REGIONAL
Visoki
izvor u Crkvi: “Ovaj put kardinal Bozanić i biskupi
neće izričito poručiti biračima da glasuju za HDZ kao 2007., kad su otvoreno podupirali
Sanadera. Tada su se opekli. Sad će im
savjetovati da daju glas protivnicima Milanovićeve
Vlade”.
FOTO: Bozanic-Karamarko (Globus)
Ovaj put kardinal Josip Bozanić i
drugi biskupi neće prije izbora izravno poručiti biračima
da glasaju za HDZ i Tomislava Karamarka. To bi bio korak koji Crkva sebi ne može dopustiti koliko god navijala za neku političku opciju.
Umjesto toga treba očekivati
biskupsku poruku vjernicima da glasove daju onima koji Hrvatsku mogu izvući iz močvare
i beznađa u kojoj se zemlja nalazi posljednjih godina.”
“A
za tu močvaru – prema Crkvi – krivi su Milanovićeva
Vlada i Kukuriku koalicija. Pretpostavljam da je to poruka.”
Tako je, u kratkim crtama, zvučao
moj razgovor koji sam ovog ponedjeljka za Globus vodio s jednim od najupućenijih zagrebačkih
svećenika, koji svakodevno kontaktira s kaptolskim vlastima na čelu s nadbiskupom Josipom Bozanićem.
U pitanju je dugogodišnji poznanik čije se prognoze budućih
postupaka članova Hrvatske biskupske
konferencije redovno pokazuju točnima.
Usto, ne radi se o politički
zadrtom svećeniku koji (poput velike većine klera) jednostavno ne podnosi ljevicu. Baš suprotno, Globusov sagovornik u dobrim je odnosima s nizom
SDP-ovaca, ali ni on više
ne pokazuje zadršku prema crkvenoj podršci za Karamarkovu “Domoljubnu
koaliciju”.
Pritom me podsjetio da je Bozanić
zbog svoje funkcije morao dopustiti župniku
Crkve svetog Marka da unutra primi bivše
branitelje koji su krajem svibnja pokušali
izazvati nerede kako bi srušili
Vladu Zorana Milanovića.
Jedini važniji
političar koji je podržao
branitelje bio je Karamarko, koji je čak
sugerirao kako ratni invalidi smiju kršiti
zakone.
Glas koncila jedini je ozbiljan medij koji je podržao tu akciju ratnih veterana, a Vladu de facto proglasio
izdajničkom, što
je već uobičajena
parola koja se plasira iz HDZ-a, desnih krugova i većeg
dijela Katoličke crkve.
A onda je 5. maja, bez izraženog povoda, Bozanić u
svom uredu primio šefa HDZ-a.
“Susreti
s kardinalom Bozanićem
za mene uvijek imaju posebno značenje.
Vrijedno je čuti njegove poglede na važne događaje.
Naš jučerašnji
susret bio je ipak drukčiji
od svih dosadašnjih
jer se odvijao u ozračju
dolaska pape Franje u Sarajevo”,
napisao je Karamarko na Faceboku.
Tko to čita
A iz Tiskovnog ureda Zagrebačke
nadbiskupije upućeno je samo kratko saopćenje:
“Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić
primio je u petak 5. maja prije
podne u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu predsjednika Hrvatske demokratske
zajednice gospodina Tomislava Karamarka na njegovu zamolbu.”
Zanimljivo, o sastanku Bozanić-Karamarko,
bili su obaviješteni samo najbliži kardinalovi suradnici i da predsjednik HDZ-a nije objavio
fotografiju sa susreta, nitko ne bi znao da se nešto
zbilo. Ko uopće čita saopćenja na portalu Nadbiskupije zagrebačke…
No nipošto
ne znači da je to bio nevažan
sastanak, tvrdi Globusu izvor iz HDZ-a.
“Bozanić se imao priliku uvjeriti o Karamarkovim pogledima na
situaciju u državi, ali i čuti njegove ideje na koji način
riješiti probleme. Rekao bih da je to bio dobar sastanak dvojice
bliskih istomišljenika”,
opisao je ovaj iskusni političar,
koji je, također u dobrim odnosima s crkvenim
vrhom.
Onda je podsjetio na neke kardinalove javne nastupe koji se
suštinski ne razlikuju od onoga što
danas govori Tomislav Karamarko.
Tako je, recimo, u božićnoj homiliji iz 2012. Bozanić žestoko optužio
Milanovićevu vladu da “svom
silinom u hrvatski školski sustav želi nametnuti sadržaje
koji pokazuju značajke antropoloških otklona od judeokršćanskih,
ali i širine religijskih polazišta.
Na više smo načina
i dosad upozoravali na štetnost
takvih poteza vlasti za hrvatsku kulturu i hrvatsko društvo,
jer oni u sebi kriju metodu koja se ne osvrće
na primjereno postupanje po traženju
općega dobra”,
izjavio je zagrebački nadbiskup.
Iste ocjene često
iznosi i Karamarko, koji usto, vladajuću
koaliciju često optužuje da ne voli Hrvatsku. Bozanić se
čuva tako snažnih
optužbi, ali zato ih objavljuje Gas koncila, koji je službeno glasilo nadbiskupije.
Osim toga, Bozanić je
sklon popuštati pa je godinu dana kasnije
već bio puno umjereniji.
Tako je u božićnoj propovijedi iz 2013. nastupio miroljubivo i u skladu s
porukama pape Franje vjernicima pručio
da trebaju biti otvoreni za susrete s drugima i drukčijima.
Nije čudno
da se Bozanić ovdje bio pozvao na papu
Franju; sličnu širinu
i otvorenost prema različitima
skoro je nemoguće naći
kod članova Iustitia et pax, brojnih biskupa, ali i u Glasu
koncila. Međutim, kardinal Bozanić zna da se prelat na visokom položaju
kao što je on, usto još
prilično ambiciozan, u javnosti jednostavno mora ponašati kako to očekuju
u Vatikanu.
Makar i unutar Crkve postoje razlike, što se vidjelo u nedavnoj predsjedničkoj
kampanji. Dok je Hrvatska biskupska konferencija izdala prilično neutralan proglas, Glas koncila gotovo je direktno pozvao
vjernike da u drugom krugu predsjedničkih
izbora podrže Kolindu Grabar-Kitarović, kandidatkinju HDZ-a i stranaka desnice.
Uostalom, Crkva se nije oglašavala
u predizbornoj kampanji za opće
izbore, osim izrazito uopćenom
porukom koju je Hrvatska biskupska konferencija objavila sredinom listopada
2011. godine. Ali za razliku od 2007. kad je Crkva bila snažno podržavala
HDZ i Ivu Sanadera, ovaj put stigao je apel vjernicima da prilikom glasanja u
sebi pronađu mudrost.
“Bozanić i biskupi shvaćali
su da će HDZ sigurno izgubiti izbore i da nikakvi crkveni apeli ne
mogu spriječiti pobjedu Kukuriku-koalicije,
a ionako su se dobro opekli kad su bili podržali
Milana Bandića protiv Ive Josipovića. Ovaj put sve je drukčije
– HDZ vodi u anketama, zemlja je u dugotrajnoj krizi, a
vladajuća koalicija svjetonazorski je sve ono protiv čega se bori Katolička
crkva u Hrvatskoj. To su razlozi zbog kojih se Bozanić
susreće s Karamarkom, mada do parlamentarnih izbora još ima dosta”,
analizirao je spomenuti HDZ-ovac u razgovoru koji smo vodili tijekom vikenda.
Biskupi pažljivo procjenjuju koga će
podržati, što je u negativnom smislu najbolje osjetila Željka Markić,
katolička aktivistica.
Na referendumu o braku, bila je dobila više od 946 tisuća
glasova te potukla Vladu i brojne lijevo-liberalne udruge.
Ali kad je Željka
Markić u proljeće
2014. najavila da razmišlja
o izlasku na izbore za Evropski
parlament, biskupima nije bilo na kraj pameti da je podrže. Poruka s Ksavera (gdje je sjedište
HBK) bila je očita: drži
se dalje od politike.
HDZ i Karamarko nešto
su sasvim drugo; izgledni pobjednici i ekipa s kojom je ovdašnja Crkva u savezu još od
1990. i prvih višestranačkih
izbora.
Samo što
je taj odnos Crkve i HDZ-a ipak prilično
višeslojan, unatoč
savezništvu kad se treba suprotstaviti lijevo-liberalnim snagama.
Zaboravlja se kako je prilikom donošenja
Vatikanskih ugovora desno krilo HDZ-a bilo otvoreno protiv Vatikana.
Jedini koji se pobunio bio je Vice Vukojević, tadašnji
predsjednik Saborskog odbora za zakonodavstvo koji je tvrdio da su Sporazumi sa
Svetom Stolicom neustavni. Vukojevića
je podržalo nekoliko predstavnika HDZ-ova desnog krila, ali pobuna je
ugušena čim
se umiješao Franjo Tuđman
koji im je osobno zaprijetio da ne opstruiraju pregovore.
Prema informacijama i iz HDZ-a i s Kaptola, sada desno krilo
Karamarkove stranke žestoko rogobori protiv
kardinala Bozanića. Unutar tog političkog spektra Bozanić
nikad nije bio omiljen zbog svojih suzdržanijih
političkih stavova, no ovaj put u pitanju je nešto drugo.
Josip Bozanić
bio je član vatikanske Komisije za Međugorje,
kojom je predsjedao kardinal Camillo Ruini, a jedan od članova
je i sarajevski nadbiskup (kardinal) Vinko Puljić.
Komisija je u siječnju 2014. papi dostavila mišljenje o međugorskom
fenomenu, a kakvo je bilo, može
se naslutiti iz nedavnih Franjinih opaski iz kojih je vidljivo da duboko sumnja
u ukazanje Majke Božje tamošnjim
vidiocima.
A Međugorje
predstavlja jedan od glavnih kultova, ne samo za hercegovačke franjevce nego i za desnicu. Konačno
i Karamarko je proteklih dana bio u kanadskom Norvalu u Župi uznesenja blažene
djevice Marije, kojom upravljaju franjevci iz Hercegovine, a okupljalište je desno orijentirane emigracije.
U desnom krilu Hrvatske demokratske zajednice Bozanića se optužuje
da unutar Komisije nije dovoljno branio fenomen Međugorja,
što je samo po sebi besmisleno jer Sveta Stolica još nije niti objavila konačno
stajalište o ovom pitanju, a i nikad nije objavljen sadržaj kardinalskih rasprava na, ionako, zatvorenim sjednicama.
“Mnogi
u HDZ-u vjeruju kako je Bozanić,
da je želio, mogao upotrijebiti utjecaj koji ima na papu Franju i uvjeriti ga da prizna
Međugorje ili u najmanju ruku da
Vatikan nastavi tolerirati taj fenomen”,
kaže jedan dužnosnik HDZ-a.
Oni koji ne vole kardinala podsjetit će
kako je Bozanić 2011., unatoč zamalo općoj
pobuni ovdašnjeg svećenstva, podržao
i vatikansku odluku o vraćanju
istarske župe Dajla u vlasništvo talijanskih dominikanaca. Rezon je jasan, zagrebački nadbiskup dobro kotira u Rimu, ali Hrvatska, sad i
Hercegovina, od toga nemaju puno. S druge strane, na Kaptolu će reći
da priče o Bozanićevu
utjecaju šire oni koji ne poznaju
unutarnje odnose u Vatikanu. Stvarnost je, navodno, kudikamo nepovoljnija.
“Jeste
li gledali prijenos Franjina posjeta Sarajevu? Gdje je bio Bozanić, jeste li ga vidjeli? Jasno da niste jer je imao marginalnu
ulogu, a to pokazuje i kolika je njegova moć u
vatikanskim krugovima”, pojasnio je svećenik s početka
teksta.
Koji je također
svjestan kako dio HDZ-a jednostavno ne trpi zagrebačkog
nadbiskupa.
Kako god, sa ili bez priznanja Međugorja,
Karamarko sebi ne smije dopustiti raskid savezništva
s Bozanićem. Smjena sadašnje
državne vlasti obostrani je cilj i na Kaptolu i u HDZ-u. I, lako
moguće, na dohvat ruke.
(The Bosnia Times, Autor Robert Bajruši, Globus)