavamo i razmišljati c.“
Kraj stalnog dopisništva
Iste te sedmice, šest minuta i dvadeset pet sekundi od osam sati informativnog programa na France Interu bilo je posvećeno napadu na Manhattanu. Dvije sedmice, teroristički napad u Mogadišu koji je, usmrtivši 512 osoba (1), postao najsmrtonosniji teroristički napad u istoriji afričkog kontinenta, dobio je kratku dvadeset jednu sekundu od osam sati informativnog programa glavnog radio-kanala javnog servisa – osamnaest puta manje. Naposljetku, između 18. i 24. avgusta 2017. godine, terorističkim napadima u Barceloni i Cambrilsu (šesnaestoro mrtvih), koje je izvela tzv. Islamska država, u istoj emisiji posvećeno je dvadeset četiri minuta i pedeset tri sekunde, odnosno sedamdeset jedan put više vremena u odnosu na napad u Mogadišu. Ova tri teroristička napada koja su se odigrala u kratkom periodu na različitim tačkama na planeti daju dobar primjer različite važnosti koju novinari pripisuju toj vrsti događaja.
Uz bitan izuzetak Radio France Internationalea (RFI), svi mediji analizirani kako bi se proizveli grafikoni u ovom članku pokrili su napade u Kataloniji kvantitativno daleko intenzivnije od napada u Mogadišu. Štaviše, dnevnik TF1 u 20 časova je šest puta otvaran tim događajima kojima je bilo posvećeno sat vremena, jedan minut i sedamnaest sekundi između 17. i 23. avgusta. Međutim, između 14. i 20. oktobra, napadu u Mogadišu dato je samo minut i četrdeset osam sekundi, odnosno trideset četiri puta manje.
Treba li kao objašnjenje da prihvatimo malu udaljenost Barcelone od sjedištâ pariskih redakcija, odnosno ono što se u određenim školama novinarstva naziva „kilometarskom smrću“ ili „smrću po kilometru“? Prosti kriterij geografske udaljenosti nije održiv kada se uporedi vrijeme koje je TF1 posvetio napadima u New Yorku i Mogadišu, gradovima koji se nalaze na 5.845, odnosno 6.625 kilometara od Pariza. Između 1. i 7. novembra, događaj u New Yorku je spomenut tri puta, u ukupnom trajanju od dvadeset jednog minuta i petnaest sekundi, što je dvanaest puta više vremena od onog ustupljenog mrtvima u Somaliji.
Među brojne faktore koji utiču na intenzitet pokrivanja vijesti iz Afrike mogu se ubrojati i uključenost francuske vojske, kao i to ima li među žrtvama francuskih državljana. Prisustvo novinara na terenu je također ključno: nijedan od tri radija na kojima se emitiraju najslušaniji jutarnji programi u Francuskoj (France Inter, RTL, Europe 1) nema stalne dopisnike u Africi. France 2 još uvijek ima dopisnika u Dakaru, uprkos zatvaranju njegove specijalizirane agencije 2014. godine (2), dok TF1 trenutno sarađuje samo sa free lance novinarima širom kontinenta.
Što se tiče dnevne štampe, Le Monde ima dva stalna dopisnika – jednog u Johanesburgu, drugog u Tunisu; Le Figaro više nema nijednog stalno zaposlenog novinara u Africi. Ističe se jedino RFI, jer ta javna stanica – čiji je slogan „Glasovi svijeta“ – ima četiri dopisnika postavljena u Dakaru, Abidžanu, Kinšasi i Najrobiju. Njeno pokrivanje tri teroristička napada je manje neravnomjerno od svih ostalih medija.
„Izbjegnimo medijsku prezasićenost nakon terorističkih napada“ bio je naslov tribine objavljene u Le Mondeu 25. avgusta 2017. godine. Što se tiče mogadiških mrtvih, kojima je ovaj večernji časopis posvetio osam puta manje karaktera u odnosu na stradale u Barceloni i Cambrilsu, prezasićenost je izbjegnuta.
(TBT, LE MONDE, Nedeljnik)