Cilj Trumpovog povlačenja iz sporazuma nije da spriječi Iran u tome da se domogne nuklearne bombe, jer da je to bio njegov cilj, ne bi se povukao iz sporazuma koji je zaustavio ambicije Irana da napravi atomsku bombu.
Sjedinjene Američke Države su strana koja nije uspjela održati svoja obećanja i ispuni obaveze iz potpisanih ugovora. Razlog Trumpovog povlačenja iz sporazuma nije ni zaustavljanje širenja iranskog utjecaja u regiji i slabljenje iranske podrške Asadu i Hezbolahu, jer bi se i u tom slučaju američki predsjednik morao pridržavati sporazuma, zato što je taj sporazum američkoj administraciji davao priliku da uz pomoć saveznika vrši pritisak na Iran po pitanju Asada i Hezbolaha.
Trump ne samo da neće dobiti podršku saveznika koji su podržali nuklearni sporazum, nego će sada iranski režim biti dvostruko teže privoliti na pregovore sa Sjedinjenim Državama, jer Trump je pokazao da se Amerikancima ne može vjerovati na riječ.
Šta je, dakle, u pitanju? Napuštanje nuklearnog sporazuma bazirano je na želji da se Iran onemogući u uspostavljanju normalnih odnosa sa stranim zemljama i da se stalno „drži na nišanu“. Ovo je cilje Izraela kao i tvrdokornog krila izraelskog lobija u SAD-u, političkih jastrebove u američkoj administraciji, uključujući savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona i državnog sekretara Mikea Pompea , i mnoge druge.
Sve njih veoma plaši pomisao da će SAD i njihovi saveznici na Bliskom istoku jednog dana možda morati uvažiti Iran kao realnu regionalnu silu i prihvatiti činjenicu da ima određeni stepen regionalnog utjecaja.
Srž svega toga je želja za promjenom režima. Američki jastrebovi smatraju da za osvarenje tog cilja postoje dva moguća načina: konstantan pritisak na režim u nadi da će to dovesti do općeg narodnog bunta koji će biti uzrok rušenja režima,i guranje Irana ka nastavku razvijanja nuklearnog programa, jer će tako SAD imati alibi za vojnu intervenciju protiv režima.
Prvi način je tek pusta želja i nadanje za koje im neuspješna petodecenijska izolacija Kube i šest decenija neuspješne izolacije Sjeverne Koreje, koja je se u tom periodu čak domogla atomskog naoružanja, govori da ne treba polagati mnogo računa u to.
Ekonomski pritisak ponekad može pomoći da primorate protivnike da pregovaraju, možda čak i da promijene svoju politiku; mogu oslabiti neprijateljsku ekonomiju tokom rata, ali povlačenje iz nuklearnog sporazuma neće baciti Iran na koljena. Čak i ako bi se pokazalo krivom procjena da klerikalni režim propadne, šta će se desiti? Kao što se vidjelo mnogo puta do sad, rezultat najvjerovatnije ne bi bio stabilan, dobro funkcionirajući, proamerički režim.
Druga opcija: vojna akcija protiv iranskog režima je komična, jer će umjesto zahvalnosti Iranaca, Amerikanci i Izraelci dobiti jačanje iranskog nacionalizma, povećanu lojalnost stanovništva režimu i uvjeriti Irance kako je jedini način da se osiguraju je da posjeduju atomsku bombu poput Sjeverne Koreje. Osim toga, vojni udar Izraela ili SAD-a ne bi spriječio Iran da dobije nuklearno oružje, to bi ga samo usporilo za godinu ili dvije. A nakon što bi Iran krenuo tim putem i druge države u regiji bo ga slijedile. Ako, kao posljedica toga, na Bliskom istoku uslijedi brutalni rat uz ogromna razaranja, krivac za to će biti Donald Trump.
(TBT, FP, Autor Stephen M. Walt)
