Na istočnoj granici Sudana, poručnik Sami Omar vodio je dva patrolna automobila polahko preko pustinje, pored leša krave, prije nego što se zaustavio na neobilježenom, 3.000 kilometara dugom putu kojim svake godine hiljade stanovnika istočne Afrike ide u pokušaju da stigne do Mediterana a kasnije i Evrope.
Njegove patrole duž granice sa Eritrejom pomažu Sudanu u zatvaranju jednog od najprometnijih prolaza na evropskoj migrantskoj ruti. Pa opet, poručnik Omar nije običan pogranični agent. On radi za strašnu sudansku tajnu policiju čije su vođe optužene za ratne zločine i, nedavno, oficiri za mučenje migranata.
Indirektno, on radi i u interesu Evropske unije.
“Ponekad mi se čini da je ovo južna granica Evrope”, kaže.
Prije tri godine, kada je plima migranata pohrlila u Evropu, mnogi lideri su ih dočekali otvorenih ruku i puni ideala. Ali kako je migrantska kriza podstakla bijesni populizam i političke nemire širom Starog kontinenta, EU sada pokušava obuzdati dotok migranata, dijelom i tako što finansira granične patrole u zemljama sa sumnjivim poštovanjem ljudskih prava.
Praktično, takav pristup ima uspjeha. Broj migranata koji stižu u Evropu je više nego prepolovljen 2016. Ali zagovornici migracije kažu da je moralna cijena visoka.
Da bi zatvorila morsku rutu do Grčke, EU je platila milijarde dolara turskoj vladi koja je skrenula sa demokratskog kursa. U Libiji, Italija je optužena da je podmićivala istu miliciju koja je profitirala od evropske krijumčarske rute, a mnogi od pripadnika milicije su optuženi za ratne zločine.
U Sudanu, kojim prolaze migranti u pokušaju da stignu do Libije, ova veza je posljedica uzajamne potrebe: Evropljani žele zatvorene granice a Sudanci kraj višegodišnje izolacije.
Evropa nastavlja sprečavati dotok oružja u Sudan i mnogi sudanski lideri su međunarodne parije, optuženi za ratne zločine počinjene tokom građanskog rata u Darfuru, regionu na zapadu Sudana. Ali veza se produbljuje. Nedavno su pregovori nazvani Kartumski proces (u čast glavnog grada Sudana) postali platforma za 20 međunarodnih konferencija o migraciji između EU zvaničnika i njihovih kolega iz nekoliko afričkih zemalja, uključujući Sudan. Evropska unija je pristala da Kartum bude centar saradnje protiv krijumčarenja.
Iako evropski novac ne ide direktno u ruke bilo kog sudanskog državnog tijela, blok je usmjerio 106 miliona eura u zemlju preko nezavisnih humanitarnih agencija i organizacija.
“Ne ohrabrujemo Sudan da suzbije migraciju već da je uredi na siguran i dostojanstven način”, rekla je portparolka EU Katrin Ray.
Kritičari tvrde da se evropski lideri implicitno oslanjaju na sudanski sigurnosni aparat čije su lidere Ujedinjene nacije optužile za ratne zločine u Darfuru.
“Novac ne mjenja direktno ruke”, kaže Suliman Baldo, autor istraživanja o evropskom partnerstvu sa Sudanom po pitanju migracije. “Ali EU u suštini legitimizira upotrebu sile.”
Na granici u blizini Abu Džamala, poručnik Omar i nekoliko članova njegove patrole su članovi sudanskih sigurnosnih snaga koje predvodi Salah Abdalah Goš, jedan od više sudanskih zvaničnika optuženih za orkestriranje napada na civile u Darfuru.
Na drugim mjestima granicu štite Snage brze podrške, divizija sudanske vojske koju su formirali “džandžavid” borci koji su predvodili napade na civile u sukobima u Darfuru. Grupa poznata kao RSF nije fokusirana na borbu protiv krijumčara ali je gotovo četvrtina krijumčara uhvaćenih u januaru i februaru ove godine na granici sa Eritrejom njihovo djelo, kaže poručnik Omar.
Planirani koordinacioni centar za borbu protiv krijumčarenja u Kartumu – čije su osoblje policajci iz Sudana i nekoliko evropskih zemalja uključujući Britaniju, Francusku i Italiju – dijelom će se pouzdati na informacije koje budu dobijali od sudanskih sigurnosnih snaga, kaže komandant policijske jedinice za imigrante, general Avad Elneil Dija. Regularna policija ponekad dobije podršku RSF-a u operacijama protiv krijumčara u pograničnim oblastima, rekao je general Dija.
Bar tri evropske zemlje – Belgija, Francuska i Italija – dozvolile su sudanskim policajcima da ubrzaju deportaciju sudanskih azilanata, rekao je general. Četvoro deportiranih tvrdilo je da su mučeni po povratku u Sudan, što su optužbe koje general Dija demantira. Jedan od njih bio je politički disident iz Darfura koji je deportiran krajem 2017. u Kartum ali koga su po dolasku agenti NISS mučili i spriječili da ostane.
Sudanske sigurnosne službe su dugo optuživali da profitiraju od krijumčarenja, ali general Dija kaže da su to samo izolirani događaji. Sudan je, kaže, efikasan partner Evropi u borbi protiv neredovne migracije.
“Mi nismo daleko od vaših standarda”, rekao je on.
(TBT, The New York Times, Autor Patrick Kingsley)