Protest “petak guma” održan prošlog mjeseca završen je ubistvom još devetorice Palestinaca duž granične ograde u Gazi i pored dima od zapaljenih guma i druge runde međunarodne kritike Izraela zbog upotrebe prekomjerne sile.
Sada, mladi iz Gaze planiraju organizirati demonstracije “petak cvijeća”, “petak kovčega” i “petak cipela” kada će obućom krenuti na izraelske vojnike u znak protesta zbog dugotrajne izraelske blokade ove osiromašene teritorije i njenih dva miliona stanovnika.
Palestinci su prihvatili nenasilni oblik protesta. Izraelski surovi odgovor na njih i sve veći broj palestinskih žrtava su njihov sukob sa Izraelom ponovo doveli u središte svjetske pažnje.
“Arapski lideri, naročito u Zalivu, mislili su da mogu zanemariti palestinsko pitanje”, kaže Omar Paban, direktor analitičarske organizacije iz Gaze. “Ali ih ovo podsjeća, sve njih – SAD, Izrael, Evropu, da je problem i dalje tu. Situacija možda djeluje stabilno ali nije. Sve ključa”.
Za stanovnike Gaze, čak je i ovaj eksperiment sa nenasilnim protestima važan korak.
Izrael je dugo brinuo da će do ovakve promjene doći i sada u suočeni sa kritikama svijeta dok koriste neproporcionalnu silu kako bi spriječili probijanje ograde.
Jusef Manajer, izvršni direktor Američke kampanje za palestinska prava, smatra da su demonstracije prilika.
“Ovo nije sukob gdje demonstranti dolaze naoružani. Oni dolaze bez oružja i suočavaju se sa veoma nasilnom represijom. Demonstranti su platili životima kako bi ljudi počeli kritizirati upotrebu ovakve politike sile”, rekao je on.
“Iskreno, mislim da je ovo Ahilova peta Izraela”, dodao je Manajer. “I veoma je važno da u ovom trenutku međunarodna zajednica podrži demonstrante. Oni su ti koji su uvijek govorili da se ne pribjegava nasilju”.
Ekonomija Gaze je u kolapsu. Bolnice nemaju lijekova a struje ima svega nekoliko sati tokom dana. Voda nije za piće a kanalizacija se izliva u more. Iako je Gaza oduvijek bila siromašna i prenaseljena, 11-godišnja izraelska i egipatska blokada ju je gurnula u žestoku krizu.
Takozvani Veliki povratnički marš počeo je 30. marta i bio je zamišljen da se održava svakog petka narednih nekoliko nedjelja kako bi kulminirao 15. maja na Nakba dan kojim se obilježava borba i izbacivanje stotina hiljada Palestinaca tokom Izraelskog rata za nezavisnost 1948.
Oko 30.000 ljudi okupilo se 30. marta na prvim demonstracijama tog petka i njih 20 su ubili izraelski vojnici, tvrde ljekari iz Gaze. Na snimcima se vidi kako su neki ubijeni dok su leđima bili okrenuti ogradi.
Narednog petka, manji broj ljudi se okupio ali je devet Palestinaca ubijeno.
Izrael, u pokušaju da objasni upotrebu smrtonosne sile, objavio je snimke i fotografije nekoliko Palestinaca koji su pokušali probiti ogradu i tvrdi da su drugi bacali zapaljive bombe na vojnike. Izraelski raido Kan izvijestio je da je bar osam pokušaja postavljanja eksploziva duž ograde osujećeno.
Ali, iako su mnogi demonstranti bacali kamenje i kotrljali zapaljene gume ka ogradi, većina njih je samo stajala – pričala, pjevala i vikala.
“Zahvaljujući ovim demonstracijama, čuo se glas palestinskog naroda i svijet je čuo njegov vrisak”, kaže Ahmed Abu Artema, aktivista iz Gaze. “Cilj opsade je da mi budemo meta fatalne sile. Ali, odlučili smo da ovaj bol pretvorimo u nešto pozitivno”.
Mnogi demonstranti prilazili su ogradi i zalazili u tampon zonu koju je Izrael proglasio i koja zadire nekoliko stotina metara u pojas Gaze. I mnogi od njih su ubijeni, kažu ljekari iz Gaze.
“Ono što Izraelci brane nisu životi. Oni brane ogradu”, kaže Manajer. “A to nije standard kada je riječ o upotrebi smrtonosne sile”.
Mnogi građani Gaze sada pričaju o posljednjem danu demonstracija, 15. maj, kao trenutku da se masovno pređe ograda i uđe u izrael. Taj scenario je noćna mora za Izrael, kaže Gijora Eiland, penzionirani general i bivši šef izraelskog Nacionalnog sigurnosnog savjeta.
“To bi mogao biti pravi izazov za nas jer mi ne želimo ubiti desetine i stotine ljudi. A istovremeno, ne želimo da uđu u Izrael jer to ne možemo tolerirati”, rekao je on.
(TBT, The New York Times)