U Turskoj su lideri četiri opozicione stranke objavili da su formirali politički savez uoči izbora 24. juna, sa ciljem da on predstavlja razuman izazov Partiji pravde i razvoja (AKP) turskog predsednika Recepa Tayyipa Erdogana, navodi AP.
Navodi se da je poslanik glavne opozicione turske Republikanske narodne partije (CHP) Bulent Tezcan objavio formiranje “saveza nacije”.
Kraj vremena depresije
AP navodi da je njegova stranka udružila snage sa novoosnovanom nacionalističkom Dobrom partijom, islamu naklonjenom Partijom sreće i Demokratskom partijom (SADET) koja pripada desnom centru, kako bi pokušali slabiti 16-godišnju dominaciju Erdoganove stranke u parlamentu.
Navodi se da će ove četiri stranke izabrati sopstvene kandidate koji će se suprotstaviti Erdoganu na predsJedničkim izborima, a kao savez će nastupiti na parlamentarnim izborima, koji su zakazani istog dana.
Republikanska narodna partija (CHP), glavna opoziciona stranka u Turskoj, imenovala je juče poslanika Muharema Incea za protivkandidata turskom predsjedniku Erdoganu na predstojećim predsjedničkim izborima u toj zemlji.
AP navodi da je Ince na kongresu ove sekularne stranke objavio kandidaturu i kazao da neće predstavljati samo njene pristalice, već svih 80 miliona stanovnika Turske.
Inc je, da bi simbolično pokazao da bi kao predsjednik države bio neutralan, skinuo s odeće značku CHP i umjesto nje zakačio značku sa turskom zastavom.
“Mi ćemo uspostaviti pravdu. Bit ćemo nepristrasni. Bit ćemo nezavisni”, obećao je Ince, optuživši Erdogana za podrivanje demokratije.
Reuters podsjeća da CHP nikada nije pobjedio Erdogana na izborima za njegovih deceniju i po na vlasti.
“Depresivna vremena će biti okončana 24. juna”, poručio je Ince hiljadama pristalica koji su mahali zastavama na mitingu u Ankari.
Incea je na binu pozvao predsjednik CHP Kemal Kilicdaroglu, koji je ranio izjavio da se neće kandidirati za šefa države, navodeći da šef stranke ne može u isto vrijeme biti i predsjednik države.
Agencije navode da je Ince poslanik turskog parlamenta od 2002, gdje zastupa interese rodnog grada Jalove na zapadu zemlje i da je ovaj 54-godišnji bivši nastavnik fizike žestok kritičar Erdogana i njegove vladajuće Partije pravde i razvoja.
Navodi se da je jedan od najsrčanijih opozicionih poslanika i da se smatra da je kandidat koji će biti u stanju odgovoriti na žestoku retoriku koju Erdogan često koristi, istovremeno osiguravajući podršku i stranačke baze i konzervativnih i desničarskih glasača.
Turska Vučica
Prema navodima agencija, najveći izazov po Erdogana možda ipak neće biti Ince i CHP, već bivša turska ministrica unutarnjih poslova Meral Aksener. Ona je prošle godine osnovala nacionalističku Dobru partiju (Iyi) nakon raskida sa Partijom nacionalističkog pokreta (MHP), koja podržava Erdogana.
Pošto je sivi vuk simbol MHP-a, koja je imala i omladinsku organizaciju istog imena gospođu Aksener nazivaju i Vučicom, te turskom čeličnom lady.
Stoga postoje spekulacije da bi CHP u drugom krugu glasanja mogao povuči svog kandidata Incea i podržati Aksener.
Parlamentarni i predsjednički izbori u Turskoj, prvobitno planirani za novembar 2019, pomjereni su više od godinu dana unapred i zakani za 24. jun ove godine.
Mnogi analitičari smatraju da je ovaj savez velik iskorak opozicije čije djelovanje je otežano usljed vanrednog stanja kojeg je Erodganova vlada proglasila nakon pokušaja državnog udara.
Tako da su se preko noći pojavili vrlo optimistični komentari kako bio ovo mogao biti početak kraja Erdoganove ere. Strategija opizicije je zapravo srušiti AK Partiju, a potom izolirati Erdogana kao predsjednika.
Erdogan uz sebe ima jednog jedinog saveznika u nacionalističkoj stranci MHP koju vodi vremešni Devlet Bahceli.
Pored toga Erodgan je zatvorio lidera Kurdske partije (HDP) Selahattina Demirtasa kojeg su zvali turskim Obamom. On je na posljednjim izborima dobio oko 12 posto glasova. Ti glasovi će ovaj put ići prema savezu opozicionih parija.
Tako da su vrlo mali izgledi da će vladjuća Koalicija AKP i MHP osvojiti dovoljno glasova za formiranje vlade što bi bio najveći udarac Erdoganu.
Ako bi sam Erdogan i pobijedio u predsjedničkoj utrci, postao bi fikus, tvrde analitičari. Jer bez obzira na predsjedničke ovlasti koje je sam sebi dodijelio uvođenjem tzv. predsjedničkog sistema ne bi mogao sprovoditi svoj autokratizam i samovolju u mjeri u kojoj to sada čini.
(TBT, Agencije)
