Piše: Azzam Tamimi, thebosniatimes.ba
Politička opažanja koja je na twitteru objavio emiratski akademik i komentator Abdulkhaleq Abdulla ne treba olahko shvatiti. Njihova namjera je najčešće da se prenese mišljenje Muhameda bin Zayeda, prijestolonasljednika i de facto lidera Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji je u međunarodnim medijima poznat kao „MBZ“.
U jednoj od posljednjih objava, Abdulla je prenio nezadovoljstvo MBZ-a rezultatima malezijskih izbora u kojima je vladajuća koalicija Barisan Nasional poražena od strane Alijanse Nade, Najib Razak skinut s pozicije premijera, a 92-godišnji Mahathir Mohamed, koji je ranije ove godine promijenio stranku, vratio se na vlast.
„U Maleziji izgleda manjka mudrih ljudi, lidera, državnika i omladine kada su izabrali 92-godišnjaka koji se odjednom okrenuo protiv svoje stranke i vlastitih saveznika i napravio upitan dogovor s vlastitim političkim neprijateljem koga je prethodno zatvorio nakon strašnih optužbi,“ kazao je Abdulla.
„To je kada se politika pretvori u prokletstvo, a demokratija u gnjev.“
Bez obzira na problematični odnosi između Mahathir Mohameda i Anwara Ibrahima, opozicionog lidera koji je 2015. godine zbog seksualnog napastvovanja bivše sekretarice odležao pet godina u zatvoru, ni emiratskom akademiku niti njegovom šefu u Abu Dhabiju nije stalo do demokratije.
Na koncu, upravo su Ujedinjeni Arapski Emirati, zajedno sa Saudijskom Arabijom, finansirali vojni udar koji je svrgnuo prvog demokratski izabranog predsjednika u historiji Egipta, Muhameda Mursija. Mahathirove godine ih sigurno ne zabrinjavaju s obzirom da imaju samo riječi hvale za senilnog kralja u susjednoj Saudiji.
Šta im onda stvarno smeta u izbornim rezultatima u Maleziji?
Izvor uznemirenosti mora biti poraz bliskog saveznika Razaka, koji je optužen za korupciju uključujući i pronevjeru novca u tajnom dogovoru sa zvaničnicima UAE i Saudijske Arabije.
U novijoj BBC-evoj dokumentarističkoj seriji pod nazivom Saudova Kuća: Porodica u ratu, otkriva se da je Razak kovao zavjeru sa saudijskim princom, Turkijem bin Abdullahom, sinom bivšeg kralja Abdullaha, kako bi pronevjerio ni manje ni više nego 1.2 milijarde dolara iz malezijskog državnog fonda.
Tu sumu novca, prema navodima BBC-a, malezijska vlada pozajmila je nepoznatoj saudijskog kompaniji pod nazivom Petro Saudi.
U roku od nekoliko dana, oko 700 miliona dolara nestalo je iz kompanije, u čijem je osnivanju sudjelovao i Turki. Sumnje su nastala kada je u martu 2013. godine suma od 681 miliona dolara prebačena na Razakov lični račun.
U aprilu 2016, The Guardian je objavio da je Razak od Saudijske Arabije primio donaciju u iznosu od 681 miliona dolara.
Prema navodima The Guardian-a, saudijski ministar vanjskih poslova, Adel al-Juber, upitan je na samitu Organizacije islamske kooperacije u Istanbula da li zna nešto detaljnije o toj donaciji. „To je poštena donacija za koju se ne traži nikakva naknada,“ odgovorio je.
To je nešto nečuvano. Nezamislivo je da premijer jedne države primi tako pozamašnu sumu novca od neke države a da ona ne očekuje ništa zauzvrat.
Prema BBC-evom dokumentarcu, izgleda da je znatna količina ovog i drugih navodno pronevjerenih fondova završila u Sjedinjenim Državama, što je podstaklo FBI da pokrene istragu onoga što se naziva historijskom prevarom i krađom.
30. juna 2017. godine, The Wall Street žurnal objavio je da je ambasador UAE u SAD, Yousef al-Otaiba, upetaljan u skandal oko malezijskog fonda 1MDB iz kojeg se, prema tom izvještaju, izvuklo 4.5 milijardi dolara.
Sada kada je Razak bez vlasti i uskoro vjerovatno optužen, Abu Dhabi i Rijad su sigurno prestavljeni vjerovatnoćom da ovo poniženje njihovog bliskog saveznika u Kuala Lumpuru rezultira još transparentnijom istragom o tome šta se zaista desilo sa svim tim milijardama dolara koje su misteriozno nestale uz pomoć saudijskih i emiratskih prinčeva.
Jasno je šta je Razak izvukao iz svega toga; novac i sigurno još mnogo toga.
Ali šta su Saudijci i Emiraćani dobili zauzvrat? Iako bi likovi poput Turkija i Otaibe rado povećali svoje bogatstvo na račun malezijskog naroda, lideri Saudijske Arabije i UAE su sigurno zapikirali nešto osim samog fonda.
I to je moralo biti nešto veće od par milijardi dolara.
Nadati je se da će malezijski narod i ostatak svijeta uskoro otkriti o čemu je riječ.
(TBT, MEE, Prevela Esma Latić)