U SDP-u je napravljena atmosfera da će se na stranačkom referendumu odlučivati samo o kandidaturi Denisa Bećirovića. Međutim, još dvojica Tuzlaka su u igri, ali njihova imena su zanemarena. Radi se o Jasminu Imamoviću, gradonačelniku Tuzle, i Mirzi Kušljugiću, glasovitom stručnjaku iz oblasti energetike koji je jedno vrijeme obavljao dužnost ambasadora BiH u UN-u.
Bez obzira na ambicije Imamović je autsajder i vrlo je razložno odbijanje njegove kandidature. Ali zanemarivanje Kušljugića u odnosu na Bećirovića može se smatrati velikim propustom rukovodstva SDP-a. Jer malo koja stranka može u svojim redovima imati kandidata sa referencama poput Kušljugića. Ne mora značiti da bi ovaj prilično nenametljivi, čak malo i sramežljivi političar pobijedio na izborima, baš zbog toga što će kandidati morati proći kroz grotlo populizma, ali bi sigurno ostavio snažan dojam na birače što bi u konačnici vrijedilo SDP-u.
Teško je saznati šta je uzrok ovakvoj kadrovskoj politici SDP-a, ali ona se može čitati na poguban način po ideologiju te partije. Ako se Bećirovićeva kampanja zasniva na Facebook komentarima i postovima koji se sviđaju bošnjačkim nacionalistima, znači li to da je SDP zaboravio radnike i da se okrenuo lovu na glasove džematlija?!
Ono što bi bilo još morbidnije, a šta tvrde kuloari, jeste tvrdnja da SDP nije podržao Kušljugića zato što živi u mješovitom braku, te kao takav nema izgleda za pobjedu nad SDA-ovim „čistokrvnim“ bošnjačko-muslimanskim kandidatom. Navodno je i Imamović živio u mješovitom braku što su mu neki spočitavali. Vrlo teško je povjerovati u ove ružne glasine, jer ako je SDP došao u fazu kad se „prebrojavaju krvna zrnca“ kandidata zarad „šake glasova“, onda je vrag odnio šalu. Strah od prokazivanja SDA-ovih botova sišao im je u pete!
(TBT)