Maryam Ramadan, 31-godišnjakinja rođena u Ženevi, ali s prebivalištem u Kataru, odgovorila je na pitanja Le Tempsa u subotu, 19. maja, kad je s majkom posjetila oca koji se privremeno nalazi u zatvorskoj bolnici u Fresnesu.
LE TEMPS: Upravo ste posjetili oca. U kakvom je stanju?
Maryam Ramadan: Drago nam je što ga možemo obići, jer otkako se nalazi u predistražnom zatvoru od početka februara nismo imali nikakvih vijesti. Čuli smo iz medija da je nekoliko puta bio primljen u bolnicu kao hitan slučaj.
Ovaj period je bio veoma težak. Sada ga majka i ja konačno možemo posjetiti, tri puta sedmično. Sretne smo što ga vidimo, ali je također bilo vrlo uznemirujuće. Fizički, moj otac uopće nije dobro, mnogo je smršao. Kao što znamo mi u porodici od 2014. dijagnosticirana mu je multipla skleroza. Kad je zatvoren, mogao se normalno kretati, a sada je hendikepiran i mora koristiti hodalicu.
Ima stalne i jako bolne glavobolje te probleme sa koncentracijom. Ima nepodnošljive grčeve u nogama koji ga noću bude i zato ne može spavati više od sat ili dva. Pošto uzima mnogo lijekova, od njih se osjeća ošamućeno. Njegovo zdravlje se pogoršava iz dana u dan.
LE TEMPS: Kakvo mu je psihičko stanje?
Maryam Ramadan: On je jak. Sam sebi kaže: “Mentalno sam jak, ali moje tijelo ovo ne može podnijeti.” On se odazvao pozivu policije 31. januara u Parizu, ali osjeća da proživljava duboku nepravdu.
Nalazi se u potpunoj izolaciji, što je vrlo slično psihološkom mučenju. Svaki put kada se tušira, niko ne smije biti u hodnicima. Isto kada odlazi šetati. Zbog toga se često šalje u šetnju rano ujutro. Na primjer, jutros [subota, 19. maja], stražari su ga pitali da izabere između poziva svojoj porodici ili šetnje. On je već sam, neće odustati od poziva. Sve mu je otežano.
Uglavnom u izolaciji provodi 23-24 sata. Najmanje jednom dnevno bi trebao biti kod fizioterapeuta na terapiji, a u biti ne bude ni tri puta sedmično.
LE TEMPS: Čita li knjige?
Maryam Ramadan: Stalne migrene mu otežavaju čitanje. Ponovo je pročitao autobiografiju Nelsona Mandele. Pošto znam da voli Malcolma X, vratila sam mu autobiografiju. Tražio je od mene da mu donesem Kapital u 21. stoljeću Thomasa Pikettyja. Čitao je Rječnik mog života Erica Dupond-Morettija i naravno Ku'ran, sve vrijeme, posebno u ovom svetom mjesecu ramazanu.
LE TEMPS: Kako vi lično podnosite ovaj period predistražnog postupka?
Maryam Ramadan: Iskreno, moja porodica i ja nismo bili spremni da ovo proživljavamo. Moj otac nikada nije učinio ništa tako kriminalno da bi ikada mogli zamisliti da ćemo ga posjećivati u zatvoru. Osjećam veliku nepravdu. On nema koristi od pretpostavke nevinosti: on se u stvari smatra krivim, to nije normalno. Osim toga, bolestan je. Moramo ostati jaki da se borimo.
LE TEMPS: Komitet za podršku Tariqu Ramadanu, čiji ste i Vi član, smatra da se oslobađajući dokazi ne uzimaju u obzir. O čemu se radi?
Maryam Ramadan: Da pričamo onda o francuskim podnosiocima tužbe. U njihovim je pričama mnogo nedosljednosti. Na primjer, gospođa Ayari, koja tvrdi da je prekinula kontakt s mojim ocem nakon navodnog silovanja, ustvari je kasnije poslala više od 200 poruka sa drugog naloga kojeg je otvorila na Facebooku. “Christelle” se 2009. povjerila prijateljici da je pokušavala oštetiti mog oca. Ovi i ostali elementi trebali bi biti barem materijal za razmišljanje pravosudnom sistemu. Međutim, čini se da se ove činjenice ne uzimaju u obzir.
LE TEMPS: Vaš se otac suočava s četiri optužbe za silovanje, tri u Francuskoj, jednom u Švicarskoj kao i s optužbom za seksualno zlostavljanje jedne Amerikanke. Možete li zamislite takvo njegovo ponašanje ili je ovo sve Vama potpuno suludo?
Maryam Ramadan: Naravno da je suludo. Živim sa svojim ocem 31 godinu i nikada nisam doživjela nikakvo nasilje kod kuće. Znate kako, kada ste dijete, dovede roditelje do ruba, i sad kada razmišljam o tome, mislim da me je jednom samo naružio. On uopće nije nasilan. Čak i kad je ljut, on uvijek prednost daje razgovoru. Stoga, da, meni je to potpuno suludo. Optužbe protiv njega se zasnivaju na navodima bez dokaza. Ako oni i postoje, onda su fabricirani.
LE TEMPS: Možemo li, s druge strane, oprostiti bračnu nevjeru, ukoliko se ona dokaže a „Marie“, koja ga optužuje, kaže da ima dokaze za to?
Maryam Ramadan: Za početak, nikom se ne bi trebalo suditi zbog morala. To je pitanje koje se tiče samo moga oca i moje majke. Čak i ako se to dokaže, on je ljudsko biće kao svi mi. Ovo nije diskusija koju želimo u medijima. Vaše pitanje je važno zato što otkriva mnogo: ljudi miješaju pravni i moralni aspekt. Važno je napraviti razliku između njih.
LE TEMPS: Da li predistražni pritvor Vašeg oca ima političku dimenziju kako njegovi pristalice navode na društvenim mrežama?
Maryam Ramadan: Da, to je utisak koji i ja imam. Kada vidimo da su sudije odbacile zahtjev za oslobađanje početkom maja a koji je podnio naš advokat g. Marsigny na osnovu novih oslobađajućih dokaza i otežanog zdravstvenog stanja mog oca, možemo samo se pitati sljedeće:
dvojica ljekara koje su imenovali sudije smatrali su da je njegovo zdravlje u skladu sa njegovim trajnim pritvorom, ali samo u nekim uvjetima. Međutim, zatvor u Fresnesu u kome se nalazi ne može pružiti njegu koja je bila uvjet za njegov pritvor, kao što su redovne fizioterapije. Pa zašto ga onda držati u zatvoru ako ne iz političkih razloga?
LE TEMPS: Da morate predstaviti svog oca, šta biste rekli o njemu?
Maryam Ramadan: Kao što znate, on je predavač koji mnogo putuje. Moja dva brata, sestra i ja živjeli smo sa činjenicom da je često odsutan. Ali istovremeno, on je uvijek prednost davao kvaliteti vremena koje provede s nama, a ne količini.
Imali smo sreće da ga imamo kao učitelja; sve školske praznike smo provodili zajedno. On je otac koji je oduvijek želio da upoznamo svijet, da putujemo. To mi je proširilo vidike na različite kulture, religije, ojačalo mi je potrebu da budem uz siromašne.
Putujući s njim, posebno većinski muslimanskim zemljama gdje su žene često lišene svojih prava, odlučila sam upisati rodne studije i magistrirala. Ne bih branila oca, takozvanog silovatelja, da mislim da je on taj.
(TBT, Prevela Jasmina S. Drljević)